Dok neki roditelji djecu ljube u usta i u tome vide sasvim prirodan izraz ljubavi i bliskosti, drugima je takav oblik nježnosti neugodan ili neprihvatljiv. Tema redovito izaziva rasprave među roditeljima, a psiholog Dario Antić smatra da pravo pitanje nije treba li ili ne treba ljubiti dijete u usta, nego poštuju li se pritom njegove granice.
Ljubljenje djece u usta jedna je od onih tema oko kojih roditelji rijetko ostaju ravnodušni. Dok jedni u tome vide znak privrženosti i bliskosti, drugi smatraju da je takav oblik nježnosti neprimjeren.
Međuti, psiholog Dario Antić ističe da različiti pogledi na ovu temu ne bi trebali iznenađivati.
"Svaka obitelj ima pravo razvijati svoj vlastiti sustav vrijednosti koji će unutar obitelji njegovati i prenositi na svoju djecu", objašnjava.
Prema njegovim riječima, neke obitelji otvoreno pokazuju emocije kroz zagrljaje, poljupce, smijeh i bliskost, dok su druge suzdržanije i manje sklone fizičkom iskazivanju nježnosti.
Zbog toga nam često ono što je u našoj obitelji bilo normalno djeluje potpuno prirodno, dok nas ponašanja iz drugih obitelji mogu iznenaditi ili zbuniti.
"Svaki član obitelji koji odrasta u određenom ozračju iznimno će se čuditi drugim pojedincima ako nije onako kako je navikao vidjeti kod svoje obitelji", kaže psiholog.
"Isto se događa i s ljubljenjem djece. Neki roditelji ljubljenjem djece u usta pokazuju privrženost, intimnost i povezanost s djecom, dok nekim roditeljima to nikako nije prihvatljivo."
Problem nije poljubac nego inzistiranje
Iako se rasprave često vode oko samog čina ljubljenja djece u usta, Dario smatra da se važnije pitanje krije negdje drugdje.
"Ako roditelj inzistira na ljubljenju djeteta u usta, a dijete to ne želi, tu se događa probijanje osobnih granica i rušenje autonomije", upozorava.
Nije presudno ljubi li roditelj dijete u usta ili ga grli, nego ima li dijete osjećaj da smije odbiti fizički kontakt.
"Važno je dopustiti djetetu da ima izbor, želi li to ili ne", kaže psiholog.
Prema njegovim riječima, roditelji koji preferiraju takav način iskazivanja nježnosti mogu istovremeno poštivati djetetove granice.
"Poštujući djetetove granice, ljubljenje u usta može biti dio obiteljskih vrijednosti i kulture obitelji bez da netko mora 'trpiti' i biti u podčinjenom položaju."
Dario Antić, psiholog
Autonomija se gradi kroz male svakodnevne odluke
Psiholog ističe da razvoj autonomije ne počinje tek u tinejdžerskoj dobi, nego mnogo ranije.
"Mnoga ponašanja koje roditelj ima prema djetetu imaju utjecaj na dječje razumijevanje osobnih granica i razvoj vlastite autonomije", kaže.
Kao primjer navodi svakodnevne situacije u kojima roditelj djetetu daje mogućnost izbora.
"Trebaju ti zimske, a ne ljetne tenisice, odaberi koje želiš" ili "Danas vani pada kiša i nije toliko vruće, odaberi koju ćeš dugu majicu, između ove dvije čiste, nositi."
Takve male odluke pomažu djetetu da razvija osjećaj samostalnosti i uči da su njegove želje i potrebe važne. Isti princip, smatra psiholog, vrijedi i kada je riječ o fizičkoj bliskosti.
Djeca mogu prenijeti naučene obrasce i na druge odnose
Antić upozorava da djeca ponašanja koja vide i doživljavaju u obitelji često prenose i na druge odnose: "Djeca koja se ljube s roditeljima mogu to isto ponašanje početi primjenjivati i na drugim ljudima."
Tako dijete može pokušati poljubiti vršnjaka u vrtiću ili nekog drugog člana obitelji jer je naučilo da se na taj način pokazuje bliskost.
"Tu dolazi do učenja i korekcije ponašanja jer vršnjaci u vrtiću i članovi proširene obitelji, vrlo vjerojatno, neće biti za takav vid povezivanja. Jednom kada dijete nauči s kime se može ljubiti u usta, to će ostati zapamćeno i više neće biti zabune", objašnjava.
Djeca vrlo rano pokazuju kada im nešto nije ugodno
Na pitanje kada djeca počinju razvijati osjećaj osobnog prostora, psiholog kaže da ne bi govorio o točno određenoj dobi.
"Najvažnije je pratiti vlastito dijete. Djeca dok su mala nemaju problem reći 'ne'. Pogotovo nemaju problem reći 'ne' svojim roditeljima."
S vremenom se to može promijeniti, osobito ako dijete osjeti da odbijanje izaziva negativne reakcije odraslih.
"Djeca s vremenom, s odrastanjem, mogu razviti problem reći 'ne' jer su osjetila na svojoj vlastitoj koži posljedicu kada su rekla 'ne, ne želim'."
Te posljedice mogu biti roditeljska ljutnja, emocionalna manipulacija ili rečenice poput: "Ako me voliš, učinit ćeš mi to", "Bit ću jako tužan ako me ne poljubiš" ili "Stariji se moraju slušati i poštivati".
Nelagoda se često vidi i bez riječi
Dijete ne mora uvijek jasno izgovoriti da mu nešto nije ugodno.
"Primjerice odmicanje glave, nedolazak na poziv za pozdravljanjem kada se očekuje poljubac u usta, usporen i sramežljiv hod do osobe koja to traži od djeteta te sama verbalizacija da ipak ne bi dali pusu."
Problem je, kaže Dario, što odrasli ponekad te znakove ne žele vidjeti.
"Najčešće se događa da djeca doista pokažu jasne znakove, ali ih roditelji ignoriraju jer im je davanje puse u usta iznimno važno i bitno. Bitnije od poštivanja djetetovih granica."
copyright*johnb
Zašto je važno da dijete smije reći "ne"
Psiholog smatra da se cijela rasprava o ljubljenju djece u usta na kraju svodi na pitanje granica.
"U našoj kulturi je nekako uvriježeno da djeca autoritetu ne smiju reći ne. Sve što autoritet kaže, očekuje se bespogovorna poslušnost."
No takav pristup, upozorava, može udaljiti djecu od vlastitih potreba.
"Time mi zapravo ne učimo djecu da slušaju sebe, svoje potrebe nego ih samo još više odvajamo od svojih potreba i učimo ih da su potrebe drugih bitnije od njih samih."
Dario posebno naglašava da roditelji ne bi trebali gledati na dječje "ne" kao na neposluh.
"Važno je imati na umu da kada djeca govore 'ne', ona zapravo vježbaju postavljanje granica. Kako bi danas sutra granice postavljala svijetu koji ih čeka, prvo moraju krenuti s roditeljima."
Na kraju, smatra da se odgovor na ovu raspravu možda krije u vrlo jednostavnom pitanju.
"Ako želimo biti sigurni da djetetu ne prelazimo granicu, možemo pustiti dijete i vidjeti kako nas ono želi pozdraviti. Tada ćemo vidjeti želi li nam mahnuti, zagrliti nas ili nam dati pusu u usta."
Jer, kako zaključuje, problem nastaje tek onda kada dijete osjeća da mora pokazati nježnost na način koji nije samo odabralo.
"Ako dijete misli da ćemo se ljutiti ili biti tužni jer nas nije poljubilo u usta, dijete će osjećati pritisak da to mora napraviti jer će osjećati da je ono odgovorno zašto se jedan od roditelja osjeća nelagodno. Ako se to događa, možemo biti sigurni da smo time prešli granicu djetetu."
