Mama Martina ispričala je kad je njenom sinu Grgi otkriveno kašnjenje u motoričkom razvoju te kako je izgledala terapija
Dvogodišnji Grga prvo je dijete Martine Bobovčan Marcelić (37) i Stjepana Marcelića (35) iz Zagreba. Bio je mirna beba i njegovi roditelji nisu primijetili znakove hipotonusa. Na prvom pregledu kod pedijatrice, kad je Grga imao mjesec dana, primijetila je da je jako „mekan“ te ih uputila na pregled kod fizijatra.
Nakon što je Grgu pregledao fizijatar, uputio ih je na ultrazvuk mozga i EEG. Dijagnoza je bila fluktuirajući normohipotonus i blaže kašnjenje usvajanja nekih posturalnih reakcija.
"Karakteristike djeteta s hipotonusom je da su mirne bebe, mekane, malo se kreću, tiho plaču, drže noge u „žabljem“ položaju, odbijaju potrbušni položaj, kasnije počinju sjediti, vole statične igračke koje lako zadržavaju u položaju u kojem jesu. Hipertona djeca uglavnom brže usvajaju motoričke aktivnosti", kaže Alma Ćurtović, bacc.physio th. iz Specijalne bolnice za djecu s neurorazvojnim i motoričkim smetnjama, nastavljajući da za hipertonu djecu roditelji često kažu da im je beba čvrsta, da joj teško savijaju ručice ili nožice, imaju zatvorene šake, izvijaju se, zabacuju glavu nazad, križaju noge ili se odguruju prstima od podlogu, iako su brži u aktivnostima teže usvajaju ravnotežne reakcije pa često padaju ili se kreću da se odižu na prste.
Kasnio 5-6 mjeseci za vršnjacima
Grga je sa šest mjeseci kasnio u motoričkom razvoju čak pet do šest mjeseci za svojim vršnjacima. "Tad se već vidjelo da mu je lijeva strana tijela slabija i da ima asimetričnost mišićnog tonusa, što nas i danas prati. Lijeva ruka kad nije „zaposlena“ je u grču, ima stisnutu šaku i manje ju koristi, kao i lijevu nogu", opisuje mama Martina.
Djecu koja imaju hipotonus ili hipertonus, uključujuje se u terapije čija dinamika ovisi o procjeni fizijatra. Za roditelje je jako bitno da nauče handling (rukovanje djetetom). Fizijatrica kaže da se handlingom uče prvo osnovne aktivnosti s bebom poput hranjenja, kupanja, presvlačenja, pozicioniranja, a handling se mijenja s dobi djeteta.
Grga je s napunjenih godinu dana svakodnevnim boravkom u u Dnevnoj bolnici u Specijalnoj bolnici za zaštitu djece s neurorazvojnim i motoričkim smetnjama na Goljaku bio uključen u fizikalnu terapiju, radnu terapiju, senzoričku terapiju, vježbe kod logopeda i defektologa.
"Na Grgi se vrlo brzo vidjelo poboljšanje mišićnog tonusa i sve veća aktivnost. Sve do prvih koraka on je samo puzao. Dok su svi Grgini vršnjaci trčali po parkiću on je puzao, puzao i tako mjesecima. Svoje prve korake je napravio sa 19 mjeseci, još uvijek je pomalo nestabilan i kasni u motoričkom razvoju za svojim vršnjacima, ali on je jedan veliki borac koji ne odustaje", kaže ponosna mama.
Puno strpljenja i upornosti
Mama Martina savjetuje roditeljima da imaju puno strpljenja i budu uporni jer se veći dio motoričkih problema vezano uz hipotonus se može riješiti vježbom.
"Naravno da se bebama ne sviđa da vježbaju ono što moraju na način kako ih mi vodimo, ali tu moraju roditelji pokazati svoju brižnost i kroz igru i pjesmu vježbati svaki dan. To će vrlo brzo postat dio svakodnevice i na taj način ćete vi i vaše dijete imati poseban odnos", poručuje.
Dijete koje uđe u proces, prati se do motoričke zrelosti i ne otpušta iz ustanove dok se ne napravi timska obrada koja podrazumijeva pregled logopeda i psihologa. Najvažnija uloga roditelja je da stvarno budu roditelji, a terapeut ih uči kako se pravilno baviti s djetetom i igrati. Terapeut je osoba koja se školuje za svoj posao i ne treba taj teret nametati roditelju, poručuje fizijatrica.
