Žene često misle da njihove dojke postoje da bi donijele zadovoljstvo i korist nekom drugom, a ne njima samima
"Željela bih da svaka žena dobije priliku vidjeti koliko su uistinu različite veličine i oblici ženskih dojki, da vidi koliko se razlikuju od žene do žene. Tada bi shvatile koliko je iskrivljena naša predodžba o dojkama. Dobile bismo priliku voljeti dojke kakve imamo umjesto da ih stalno uspoređujemo s nedostižnim idealom", piše u svojoj knjizi 'Žensko tijelo, ženska mudrost' u izdanju Planetopije poznata američka ginekologinja dr. Christiane Northrup. Iz poglavlja ove knjige posvećenom dojkama prenosimo vam cijeli odlomak pod naslovom Naše kulturno nasljeđe:
U kulturi u kojoj i žene i muškarci odrastaju uz lutkice Barbie, izbore za misice i slike iz Playboya, dojke su naelektrizirani dio naše anatomije i u fizičkom i u prenesenom smislu. Dr. Norm Shealy jednom je izjavio: "Freud je sve krivo shvatio. Nikad nisam vidio ženu koja je zavidjela muškarcu na penisu, ali sam vidio i te kako puno muškaraca koji zavide ženama na dojkama."
Vjerujem da na jednoj razini mnogi ljudi dok su bili djeca nisu imali ni izbliza dovoljno kontakta s majčinim grudima. I previše nas je umjesto na majčinim grudima odraslo dojeno hladnim, plastičnim bočicama i kemijskim formulama koje su proizvodile multinacionalne tvrtke. Nije nikakvo čudo da je naše društvo toliko usmjereno na ženske dojke! Nije čudo da se pozadina za tjeskobu zbog ovog dijela ženskog tijela stvara tako rano!
Nerealni ideali
Ideal u našoj kulturi je žena koja ima potpuno jednake uzdignute dojke osamnaestogodišnjakinje (s brojem grudnjaka barem 3, sudeći po slikama u medijima tijekom kasnih 1990-ih). Zbog toga sve one žene koje ne dosežu taj ideal (a to je velika većina) misle da s njima nešto nije u redu. Ova predodžba, ako je prati dovoljno velik očaj, može pridonijeti razvoju simptoma u dojkama... A zasigurno pridonosi želji za implantatima.
Željela bih da svaka žena dobije priliku vidjeti koliko su uistinu različite veličine i oblici ženskih dojki, da vidi koliko se razlikuju od žene do žene. Tada bi shvatile koliko je iskrivljena naša predodžba o dojkama. Dobile bismo priliku voljeti dojke kakve imamo umjesto da ih stalno uspoređujemo s nedostižnim idealom.
Nesumnjivo, poneka žena ima dojke koje se međusobno razlikuju po veličini ili drugi očit poremećaj i to joj nanosi veliku psihološku bol. Druge imaju toliko velike grudi da uzrokuju bolove u kralježnici. Plastična operacija može ispraviti ovakve poremećaje i može biti blagoslov. No, za većinu kozmetičkih operacija dojki žene se odlučuju zato što misle da ne izgledaju onako dobro kao manekenke iz časopisa ili onako kako bi njihovi ljubavnici željeli da izgledaju, ili pak zato što naša grudima opsjednuta kultura favorizira velike grudi. Zabrinutost zbog veličine dojki u žargonu plastične kirurgije dobila je medicinski naziv kronična bilateralna mikromastija kao razlog zbog kojeg se poduzima povećanje grudi, a to jednostavno znači "dvije male dojke koje tu stoje već duže vrijeme".
Žene često misle da njihove dojke postoje da bi donijele zadovoljstvo i korist nekom drugom, a ne njima samima. Čula sam svoje bivše kolege kako nagovaraju žene da odustanu od dojenja jer će im to "uništiti grudi". Mnogi muževi zabranjuju ženama da doje jer su ljubomorni na bebu! Jasno da je trenutna zbrka oko implantata samo simptom puno dubljeg nezadovoljstva koje društvo odobrava.
Nevjerojatna priča o majčinom mlijeku
Dojke su tjelesna metafora za davanje i primanje. U davna vremena simbolizirale su obilje prirode i njezinu sposobnost održavanja života. Činjenicu da su dojke simbol hranjenja i održavanja jasno je pokazao slučaj žene koja je došla u moju ordinaciju tijekom ranih 1980-ih. Jennifer je ušla u menopauzu četiri godine ranije, a meni su je uputili zbog dvije prilično velike ciste u desnoj dojci koje su nastale gotovo preko noći (promjera pet i sedam centimetara). Kad sam je pitala što se događa u njezinom životu na području hranjenja i održavanja drugih, rekla mi je da njezino najmlađe dijete odlazi od kuće na fakultet i da je voljena mačka, kućni ljubimac kojeg je imala petnaest godina, nedavno uginula. Jennifer je oplakivala dvostruki gubitak, gubitak kćeri i voljenog ljubimca. Noć prije nego što su se ciste pojavile, sanjala je da doji svoju najmlađu kćer – isto dijete koje sad odlazi od kuće. Kad sam izvadila nešto tekućine iz cista, otkrila sam da su pune mlijeka! Jenniferino tijelo stvorilo je tekućinu kojom majka hrani svoje dijete kao reakciju na promjenu njezine uloge hraniteljice.
Naša je kultura iskrivila metaforu za hranjenje kako bi žene davale sebe drugima ne hraneći same sebe. Žene daju i daju i daju dok izvor u njima ne presuši. Kad muškarci i žene ne bi nosili košulje, ljudi bi vidjeli da je najveća rana za ženu ožiljak od mastektomije. Za razliku od njih, najveći ožiljak kod muškaraca bio bi ožiljak od koronarne prijemosnice po sredini grudi – zato što muškarci trebaju naučiti kako otvoriti svoje srce.
Emocije u pozadini raka dojke
Mona Lisa Schulz, znanstvenica i intuitivna dijagnostičarka i iscjeliteljica, kaže da kod žena koje imaju "pretjerano razvijenu žlijezdu za hranjenje" često može "vidjeti" u lijevoj dojci, u blizini srca, energiju ljudi o kojima su se brinule cijeloga života. Ona kaže da je to zato što su te žene naučile da je davanje primarni izraz ljubavi. Premda nema ništa loše u davanju i održavanju života, davanje na štetu samoga sebe postaje temelj za loše zdravlje. Dr. Schulz ne vidi taj uzorak kod zdravih žena ili muškaraca.
Veći dio raka dojke povezan je s potrebom za samodostatnošću i davanjem sebe. Kako kaže Caroline Myss: "Glavne emocije u pozadini kvržica u dojkama i raka dojki jesu povrijeđenost, tuga i nedovršeni emocionalni problemi općenito povezani s hranjenjem i davanjem."
Dojke su smještene u području energetskog središta četvrte čakre, blizu srca. Energija emocija kao što su tuga, kajanje i klasično "slomljeno srce" pohranjene su u središtu tijela. Osjećaj krivnje koji imamo zato što ne možemo oprostiti sebi ili drugima blokira energiju u našim grudima. (Drugi organi u području četvrte čakre također su podložni ovom energetskom uzorku.)
Važno istraživanje iz 1995. godine otkrilo je da je opasnost od raka dvanaest puta veća ako je žena tugovala za osobom koja ja umrla, izgubila posao ili proživjela razvod u prethodnih pet godina. Važno je istaknuti da dugotrajne emocionalne teškoće ne uzrokuju rak dojke.
Drugi je istraživač također pokazao da težak životni stres (prije nego je dijagnosticiran rak dojke) stvara veću opasnost od ove bolesti. Slično tome, dokazano je da veliki gubitak koji se dogodi nakon dijagnosticiranja raka dojke povećava rizik da se kasnije bolest vrati.
Potisnuta ljutnja slabi imunološki sustav
Još u devetnaestom stoljeću medicinska literatura bilježi povezanost raka dojke i samoće, tuge i čak bijesa i ljutnje.
Žene s rakom dojke često su sklone samožrtvovanju, seksualnim inhibicijama, nisu sposobne primiti potporu drugih, nisu u stanju dati oduška ljutnji ili mržnji, sklone su skrivati ljutnju i neprijateljstvo iza fasade ljubaznosti i imaju neriješen neprijateljski sukob sa svojim majkama. Postoje dokazi da žene s rakom dojke koje znaju da imaju vrijednu emocionalnu potporu od supruga ili neke druge osobe, imaju pojačanu imunološku reakciju.
; Detaljne upute za samopregled dojki
U jednom istraživanju žene s rakom dojke više su nastojale zadržati izgled ugodne ili dobre osobe nego žene bez raka. Isto tako bile su sklonije potiskivati ili gutati osjećaje, osobito ljutnju. Zapravo, jedno je istraživanje otkrilo da je dugogodišnje potiskivanje ljutnje povezano sa štetnim promjenama u imunološkom sustavu.
Uzmemo li u obzir sklonost našeg društva potiskivanju, zanemarivanju ili omalovažavanju žene i njezine ljutnje, lako je shvatiti zašto toliko žena ima problema s dojkama. Jedna mi je medicinska sestra ispričala kako je nekoliko mjeseci prije smrti njezina prijateljica, koja je imala rak dojke, zaključila sljedeće: "Konačno sam shvatila da ne moram umrijeti od raka da bih se odmorila."
Kako se nosimo s teškim situacijama?
Zapamtite, nije emocija ta koja uzrokuje problem – nego je to nemogućnost da se potpuno izrazimo, otpustimo emocije te reagiramo na situaciju zdravo i prilagodljivo. Iznimno stresan događaj u životu ne uzrokuje rak dojke. Umjesto toga, na rizik više utječe način na koji svladavamo problem.
Spomenuto istraživanje iz 1995. pokazalo je da način kako se žene nose sa životnim problemima utječe na to hoće li dobiti rak dojke ili ne. U usporedbi s kontrolnom skupinom, žene koje su imale rak često se suočavaju s problemom, usredotoče na njega, izrade plan za djelovanje i nastoje za njega dobiti potporu. Istraživači su uočili sljedeće: u najstresnijim životnim situacijama (gubitak voljene osobe, gubitak posla ili teška bolest u obitelji), osoba gubi kontrolu. Stoga, nastojanje da se situacija promijeni ili kontrolira te vrbovanje drugih da nam u tome pomognu, umjesto da situaciju prihvatimo, na kraju nema učinka i zapravo povećava stres (i opasnost od raka). Težak gubitak je neizbježan i dio je životnog procesa za većinu nas. Ono što pomaže jest žaljenje bez zadrške, prihvaćanje situacije i predavanje nečemu što je veće od nas samih.
