U knjizi 'Očuh i kopile' Aleksandra Hampamer opisala je zlostavljanje koje je doživjela u djetinjstvu, a kroz kampanju 'Usudim se reći' želi pozvati sve koji su ikad doživjeli nasilje da progovore i zatraže pomoć
Kako se osjeća dijete kad ga se omalovažava i kažnjava batinama, u svojoj autobiografskoj knjizi 'Očuh i kopile', opisuje Aleksandra Hampamer, suvlasnica nakladničke tvrtke Dvostruka duga i voditeljica Udruge Umjetnost davanja te Skloništa za napuštene životinje Prijatelji Čakovec.
Prisjećajući se svog djetinjstva, s odmakom od 30 i više godina, autorica hrabro i iskreno govori o nasilju u obitelji koje je doživjela, osjećajima koji su ga pratili i na kraju, pomirenju s tim svojim iskustvom. Važan dio njezine potresne priče poznanstvo je sa staricom koja priča iscjeljujuće priče i potiče ju da se, unatoč strahu, izbori za svoj život i unutarnji mir. Istodobno uznemirujuća i topla, knjiga je objavljena potkraj 2014., a autorica je u suradnji s agencijom Dhar media pokrenula i kampanju 'Usudim se reći: Da, zlostavljana sam!' i web stranicu usudimsereci.com.
Nasilje u obitelji ne smije biti tabu tema
Od čega se sve sastoji kampanja 'Usudim se reći', koji joj je cilj, kako je do sada funkcionirala i koje rezultate vidite?
"Kampanja 'Usudim se reći, usudi se i ti' inspirirana je mojom knjigom 'Očuh i Kopile' u kojoj glasno progovaram protiv nasilja u obitelji, a kao jedan od najčešćih problema vezanih uz tu tematiku jest taj da se žrtve nasilja o tome rijetko usude progovoriti te trpe nasilje između četiri zida godinama. Ova knjiga i ova kampanja su poziv svima koji su ikad doživjeli nasilje da naprave prvi korak – progovore - i samim tim zatraže pomoć.
Nasilje u obitelji ne smije biti tabu tema, o njemu se mora govoriti, ono mora nestati iz naših obiteljskih i društvenih odnosa jer nasilje bilo koje vrste je potpuno neprihvatljivo i ne smije postojati."
U svojoj knjizi 'Očuh i kopile' opisujete sve vrste zlostavljanja koje ste doživjeli u djetinjstvu - psihičko, verbalno, fizičko i seksualno. Za izlazak s takvom pričom u javnost sigurno je potrebno puno hrabrosti. Što vas je motiviralo na pisanje i izdavanje knjige i kako ste znali da ste spremni toliko se osobno izložiti?
Kako sam znala da sam spremna toliko se izložiti? Kad steknete unutarnji mir dugogodišnjim radom na sebi, kad ste sposobni mirno prihvaćati sve plime i oseke života, sve oluje, vjetrove, ali i predivne sunčane dane, tada možete sve. Dugo mi je trebalo da steknem taj unutarnji mir i da na sve što mi se događalo u djetinjstvu počnem gledati kao da je iz nekog filma, ali sad je to stvarno tako. Svi mi u životu glumimo različite uloge, svi imamo hrpe problema, ali ono što je važno jest steći taj unutarnji mir te biti odgovorna osoba koja će na svoje probleme reagirati na način koji je za naše najveće dobro, ali i za dobro naše okoline."
Poziv koji može spasiti život
Do koga biste najviše htjeli da vaša knjiga dođe i kako da na te osobe utječe, kakvu promjenu da pokrene?
"Naravno da bih voljela da moju knjigu pročitaju svi ljudi svijeta jer poruka knjige jest poruka ljubavi, poruka koja govori da u svakom čovjeku na svijetu postoji nešto dobrog, da u svemu možemo naći dobro i da je naša snaga tim veća ako uspijemo uvidjeti to dobro svugdje oko nas. Samo tako to dobro će rasti – naša pozornost može učiniti čuda pa i transformirati strah, očaj, bijes u dobro, ljubav i mir."
Koje bi bile vaše najvažnije poruke osobama koje zlostavljaju ili su nekad zlostavljale djecu, onima koji su bili ili još uvijek jesu zlostavljani te susjedima i drugim ljudima iz okoline koji primijete da se zlostavljanje događa?
"Teško je nešto poručiti zlostavljačima, jer oni često poruku ne žele ili ne mogu čuti. Ali, moraju je čuti. A najčešće će je čuti upravo na način da im njihove žrtve kažu 'Dosta. NE nasilju'. Kad žrtve to odluče, kad potraže pomoć, spasit će sebe, a vjerojatno pomoći i nasilniku da sagleda priču iz druge perspektive i samo tako postoji šansa za promjenu. Ostajati uz nasilnika u nadi da ćete ga 'spasiti', da će on jednog dana postati bolji te opravdavati nasilje nema smisla. Ne postoji apsolutno niti jedno opravdanje za bilo koju vrstu nasilja, niti jedno jedino.
A okolinu molim da ne okreću oči. Jedan jedini poziv policiji, centru za socijalni rad, udruzi za prava žena ili djece, može učiniti ogromno za žrtve nasilja. Može im doslovce spasiti život."
Riječi imaju moć da nas pokopaju ili uzdignu
S iskustvom koje imate, što smatrate osnovom zdravog odnosa između roditelja i djece? Koje su to stvari koje bi svi roditelji trebali njegovati u odnosu sa svojom djecom?
"Mislim da to mogu izreći jednom riječju: poštovanje. Uzajamno poštovanje."
Iz knjige se iščitava da je vama u nošenju s teškom obiteljskom situacijom najviše pomogla starica iz mjesta, od koje ste dobili podršku i bliskost, i koja vam je ukazala na vašu unutarnju snagu da se borite i prođete kroz sve to. Kasnije, u odrasloj dobi, u suočavanju s očuhom i možda dovršavanju cijele priče, najviše vam je pomogao prijatelj koji je bio uz vas kada ste nakon puno godina išli razgovarati s njim. Čini se da je kontakt s drugim ljudima, koji stvarno mogu biti uz nas, ključan za preživljavanje i iscjeljenje. Je li to tako i ima li još nešto što bi svaka zlostavljana osoba trebala dobiti?
"Imala sam sreću da sam bila okružena predivnim ljudima koji su me nosili putem dok sama nisam mogla hodati dalje. Pojavili bi se na trenutak, izrekli neku mudru rečenicu ili ostali sa mnom godinama. Svatko od njih ostavio je traga u mojem iscjeljenju i na tome sam im neizmjerno zahvalna. Ljudi često bez razmišljanja prosipaju riječi, a da uopće nisu svjesni koliko nekoga neka riječ, misao, rečenica može pokopati ili uzdići. Sretna sam što je uz mene bilo puno ljudi koji su me svojim riječima uzdizali i vodili prema svjetlu."
Bila sam 'mama' svoj braći i sestrama
Jesu li vaša iskustva iz djetinjstva utjecala i kako na želju da sami imate ili nemate dijete?
"Od svoje četvrte godine sanjala sam o ljepšem i boljem svijetu. Ne sjećam se godina prije toga, ali znam da sam već tada govorila ljudima oko sebe da ne želim imati djecu. Potom sam bila 'mama' svojoj braći i sestrama i vrlo brzo shvatila svu odgovornost majčinstva. Kad u šestom razredu osnovne škole provodite prijepodne kuhajući ručak za braću i sestre dok majka radi, a očuh negdje pije u krčmi, kad nosite braću jednog u jednoj ruci, drugog u drugoj dok ne zaspu, kad se stoput tako sagnete kako biste pokupili dudicu koju bi pljunuli na pod, kad im svima promijenite pelene, kad s njima prođete prve korake i prve zubić vile, uviđate što znači biti majka. Sa svime što sada radim ne bih bila dovoljno dobra majka jednom djetetu i zato sam odlučila pomagati onima kojima je pomoć potrebna."
Briga o napuštenim životinjama
Što sve radite, o kome se brinete i na koji način?
"Osim svojeg profesionalnog života u sklopu nakladničke kuće Dvostruka duga koju vodim sada već 24 godine, posljednjih deset godina sam volonterska predsjednica Udruge Umjetnost davanja, u sklopu koje smo organizirali niz zanimljivih projekata, a među njima svakako ističem izgradnju Grada labirinata u malom međimurskom mjestu Badličan, kojeg godišnje pohodi na tisuće turista iz svih krajeva Hrvatske i šire te akciju Mala igračka za veliki dječji osmijeh, kojom prikupljamo odjeću, školski pribor, knjige i igračke za djecu koja žive bez roditelja.
Posljednje tri godine voditeljica sam Skloništa za napuštene životinje Međimurske Županije s više od dvije tisuće odrađenih volonterskih sati godišnje i moram priznati da je unatoč velikom trudu i naporu kojeg ulažemo u brigu o napuštenim životinjama, ta aktivnost veliko ispunjenje. Kad vidite oči pune straha i kad ponovo vratite povjerenje u ljude i ljubav u srce napuštenoj životinji, nema veće sreće. Osim rada u skloništu, puno vremena posvećujem aktivizmu za prava životinja i nadam se da će uskoro naši Zakoni o zaštiti životinja postati još bolji i da će ljudi početi razmišljati o svim životinjama, a ne samo o psima i macama, kao o svjesnim i osjećajnim bićima koja zaslužuju jednako pravo na život i slobodu kao i mi ljudi.
Jednom davno pročitala sam predivnu pjesmu Enesa Kiševića čiji stih i sad pamtim: 'Naše je, ljubavi, samo ono što smo drugima dali'. I to je nešto što me pokreće u želji za boljim svijetom i sretnijim ljudima."
Što je to što sada želite dati kao svoj doprinos svijetu i koliko je na to utjecalo ovo vaše iskustvo?
"Kad bih mogla samo na kratko stvarati poput stvoritelja, stvorila bih svijet u kojem ne bi postojali ratovi, svijet u kojem djeca ne bi bila gladna, svijet u kojem se nitko nikog ne bi bojao, svijet u kojem bi svi imali dovoljno za svoje vlastite potrebe i malo iznad toga, svijet koji bi poštivao različitosti i prihvaćao ih, svijet u kojem ne bi postojale podjele i svijet u kojem bi svi poštovali onog drugog, svijet u kojem ne bi bilo zatočenih niti onih koji vladaju i svijet u kojem bi sva živa bića bila slobodna. Netko će reći da sam sanjar, ali ja ću reći, citirajući riječi Johna Lennona, možda sam sanjar, ali nisam jedina. Za ljubav se vrijedi boriti pa i knjigama poput moje."
