Roditelji Kolumne roditelja 1079 prikaza 01. prosinca 2016.

Divim se majkama koje tvrde da je nakon rođenja djeteta sve ostalo isto

Maja Belobrajdić
Foto: Privatni album
klokanica postala miss7mama.24sata.hr

Sve više razmišljam i osjećam kako dolazak bebe i razvijanje odnosa sa njom neizbježno mijenja i utječe na odnose sa ostalima; mama, obitelj, prijatelji... Ali najveća promjena u odnosu je ona s mužem

Lorena ima već 2 i pol mjeseca i ne mogu se načuditi kako nam lete dani. Protekli mjesec je bio obilježen vrhuncem grčeva, pa smanjenjem istih, hvatanjem ritma, prvom prespavanom noći, sve većom znatiželjom i s njenim bezbrojnim osmjesima. Imam osjećaj da je ovaj mjesec doživjela svoj prvi razvojni boom, izdužila se, zbucmala, sve više je budna i promatra svijet oko sebe, a svako hranjenje i maženje nagradi osmijehom koji bi otopio i najtvrđa srca!

Nakon prvog kaotičnog mjeseca, kao da smo počele ploviti mirnijim morima... Lakše i brže prepoznam njene potrebe, ona je smirenija i sretnija i nekako sam se opustila i sada iskreno uživam u svakom danu s njom. Naravno, još uvijek ima teških dana, no sada ih nekako mirnije i lakše podnesem. Tome sigurno pridonosi i činjenica da je počela spavati cijelu noć (sama u svom kindiju i sobi!), pa smo obje naspavane i odmornije, a i grčevi su se smirili, pa više nema onog histeričnog plakanja bez prestanka... Neka se samo nastavi tim tempom i dalje.

No, sve više razmišljam i osjećam kako dolazak bebe i razvijanje odnosa sa njom neizbježno mijenja i utječe na odnose sa ostalima.

Zašto dolazak bebe pogorša odnos kod 2/3 parova?

Konačno se obistinila ona: "Vidjet ćeš kad ćeš imati svoje dijete"

Prije svega, definitivno osjećam jaču povezanost sa svojom majkom i ona je prva koja mi padne napamet i koga zovem ukoliko imam neku nedoumicu ili trebam savjet ili samo potrebu čuti poznat glas. Nekako sam joj sada zahvalnija za sve što je učinila za mene i seku kroz život (i čini i dalje) te se konačno obistinila ona: „vidjet ćeš kad ćeš imati svoje dijete“!

Ponekad, dok Lorena spava, gledam je i vrtim si filmove iz svog djetinjstva i sad, promatrano iz uloge majke, znam joj tiho šapnuti: „Lori, molim te, ti nemoj tako“. I sada mi je jasnija svaka mamina neprospavana noć i ta neopisiva briga koja dođe  u paketu zajedno sa tim malenim bićem...   

Doris Pinčić: Tek sad shvaćam suze moje majke koje su me živcirale

Općenito govoreći, odnosi s obitelji su puno bolji, svi smo si bliskiji, kao da nas je beba povezala i svatko joj želi pružiti što više ljubavi i nježnosti.

Neka prijateljstva nisu izdržala test majčinstva

Što se tiče prijatelja, tu je situacija šarolika. S nekima sam se zbližila, čak su se obnovila i neka davno zapostavljena prijateljstva, rodila nova, no neka nisu izdržala test majčinstva... Dolazak bebe zaista okrene život i jednostavno si maksimalno posvećen tom stvorenju i priznajem - dogodilo se da sam zaboravila uzvratiti poziv, da nisam odgovorila na poruku ili da sam morala odgoditi druženje...

I meni samoj je to u početku jako teško padalo, jer sam inače ta koja će prva dogovoriti neku pivu i tulum, koja uživa u društvu i koja bi (da se mene pita) po cijele dane skitala s druženja na druženje. No, ja sam definitivno dokaz da se prioriteti preko noći promijene... Ipak,  Lorena je svakim danom sve veća i već je mogu ostaviti doma kako bih popila kavu s prijateljima ili ukoliko idemo na neko večernje druženje - vodimo je sa sobom (neka dijete uči od malih nogu)! Jer iza ove moje nove uloge, dojenja, podočnjaka, tu i tamo pobljuckane majice i manjka vremena - ipak se skriva ona stara ja koja uživa u buci, društvu, dobroj klopi i čaši pive (trenutno bezalkoholne!)! I drago mi je da većina prijatelja to zna i prepoznaje!

Pretvaram se u mamu kakva sam rekla da nikad neću biti

Nespavanje, umor i iscrpljenost očito ipak su učinili svoje

I najveća promjena u odnosu je ona s mužem... Divim se majkama i ženama koje tvrde da je nakon rođenja djeteta sve ostalo

Maja Belobrajdić | Author: Privatni album Foto: Privatni album

isto... U početku, nakon dolaska iz rodilišta, sve je bilo idilično. Imali smo bebu koja papa i spava. Praktički smo se svađali tko će joj presvući pelene i na taj način uživati u tih par minuta njene budnosti... No, onda su krenuli grčevi. I plakanje koje je trajalo satima i satima i satima... Znala sam da samo treba ostati miran, nositi bebicu, ljuljuškati je i smirivati... Ne brojim koliko sam noći proskakala na pilates lopti...Bila sam posvećena tom paketiću 24 h dnevno.

 

I onda su nespavanje, umor i iscrpljenost očito ipak učinili svoje. Mi, koji se u 4 godine nismo niti jednom posvađali, počeli smo se rječkati na dnevnoj bazi. Par puta mi je prošlo kroz glavu da nije čudo što se ljudi rastaju nakon što dođe beba. A „svađali“ smo se radi gluposti, takvih nevažnih sitnica, da mi sada to izgleda smiješno - problem je bio ako smo se dogovorili da ćemo izaći van u 10, no ona je taman dobila napad histerije, pa smo izašli tek iza 12; ako smo krivo shvatili dogovor, pa sam ja mislila da danas idemo u shopping, a on je bio uvjeren da smo se dogovorili za vikend; ako sam vidjela da nije pospremio nešto iza sebe; ako je zamazao kuhinju/kupaonu nakon što sam je taman počistila...

Zaželjela sam se i društva odraslih

I iz dana u dan, koliko god bila nevažna - ta prepiranja su me iscrpljivala i jako, jako teško padala. Pitala sam se hoće li stvari ikada opet sjesti na svoje mjesto... Priznajem, znalo mi se dogoditi i da mi smeta što on ide na posao, a ja moram ostati doma... I ljutilo me što se dogodilo da mi je danima jedino društvo Lori, jer koliko god da je volim - zaželjela sam se i društva „odraslih“... Ljutilo me i što se kupanje i brčkanje koje toliko volim svelo na tri minute pod tušem... Puno tog me onda ljutilo.

Naše kave pretvorile su se u priče o kakačima i špinatu

Ipak, kako to ide u životu - sve se brzo okrenulo i promijenilo. Sada smo se „ufurali“, imamo svoj ritam, moj muž uskače i pomaže u apsolutno svemu, on i Lorena već sada imaju posebnu vezu i  najljepše se umiri baš u njegovom naručju. Već sada vidim da to je i da će biti posebna ljubav.. Zna mi se dogoditi da ih ponekad promatram zajedno (umjesto da uzmem tih „5 minuta“ za sebe) i osjetim takvu ljubav i zahvalnost i znam da smo sada zajedno još bliskiji i jači...

Bilo je teških trenutaka, a sigurno je da će ih biti još. I drago mi je da znam da smo zajedno u tome. Više se ne bojim ničega što nas čeka i vjerujem da ćemo skupa proći kroz sve što nam život sprema. Ovim putem želim poručiti veliko hvala mojoj obitelji i prijateljima, a posebno njemu, mom osloncu i potpori! Grčevi su prošli, sad čekamo zubiće :D :D :D

U nagradnom natječaju portala Klokanica i Poliklinike GinOps Maja je osvojila najbolji tretman za sebe i svoje nerođeno dijete: vođenje trudnoće u Poliklinici GinOps pod stručnim vodstvom prof.dr.sc. Škrablin.

Maja je vodila dnevnik kroz cijelu trudnoću, a uz njene kolumne, dr. Škrablin donosi stručni osvrt:

Razdvajanje trbušnih mišića ne ovisi o kilogramima u trudnoći ni o vrsti poroda

  • jujica17

    Bravo za clanak, potpuno istinito! Mame koje tvrde da je sve ostalo isto vjerojatno imaju nimalo zahtjevne bebe koje samo jedu i spavaju i cijeli tim potpore od baka, djedova, sestara, kuma, teta itd. A ni tada ne može biti isto.

Komentiraj, znaš da želiš!

Za komentiranje je potrebno prijaviti se. Nemaš korisnički račun? Registracija je brza i jednostavna, registriraj se i uključi se u raspravu.