Vršnjačko nasilje, bullying, mlatretiranje – kako god ga zvali – je uvijek loša stvar. Uvijek se usredotočimo na žrtve, logično, ali što je nasilnicima? Jedna je mama okrenula priču, a stručnjaci se slažu.
Kad god se radi o vršnjačkom ili bilo kojem drugom nasilju, usredotočimo se na žrtvu, naravno. Vršnjačko nasilje posebno tako funkcionira. Pokušavamo djecu zaštititi od nasilnika, pokušavamo djecu naučiti da se znaju suprotstaviti nasilnicima, učimo ih kako izbjeći sukob po svaku cijenu, pa čak na kraju učimo i vještinama obrane.
A što je s bullyjima, odnosno nasilnicima? Rijetko kad se okrećemo njima zapravo. Ili barem tako smatra jedna mama koja je objavila video na ovu temu. No, komentari na ovaj video koji je postao viralan govore da je ovo dobar smjer u kojem ide mama i TikTokerica Rachel (@rachel.the.editor).
Ona je naime dovodi u pitanje onaj klasični stav u kojem se uvijek govori protiv nasilnika i samo štiti žrtvu. Odnosno, dovodi u pitanje to da se većina lekcija o borbi protiv nasilja usredotočuje na pomaganje djeci da prepoznaju i zaštite se od anonimnog „zlog nasilnika“. No, rijetko pomažemo djeci da vide kada se oni sami zapravo pomalo nasilnički ponašaju - često a da to i ne shvaćaju.
„Mnoga djeca nisu urođeno zla. Jednostavno ne shvaćaju... nemaju emocionalnu zrelost da znaju kakav učinak imaju na drugu djecu“, kaže Rachel u videu.
To je jedan sasvim novi pogled na stvari, a komentatori i stručnjaci se s ovim slažu. Iako je tradicionalno u prošlosti priča držala vodu, moderno nas vrijeme uči da je priča rijetko tako jednostavna. Isto tako, stručnjaci ističu da mnoga djeca koja se upuštaju u nasilno ponašanje uopće ne doživljavaju sebe kao „nasilnike". Nekad možda misle da su smiješni, zadirkuju kao i svi ostali ili čak da su tek - iskreni. Namjera možda nije okrutna, ali utjecaj i dalje može biti štetan.
@rachel.the.editor Just a thought
♬ original sound - Rachel The Editor 👩💻
U komentarima se našlo i onih koji su u djetinjstvu bili upravo takvi – nasilnici koji se nisu smatrali nasilnicima, ali i drugi.
Jedna je mama rekla: „Djeca se neće vraćati kući iz škole s uvjerenjem 'mama, nekoga maltretiram'. Reći će 'u školi je ovo čudno dijete'. Roditelji nikada ne misle da je njihovo dijete problem...“
Učiteljica je iznijela i svoje mišljenje: „Kao djelatnica škole morala sam djeci reći 'ono što radiš je maltretiranje' ili 'trenutno se ponašaš kao nasilnik' i kao da im nikada nije palo na pamet da bi mogli biti nasilnici.“
Jedna je mama otvorila i novi aspekt: „Da, jer je obično 'nasilnik' u svim pričama toliko zao da nasilnici u stvarnom životu vjerojatno kažu 'očito to nisam ja, samo se zezam i zabavljam' i nemaju pojma.“
