Tate stvarno drugačije gledaju i reagiraju kada su u pitanju kćeri, a drugačije kada se radi o sinovima koliko god oni tvrdili kako svoju djecu tretiraju jednako
Tate koje imaju kćeri jasličke dobi drugačije se ponašaju sa svojom djecom od tata koji imaju sinove jasličke dobi, zaključak je nove studije. Istraživači kažu da tate koji imaju kćeri drugačije pričaju i pridaju različitu razinu pozornosti potrebama svojih kćeri, kad ih se uspoređuje s tatama koji imaju sinove.
Osim toga, njihov mozak ima drugačiju reakciju kad im se pokaže fotografija djeteta, nalazi su studije objavljene u časopisu Behavioral Neuroscience, a prenosi Live Science.
Rezultati pokazuju da se razlike u spolovima koje utječu na ponašanje tata pojavljuju dok su djeca mala, rekla je voditeljica istraživanja Jennifer Mascaro. Očevi uključeni u studiju imali su djecu od 1 do 3 godine starosti.
Prijašnja istraživanja pokazala su da, kad roditelji ispunjavaju upitnike, rijetko kažu da se drugačije ponašaju prema sinovima, a drugačije prema kćerima. Psihološke studije koje promatraju odnos roditelja i djece u laboratorijskom okruženju, možda nisu najbolji pokazatelj tipičnog odnosa.
Kako bi promatrali pravi odnos između tata i djece, istraživači su promatrali 52 muškarca u dobi od 21 do 55, koji žive u Atlanti i imaju jednogodišnje ili dvogodišnje dijete. 30 su tate kćeri, a ostali imaju sinove.
Svaki je otac dobio uređaj za snimanje koji je nosio na pojasu tijekom jednog radnog dana i jednog dana tijekom vikenda. Uređaj je programiran za snimanje zvučnih zapisa od 50 sekundi svakih 9 minuta, ali niti otac niti dijete nisu znali kada uređaj zapravo snima. Voditeljica istraživanja rekla je da su se ponašali nevjerojatno prirodno, upravo zato što nisu znali kad ih se snima, a kad ne.
Studija je otkrila da su tate kćeri češće pjevali, kad su razgovarali koristili su više izraza vezanih uz tugu, koristeći riječi poput "plač", "tužna", "suze" i "usamljena", kao i više riječi koji se odnose na tijelo, poput "trbuščić" i "mala stopala", u usporedbi s očevima koji su imali sinove. Koristili su i više analitičkih riječi, kao "više" i "bolje", koje mogu olakšati razvoj govora.
S druge strane, tate sinova koristili su više riječi usmjerene na uspjeh, poput "pobjeda" i "ponos", te su se više igrali s njima na grublji način. Kad je riječ o odgovaranju na potrebe svoje djece i pridavanje pažnje njihovim potrebama, očevi koji imaju kćeri više su ih slušali i pomagali im.
Kad su im pokazivali fotografije njihove djece s različitih izrazima lica, skeniranje mozga pokazalo je da tate imaju najjači neuralni odgovor, u dijelu mozga koji je važan za emocionalnu regulaciju, na sretna lica svojih kćeri. Za razliku od njih, tate sinova najjače su reagirali na neutralne izraze lica sinova, što je začudilo istraživače.
"Očevi možda pridaju više pažnje neutralnim izrazima lica svojih sinova jer im je manje jasno kako se dijete osjeća, i trebaju bolje 'čitati između redaka' kako bi shvatili njegove osjećaje", rekla je Mascaro za Live Science.
Jedno moguće objašnjenje zašto očevi imaju različite emocionalne odgovore na svoju malu djecu jest da je to biološki utemeljeno, što znači da bi muškarcima moglo biti usađeno drugačije reagirati na sinove i kćeri, rekao je Mascaro.
Druga mogućnost je da postoje društvene, kulturne i rodne norme o tome kako bi se tate trebali ponašati prema djevojčicama, a kako prema dječacima. Studija je proučavala očeve iz samo jednog kuta. Mogle bi postojati male razlike u načinu na koji se mali dječaci i djevojčice ponašaju, zbog čega onda očevi ohrabruju takvo ponašanje.
Činjenica da se te razlike u ponašanju očeva prema svojim sinovima i kćerima pojavljuju tako rano, važna je u pomaganju istraživačima da shvate kako se rodne uloge razvijaju i pojačavaju tijekom života.
