'Nemam pojma hoće li se razočarati kada kao tinejdžerica sazna da nema milijun sljedbenika, jer joj nisam otvorila profil na Instagramu dok je bila beba'
Mnogi roditelji objavljuju priče, fotografije i videozapise svoje djece na društvenim mrežama jer su ponosni na svoje obitelji i žele ostati povezani s rodbinom i prijateljima. Kao roditelji i sami razumijemo želju da podijelimo ono što doživljavamo u odgoju djeteta. Međutim, internet nije uvijek najsigurnije mjesto za odrasle, posebno uzimajući u obzir količinu privatnosti koju gubimo svaki put kad dijelimo podatke o sebi na mreži. Ali što je s djecom i bebama? Koliko je sigurno za njih? Treba li objavljivati slike djece na društvenim mrežama?
"Nemam pojma hoće li se razočarati kada kao tinejdžerica sazna da nema milijun sljedbenika, jer joj nisam otvorila profil na Instagramu dok je bila beba", započinje svoju priču jedna majka.
“Bez obzira gdje se nalazimo, društveni mediji omogućuju nam da budemo u toku sa životima naših i to je prekrasna stvar. Volim gledati slike djece svojih prijatelja i mislim da je sjajno što su odlučili podijeliti videozapise svog djeteta kako pjeva, hihoće se i poduzima prve korake! Ipak, ja sam jednostavno odlučila ne dijeliti trudne slike, pa čak ni obiteljske fotografije iz bolnice kad je naša kći stigla, jer su moja trudnoća, rođenje i rast obitelji dijelovi mog života koje sam željela zaštititi od vanjskog svijeta.
Ljudi me često pitaju zašto ne dijelim slike svoje kćeri na društvenim mrežama sada kad je starija i moj je odgovor dvojak: Živimo u svijetu u kojem ljudi mogu naučiti puno o vama u kratkom vremenu i ne trebam ljude koji znaju gdje mi je obitelj 24 sata dnevno. Također želim poštivati privatnost svoje kćeri. Nije dovoljno stara da bi mi rekla je li joj u redu što dijelim njen život sa svijetom!
Sa 16 mjeseci moja kćer voli knjige, igra se sa svojim igračkama i zagonetkama, pomaže mi usisavati, razbacuje savršeno složenu odjeću iz ladica, obožava glazbu. Svakih pet minuta radi nešto pametno ili zabavno. Naravno, voljela bih podijeliti te stvari sa svojim pratiteljima na društvenim mrežama. Nemam pojma hoće li se razočarati kad kao tinejdžerica sazna da nema milijun sljedbenika jer joj nisam otvorila Instagram račun dok je bila beba ili će biti oduševljena kad otkrije da ne postoje fotografije bijesa ili bilo kojih drugih situacija zbog kojih bi joj moglo biti neugodno.
Bježanje od društvenih mreža stvorilo nam je i nekoliko neugodnih trenutaka. Na primjer, kad je moja kći bila beba, pridružili smo se grupi ‘Mama i ja’. U prvom susretu je voditelj potaknuo sve majke da se slikaju tijekom sata i označe na društvenim mrežama program. Pomakla sam svoju kćer iz kruga prije nego što su sve druge mame počele fotografirati djecu, snimati, označavati i objavljivati, a kao rezultat dobila sam nekoliko okretanja očiju. Sljedeći tjedan, kada su mame ponovno okupile bebe radi druge slike, uspjeli smo se ranije izvući, kako ne bismo više odgovarali na pitanja o toj temi.
Želim naglasiti da samo zato ja private fotografije ne objavljujem na Facebooku, ne znači da mislim da nije u redu to što drugi rade. Hoću li slikati svoje dijete kad krene u školu? Naravno! Hoću li podijeliti tu sliku na svom feedu s imenom škole, njezinim razredom i imenom učitelja? Ne. Kad god sam bila u okruženju kad je netko fotografirao grupu, recimo na rođendanskoj zabavi, nisam tražila od nikoga da ne objavljuje sliku mog djeteta. Ljubazno sam ih podsjetila da ne označavaju mog supruga ili mene na fotografijama. Većina ljudi prihvaća naš stav.
Ne mogu zaštititi svoje dijete od svega, ali mogu se prema njoj odnositi s poštovanjem i podržati njezin izbor. Kad bude dovoljno stara da ima mobitel ili bilo koji uređaj koji svi koristimo, rado ću joj dati sve fotografije koje sam uslikala da samo odluči što će i kada objavljivati!”
