'Naši prioriteti su se promijenili, gurajući naš odnos prema dnu popisa iako je trebao ostati broj jedan. Naša djeca su sada broj jedan', piše mama koja je shvatila su ona i suprug izgubili jedan drugoga te da ponovno moraju uspostaviti odnos
Mama dvoje djece podijelila je svoje iskustvo s brakom koji je postao samo navika. Ovo je njezina priča:
'Usred izgradnje zajedničkog života - jednostavno smo izgubili jedno drugoga'
"Nešto nije u redu?", pitao me. Činjenica da sam ležala u krevetu i buljila u zid umjesto u televiziju ili mobitel očito je bio znak da me nešto muči. No, umjesto da sam priznala da sam priznala da me nešto zaista muči, jednostavno sam protresla glavom i promrmljala da je sve u redu. On dalje nije inzistirao, a ja nisam ništa rekla.
Negdje po putu, moj brak nekako je postao manje važan zbog djece, posla, života...svega. Nailazili smo na utjehu u međusobnoj prisutnosti, ali to je bilo to. Tijekom našeg sedmogodišnjeg braka, prošli smo zajedno kroz bezbroj uspona i padova koji su nas doveli do ovog trenutka.
Kupili smo preslatku kućicu koja je trebala postati naš dom iz snova, ali na kraju je uz sve renoviranje, rekonstrukciju i preuređivanje više postala teret nego dom iz snova. Na svijet smo donijeli dvije prekrasne bebe koje su plakale satima i satima, što je često dovodilo do frustracije i svađa, većinom zbog iscrpljenosti i umora. Uz to, nosili smo se dosta velikim financijskim problemima i usred izgradnje zajedničkog života - jednostavno smo izgubili jedno drugoga.
7 najčešćih razloga zašto se roditelji razilaze
'Djeca...dvoje malih ljudi čija je glasna prisutnost započela suptilni razdor u našem odnosu, sada su ironično postala ljepilo koje nas je držalo zajedno'
Umjesto da smo se oslanjali jedno na drugo te se međusobno podržavali i komunicirali o svemu, zamijenili smo jedan drugoga s djecom, video igricama, poslom. Tuga me je progutala i to se počelo vidjeti. Trivijalne nesuglasice vodile su velikim sukobima i danima u kojima nismo komunicirali ni o čemu drugome osim o djeci i stvarima vezanim za djecu. A, djeca...dvoje malih ljudi čija je glasna prisutnost započela suptilni razdor u našem odnosu, sada su ironično postala ljepilo koje nas je držalo zajedno.
Možda se pitate zašto sam ostala u braku u kojem sam bila tako nesretna? Istina je da moj suprug nije uzrokovao moju nesreću. Nikada nije napravio ništa što bi promijenilo moju ljubav za njega. Naša dinamika i ravnoteža jednostavno su nestale. Naši prioriteti su se promijenili, gurajući naš odnos prema dnu popisa iako je trebao ostati broj jedan.
Podsjetnik roditeljima: 'Uvijek nađite vremena jedno za drugo'
Naša djeca su sada broj jedan. Počela sam se osjećati da moj suprug puno više voli našu djecu nego što voli mene. Nekada sam mu bila sve i sada sam se osjećala u potpunosti zamijenjenom. Nisam više bila ona s kojom se htio grliti na kraju danu ili s kojom je htio razgovarati - to su sada bila djeca.
'Ne želim da se ikada više suprug ili ja osjećamo odbačeno ili manje važno'
I zato sam, dan nakon što me je suprug pitao je li sve u redu, poslala poruku (jer to je sada uglavnom bio način naše komunikacije) da ipak nije sve u redu i da me nešto muči. Razlika između tog razgovora i većinu drugih koje smo vodili je da se nismo međusobno okrivljavali niti su emocije izmakle kontroli.
Oboje smo osjetili promjenu prioriteta što se tiče našeg braka. I oboje smo se složili kako ćemo raditi na tome da ponovno uspostavimo odnos i brinemo jedno o drugome kao što smo nekada.
Znam da neće biti jednostavno, ali zagrljaji koje je nekada prekinuo plač djeteta sada neće prekinuti ništa, onaj prvi poljubac nakon dolaska kući s posla ponovno će se naći u našoj svakodnevici, a ono flertanje i sve druge stvari koje su bile dio prošlosti - sada će se veličanstveno vratiti.
Ne želim da se ikada više suprug ili ja osjećamo odbačeno ili manje važno. Moj suprug je važniji. Naš brak je važniji. Mi smo važniji.
