Mnogi očevi kažu da im svakodnevne obaveze oduzimaju više energije nego ikad prije. Istraživanje pokazuje da uzrok ponekad nije samo tempo života, već i hormonsko zdravlje.
Istraživanje provedeno među 1.000 očeva u SAD-u starijih od 30 godina pokazalo je da se mnogi osjećaju „ispražnjeno“ već zbog uobičajenih aktivnosti: kućanskih poslova (54 %), tjelovježbe (50 %), posla (50 %), pa čak i samog roditeljstva (36 %).
Više od polovice ispitanika kaže da se redovito nosi sa stresom (54 %) i umorom (49 %), dok su česti i osjećaji niske motivacije (42 %), depresije (36 %) te burnouta (31 %).
Iako većina očeva u početku misli da su umor i razdražljivost rezultat dugih radnih dana ili lošeg sna, čak 92 % njih prepoznaje da njihovo stanje ima veze s hormonskim zdravljem.
Istraživanje, pokazuje da većina muškaraca zna kako nizak testosteron može uzrokovati umor (88 %) i smanjen libido (96 %). No, simptomi koji najviše utječu na obiteljski život često prolaze nezapaženo – poput manjka strpljenja, povećanog stresa i gubitka motivacije.
Sudionici istraživanja bili su gotovo jednako podijeljeni između onih kojima je dijagnosticiran nizak testosteron i onih bez dijagnoze. Razlike među njima, međutim, bile su izrazite.
Očevi s dijagnosticiranim niskim testosteronom znatno se češće bore s kroničnim umorom, niskom motivacijom i depresijom u odnosu na one kojima dijagnoza nije postavljena.
„Testosteron ne utječe samo na mišiće ili seksualnu želju. On ima veliku ulogu u fokusu, motivaciji, strpljenju i općem raspoloženju“, objašnjava dr. Pete Stahl, voditelj muškog zdravlja u Himsu. „A upravo te osobine najviše utječu na to koliko je muškarac prisutan i uključen u obiteljski život.“
Među očevima bez dijagnoze, 64 % kaže da već osjeća kako „nešto nije u redu“, ali ne znaju što je uzrok. Čak 69 % sumnja da bi mogli imati nizak testosteron, a ta neizvjesnost često dolazi s osjećajima stresa, tuge i srama.
Nažalost, mnogi muškarci koji su dobili dijagnozu kažu da su njihovi simptomi ranije bili umanjivani ili ignorirani – često su slušali savjete poput „saberi se“ ili komentare da su jednostavno preslabi.
Ipak, istraživanje pokazuje i ohrabrujuće rezultate. Gotovo polovica očeva s dijagnosticiranim niskim testosteronom prošla je terapiju, a većina njih primijetila je više energije, bolji fokus i poboljšanje mentalnog zdravlja.
Čak tri četvrtine ispitanika kaže da su, uz uravnoteženu razinu hormona, postali strpljiviji, smireniji i prisutniji u odnosu s djecom i partnerima.
Zanimljivo je i kako očevi danas doživljavaju „zdravu muškost“. Za većinu to znači biti dobar otac i partner, brinuti o mentalnom zdravlju i emocionalnoj zrelosti. Tradicionalne ideje poput „tvrdoće“ ili macho stava nalaze se daleko niže na listi prioriteta.
Sve to pokazuje jedno: današnji očevi žele biti prisutni, emocionalno dostupni i stabilni – a briga o hormonskom zdravlju može biti važan korak na tom putu.
