Katie Pettigrew majke ja dvojce dječaka čiji je otac neočekivano preminuo. Na svojem blogu i u pismima za Scary Mommy ona je odlučila iznijeti svoje osjećaje, strahove i nade. Njezin tekst prenosimo u cijelosti.
Kad jedan supružnik umre, gotovo je sve naizgled drugačije, a opet unatoč tomu većina je ista. To je nešto što je prilično teško objasniti drugima. Ono što je lako objasniti i izreći jest da je navigiranje vodama samohranog roditelja nakon neočekivane smrti voljenog supruga veoma, veoma teško.
Zahvalna sam što svojim dječacima mogu reći da su stvoreni iz ljubavi. Sve ostalo bilo bi pogrešno, a za to znam da je istina. Znam da je to istina jer sam voljela njihovog tatu bez ikakvih uvjeta. Zbog ljubavi prema njemu saznala sam da sam sposobna pružiti bezuvjetnu ljubav i nekom drugom, a ne samo svojoj djeci. Zajedno smo bili sretni i dobro smo se nosili s roditeljstvom. Ne savršeno. Ne bez grešaka, ali dobro. I naša su djeca bila sretna.
Čak i u danima kad me boli, više nego što mogu podnijeti, unutar sebe svejedno mogu pronaći mir. Zato jer vjerujem u njega i smatram da mi on donosi taj mir, tu nadu i sigurnost. On mi pomaže i štiti naše dječake gdje god oni bili.
Vjerujem da ljudski duh živi i nakon što naša tijela umru, i to mi pomaže. Jer dok sam izgubila muža u 30-ima, moja su djeca izgubila oca, a to je poražavajuće. Kroz život će proći samo s jednim roditeljem. Iznenada. Tragično. Mnogi ih vole i podržavaju, da, ali imaju samo jednog roditelja. Samo jednog koji će biti odgovoran za sto posto onoga što oni naprave i odluče. Samo jednog koji će biti tu da provjeri jesu li domaće zadaće napisane. Samo jednog roditelja koji će paziti da im odjeća bude čista, a kosa oprana.
Oni više nemaju nadu da će za rođendan možda dobiti čestitku ili poklon od njega. Samo jedan roditelj sada će im ga čestitati, jedan koji će se na njih naljutiti kada su neposlušni, jedan roditelj koji će ih utješiti kada oni osjete tugu, jad ili bijes. Jedan roditelj vozit će ih u školu, učiti voziti, kuhati im i čistiti. Samo jedan roditelj koji će im moći pričati priče.
Ali oni žele dva. Žele da njihova dva roditelja ostare, žele se ponekad povjeriti i drugom roditelju, onom kojega ne mogu više vidjeti. A ostali su samo s jednim. Ja sam taj jedan roditelj. Ja ću im pomoći u čemu god oni trebali moju pomoć, bit ću tu za njih, nekad ću ih usrećiti nekad ću ih možda razočarati. Ali nikad neću odustati!
Ljudski svijet je neizvjestan. Realnost je takva da nas s mnogočime iznenadi. Ono što ja trenutno znam jest da moram biti tu za svoje dječake i bit ću! Za sve fizičko, bit ću tu, ja - jedan roditelj. Ali kada je u pitanju emocionalna ljubav i mašta, onda za nas granice ne postoje. Njihov tata živjet će zajedno s njima, u njihovim mislima, sjećanjima i u pričama on će uvijek biti tu da ih vodi na njihovom butu i bude tu za njih! Uvijek i zauvijek!
