Kad stignemo u određene, pozne godine, možemo sagledati svoj život iz nekog sasvim drugog kuta. I tada smo uvijek „pametniji“ i znamo što bismo drugi put napravili drukčije. Za neke je kasno, ali oni drugi možda iz tog mogu svašta naučiti…
Nedavno je na platformi Reddit korisnik pokrenuo nešto drukčiju raspravu, raspravu za one koji su roditelji sad već odrasle djece. Pitao ih je: "Kada vidite kakva su vaša djeca postala odrasli ljudi, možete li to povezati s nekim svojim postupcima i načinima na koje ste ih odgojili, bilo oni dobri ili loši načini? Koji biste savjet dali za odgoj djece na ispravan način?"
Mnogi su s odobravanjem popratili ovaj post, iako su se neki složili da nije dobro previše žaliti za nečim što je u prošlosti i ne može se promijeniti. „Previše žaljenja za nečim što se dogodilo u roditeljstvu je i bolno i neproduktivno," napisao je jedan od korisnika.
No, jedan malo mlađi otac napisao je sasvim suprotno: "Roditelj koji žali je roditelj koji voli. Možda vide svoje odraslo dijete kako se muči na nekom specifičnom području i pitaju se: 'Jesam li bio loš roditelj što se tog tiče — bi li stvari bile lakše da sam napravio nešto drugo, nekako drukčije?"
Ipak, isti je korisnik dodao: "No, skloni smo kriviti sami sebe, a ne čestitati si. Kada je naše odraslo dijete uspješno ili istinski sretno, trebali bismo se pogledati i reći: 'Možda sam ja imao veze s tim'."
Roditeljstvo nikad ne prestaje
Majka četvero odrasle djece rekla je to jednostavno i iskreno: "Znam da smo pokušali učiniti najbolje što smo mogli." Osim tog, dodala je: "Jesmo li bili savršeni roditelji? Sigurna sam da nismo. Ali dali smo sve od sebe, a to mnogo vrijedi! I još uvijek dajemo", dodala je, te napisala jednu veliku istinu: "Roditeljstvo zapravo nikada ne prestaje. Jednostavno postaje drugačije kada djeca odrastu".
Neki su se roditelji javili s istim žaljenjem, a sigurni smo i da će jednako razmišljanje dijeliti i mnogi roditelji koji sad imaju malu djecu, a to je: "Mislim da je bilo malo novca, a to je bio važan faktor."
"Podijelit ću odgovor u svoje i tatino ime", kazao je jedan Redditor, ističući da je on 29-godišnji muškarac, a njegov tata ima 50-ak godina. Njegov mu je tata prije dvije godine priznao: „Podijelio je sa mnom da je žali što nije radio više stvari s nama”, napisao je, te nastavio: "Volio bi da nas je vodio na izlete i odmore, na kuglanje ili u zoološki vrt, itd.", nastavio je. "Osjeća se loše zbog toga. Mislim da nije bilo dovoljno novca, a to je bio važan čimbenik. On mi iz svoje sadašnje perspektive kaže, 'Ako čekaš dok si to ne budeš mogao priuštiti, to se nikada neće dogoditi.'"
Drugi je komentator također prenio žaljenje svog oca: „Sad kaže da žali što nije neke stvari jednostavno ostavio za neki drugi dan ili shvatio da to i nije toliko bitno, pa da je mogao provesti više vremena s nama“. S druge strane, taj isti komentator danas iz svoje perspektive žali, pak, zbog tog što je svog oca uvijek dijelio s nekim – bratom i dva polubrata.
Da sam barem...
Posebno emotivna objava bila je ona komentatora koji je podijelio izjavu svog ova koji više nije živ: "Prije nego što je umro, tata mi je rekao da mu je žao što je proveo toliko vremena na poslu."
Isti je korisnik nastavio: "Rekao je da se osjećao kao da je uvijek morao rješavati neke nedaće. Poželio je da je stvari ostavio za neki drugi dan ili da je jednostavno shvatio da to zapravo i nije toliko važno, pa je mogao provesti više vremena s nama."
Jedna je komentatorica napisala: "Moj sin ima 27 godina. Iskreno? Žao mi je što nisam bila opuštenija. Nije morao uvijek popiti točno određenu količinu vode u određenom vremenu, stvarno, svijet se ne bi srušio.“
A onda je još dodala, osvrnuvši se na ono što mnoge mame danas brine: „Nije morao napraviti baš svaku stvar na baš točno određeni način, kako su mi govorili. Mogao je propustiti više popodnevnih spavanaca, mogao je propustiti koji dan u školi više…“
Dodala je i jednu veliku istinu, s kojom se neprestano borimo, otkako postanemo roditelji: „Ja žalim što sam bila usredotočena na ono što bi nam trebalo odgovarati, nama kao obitelji i njemu kao osobi, umjesto na ono što nam uistinu odgovara, nama kao obitelji.“
"Žao mi je što sam se brinula, pitala, stresirala i razmišljala o svim stvarima cijelo vrijeme", nastavila je komentatorica.
Nije loše s vremena na vrijeme pročitati za čim žale ljudi u kasnijim stadijima svog života. Takve nam izjave neka pomognu prodrmati nas, potaknuti da već sada napravimo nešto po tom pitanju, preispitamo se, umjesto da za tim žalimo onda kad se više ništa ne može promijeniti…
