Kad god im nešto treba, kad nešto žele, kad nešto moraju pitati, kad su gladni... djeca zovu mamu. I u nekim situacijama kad ništa ne trebaju, ali zovu. Jedan je tata odlučio održati sastanak da bi ukazao i na – sebe.
Mama! Gladna sam! Mama! Gdje su mi tenisice? Mama! Oguliš mi jabuku? I tako dalje, i tako dalje, i tako dalje. Kao kad ti svira ista melodija iznova. Svaka mama zna do koje mjere ovo može ići, posebno kad su, recimo, školski praznici. I svaka mama zna koliko to naporno može biti. A najfascinantnije je to da se ništa ne mijenja čak ni kad je tata kod kuće.
Jedan je tata zbog takve situacije u svojoj kući odlučio sazvati sastanak svih ukućana, a mama je to nazvala "Intervencija 'prestanite govoriti mama'". Tata je poželio skrenuti pažnju na to da je i on u kući i da se i njemu mogu obratiti. Tijekom 'sastanka kućnog savjeta' tata je smiren, tih i lijepo im objašnjava... A mama, Doreen Korba, snima sve.
"Znam da volite svoju mamu, volim je i ja. Ali! Svakog dana, čak i jutros, u onih sat vremena otkad ste se probudili, samo 'mama! Mama! Mama! Mama! Mama!' Previše 'mama'. Dovoljno ste stari da možete sami napraviti neke stvari. Ovo mora prestati, mora usporiti", smireno im govori tata, dok ga troje djece zbunjeno gleda.
Sjajno, kažemo mi! Sjajno, kažu i drugi roditelji u komentarima. Tata je na pažljiv i šaljiv način, sasvim smireno, upozorio djecu da u kući postoji više od jednog roditelja, te da i on, kao tata, može rješavati probleme. Znamo da postoji problem "zadanog roditelja" ili "glavnog roditelja", odnosno roditelja kojem se djeca češće obraćaju za pomoć, koga češće pitaju, koga češće zovu. To je najčešće – mama.
To nije samo osjećaj i ne događa se samo u tvojoj obitelji. Istraživanja su potvrdila ono što roditelji već znaju: djeca imaju tendenciju gravitirati prema roditelju koji je najčešće prisutan za emocionalne ili fizičke potrebe, što često na kraju bude najčešće mama. Prema studijama razvojne psihologije, djeca već s dvije godine razvijaju „primarne preferencije vezanosti“, a ponovljeno potkrepljenje - odgovor na djetetov poziv iznova i iznova (i iznova) - pojačava tu naviku.
Dakle, djeca ne ignoriraju tatu namjerno, ali znaju da je mama najčešće ona koja odgovara na njihova pitanja i rješava njihove probleme. Mama pobjeđuje! Jupi! Ili kako god na to gledali... Svima nam je poznata situacija, zato su mnogi u komentarima bili oduševljeni ovakvim "sastankom kućnog savjeta".
- "Moj sin je spreman za idući termin ovog sastanka! Molim vas i hvala!"
- "Djeca samo čekaju da bude gotov da mogu pozvati mamu."
- "Putuje li ono okolo s ovom prezentacijom? Jer ovo je nešto što svi moraju čuti!"
- "Nastupa li na rođendanima?"
- "Sto posto su otrčali mami tiho se požaliti na tatu i njegovu malu intervenciju!"
- "Ja sam svojima govorila 'potrošili ste sve 'mame' za danas, pokušajte ponovno sutra!'"
- "Oni sjede tamo i misle si 'ovaj sastanak je mogao biti jedan email'..."
Nasmijali su nas svi! I tata svojom intervencijom, ali i ostali roditelji svojim komentarima.
