Postoje zanimljivi razlozi zašto djeca cijeli dan dozivaju mamu...
"Mama. Mamaaa. Mamice. Mama pogledaj me, vidi me, gledaj kako skačem...” Koliko te puta dnevno djeca dozivaju? Vrlo vjerojatno sasvim dovoljno da te dovedu do ruba.
Zanimljivo je i da djeca zovu i traže mamu, čak i kad je u blizini još jedna savršeno sposobna odrasla osoba; tata, dadilja ili netko treći. No, čini se da zahtjevi za mamom nikad ne prestaju. Ponekad se mame zapitaju, primjećuju li djeca uopće ostale odrasle osobe u sobi? Čini se da i ne baš! Doktorica Rachel Busman, voditeljica Odjela za anksiozne poremećaje na institutu Child Mind, rekla je da postoji razlog zašto djeca neprestano traže mamu, piše mom.com.
U obzir treba uzeti djetetovu dob
"Ovisno o dobi, dvije su različite situacije. Ako je riječ o maloj djeci ili djeci predškolske dobi, takvo ponašanje je potpuno prirodno, pa čak i prikladno", tvrdi dr. Busman. "Oni vide mamu i povezuju je sa zadovoljavanjem njihovih potreba", objasnila je. Drugim riječima, ako radiš od kuće ili si zauzeta kućanskim poslovima, to djetetu ništa ne znači ako se nalaziš u njegovom vidnom polju. "Oni to ne mogu racionalizirati", ističe Busman.
S druge strane, ako je tvoje dijete nešto starije, a svejedno neprestano ponavlja "mama, mama, mama", to bi moglo biti povezano s određenim promjenama u vašim životima. Čak i ako je naizgled sve uobičajeno, dijete je sposobno primijetiti sve promjene koje se zbivaju u vašoj rutini. Odnosno, kada izgube rutinu, djeca se najčešće "hvataju" za ono što im je poznato i s čime se osjećaju sigurno, a to su njihove mame.
Sagledaj uloge članova vaše obitelji
Djeca su vjerojatno navikla tražiti od jednog roditelja da učini nešto određeno. "Često ljudi preuzimaju uloge u obitelji", rekla je Busman. Odnosno, kada se dijete obrati tati, dadilji ili nekoj trećoj osobi, oni se često s istim pitanjem obraćaju mami koja donosi konačnu odluku. Zato djeca nesvjesno nastoje ubrzati proces i "izbaciti" iz donošenja odluke osobu koja se nalazi u sredini te se direktno obraćaju mami.
Postoji rješenje!
Kako bi to izbjegli i naučili dijete da se obraća i drugim odraslim osobama, presudno je oblikovati ponašanje koje očekuješ i koje želiš vidjeti. "Pokažite djetetu što očekujete", napominje doktorica Busman. To bi moglo značiti stvaranje lako razumljivih granica poput crvenog ili zelenog "svjetla" na maminim vratima ili jasno isticanje tko je u tom trenutku "na dužnosti" tako da djeca unaprijed znaju tko će im poslužiti večeru, dati grickalice ili biti zadužen za pomoć pri odlasku na toalet.
Također je važno, rekla je Busman, obavijestiti ostale odrasle osobe u kući da vježbate postavljanje granica.
