Djecu se potiče na neovisnost, ali ta neovisnost ponekad vodi do zanemarivanja potreba i osjećaja roditelja. Čak i oni najrazumniji roditelji mogu se osjećati odbačeno i nevažno.
U djetinjstvu roditelji djeci pružaju emocionalnu podršku i usmjeravaju ih kroz život. Uloge roditelja i djeteta tada su jasno definirane. Međutim, kako djeca odrastaju i postaju neovisna, te granice se često zamagljuju. Roditelji se mogu zapitati što još mogu ponuditi svojoj djeci ili kada će njihova djeca nešto pružiti zauzvrat. Osobito to osjete kada odrasla djeca rade stvari koje nesvjesno čine da se roditelji osjećaju nevoljeno.
Postavlja se i pitanje trebaju li djeca brinuti o svojim roditeljima u njihovoj starosti. Djecu se potiče na neovisnost, ali ta neovisnost ponekad vodi do zanemarivanja potreba i osjećaja roditelja. Čak i oni najrazumniji roditelji mogu se osjećati odbačeno i nevažno.
Evo nekoliko primjera ponašanja zbog kojih se roditelji tako osjećaju:
1. Zanemarivanje obiteljskih tradicija
Obiteljske tradicije simboliziraju zajedništvo i pripadnost. Kada odrasla djeca zanemaruju tradicije, to šalje poruku da roditelji više nisu važni. Iako je normalno da svatko stvara vlastite rutine, sudjelovanje u tradicijama pokazuje poštovanje prema vrijednostima koje su roditelji prenijeli. Posebno je važno odvojiti vrijeme za takve trenutke tijekom blagdana ili obiteljskih okupljanja.
2. Manjak komunikacije
Roditelji često osjećaju usamljenost kada im djeca odu iz doma. Psiholog Guy Winch ističe da usamljenost može stvoriti osjećaj odbacivanja, što roditelje sprječava da sami započnu razgovor. Jednostavne geste poput kratke poruke, slike ili poziva mogu značiti puno. Takvi mali znakovi pažnje pokazuju roditeljima da su i dalje dio života svoje djece.
3. Ne dijele važne trenutke
Roditelji žele biti dio života svoje djece, čak i kada djeca imaju vlastite obitelji. Dijeljenje životnih uspjeha – poput razgovora za posao ili prvog koraka unuka – pomaže roditeljima da se osjećaju povezano. Ne radi se samo o velikim stvarima, već i o sitnicama iz svakodnevnog života koje mogu uljepšati njihov dan.
4. Površno sudjelovanje u razgovorima
Kada djeca tijekom razgovora s roditeljima gledaju u mobitel ili ih slušaju na pola uha, to ostavlja dojam da im roditelji nisu važni. Kako navodi konzultantica Ruth Schimel, aktivno slušanje jača povjerenje i bliskost. Jednostavan čin potpune pažnje tijekom razgovora može imati dubok emocionalni učinak.
5. Javljanje samo kad nešto trebaju
Roditelji mogu osjećati da ih djeca koriste samo kao izvor financijske pomoći ili kao "baka-servis". Svaki odnos zahtijeva ravnotežu davanja i primanja, pa je važno pokazati zahvalnost i brigu, a ne samo kontaktirati roditelje kad trebate pomoć.
6. Posjete kao obveza
Kada djeca dolaze kući samo zato što "moraju", roditelji to osjete. Iako je prirodno da djeca žele vlastiti prostor, povremeni posjeti koji su motivirani iskrenom željom za povezivanjem imaju neprocjenjivu vrijednost.
7. Zanemarivanje zahvalnosti
Izražavanje zahvalnosti ključno je za svaki odnos. Kako kaže terapeutkinja Dr. Terri Orbuch, zahvalnost ne samo da jača veze, već zadovoljava i osnovne ljudske potrebe za priznanjem i bliskošću. Jednostavno "Hvala" može roditeljima pokazati da ih njihova djeca cijene.
8. Ignoriranje savjeta
Roditelji dijele savjete iz ljubavi, ali odrasla djeca to često doživljavaju kao kritiku. Iako je važno postaviti granice, ignoriranje savjeta može roditeljima ostaviti dojam da njihovo iskustvo nije važno.
9. Često otkazivanje planova
Kada djeca više puta otkažu dogovorene planove, roditelji se osjećaju odbačeno. Psiholog Nick Wignall predlaže da se razgovori o takvim temama vode s otvorenim umom, pri čemu je važno razmotriti osjećaje druge strane i slušati bez osuđivanja, prenosi Yourtango.
10. Nedostatak izražavanja emocija
Bez obzira na to koliko su djeca odrasla, roditeljima znači čuti "Volim te" ili dobiti iskaz pažnje. Dijeljenje uspomena, stvaranje novih i povremene geste nježnosti pokazuju roditeljima da su voljeni.
Odnosi između roditelja i odrasle djece zahtijevaju trud s obje strane. Male geste pažnje i komunikacije mogu činiti veliku razliku u tome kako se roditelji osjećaju. Podsjećanje na ljubav i povezanost daje vrijednost odnosima koji su temelj naših života.
