Renata Celjak preživjela je gotovo smrtonosan pad u visokoj trudnoći, ostala bez mogućnosti hodanja i sama odgajala sina uz pomoć obitelji — a danas, 22 godine poslije, živi ispunjen život, bavi se sportom i dokazuje da ni najteži početak ne mora odrediti kraj.
Kad se jedne travanjske večeri njezin život u trenu preokrenuo, Renata Celjak iz Velike Gorice bila je u sedmom mjesecu trudnoće. Pad s balkona, teška ozljeda kralježnice i borba za život nje i nerođene bebe obilježili su početak njezina novog puta, puta koji je od nje zahtijevao nadljudsku snagu, ali joj je donio i beskompromisnu ljubav, podršku obitelji i nevjerojatnu životnu hrabrost.
Pad koji joj je promijenio život
Bila je na samom rubu života. U visokoj trudnoći, najvjerojatnije tijekom epileptičnog napada, tada 26-godišnja Renata Celjak pala je s balkona visokog tri metra u obiteljskoj kući u kojoj je živjela sa suprugom. Okolnosti se ne sjeća, šok je izbrisao gotovo sve.
"U tom periodu ja sam bila trudnica u 7. mjesecu trudnoće i najvažnije mi je bilo da mi je dijete živo i zdravo. Nakon pada sam imala teška krvarenja i moja obitelj nije znala hoću li uopće preživjeti. Bio je to travanj 2003. godine. Hvala Bogu, preživjela sam..."
Nakon operacija i akutne borbe za život, liječnici su je premjestili u toplice na rehabilitaciju, i to kao tek drugu trudnicu u povijesti te ustanove. Ondje je u neizvjesnosti provela dva i pol mjeseca.
"Tada sam bila druga trudnica u povijesti toplica koja je tamo bila na rehabilitaciji. Dva i pol mjeseca sam čekala na porod i prvo sam mislila da nećemo moći izgurati uopće trudnoću, ali hvala Bogu uspjela sam...", prisjetila se Renata za CityPortal.
Ležala je, nepokretna, svakodnevno razmišljajući hoće li uspjeti iznijeti trudnoću do kraja. Najteži trenuci nisu bili samo fizičke boli9 nego strah da bi mogla izgubiti bebu.
"Hvala Bogu... rodila sam sina Bornu carskim rezom. Ništa mi nije bilo teško vezano uz brigu o djetetu... ja sam si u glavi posložila: ako ne za sebe, onda moram zbog njega živjeti."
No, odmah nakon poroda dočekao ju je novi šok. Njezin tadašnji suprug nije mogao prihvatiti novonastalu situaciju i zatražio je razvod. Renata je ostala ovisna o pomoći obitelji, uz invaliditet, epilepsiju i brigu o tek rođenom djetetu.
"Ostala sam na neki način ovisna o pomoći moje obitelji. Uz epilepsiju, invaliditet, majčinstvo nisam mogla sama. Podigli smo ga na noge svi skupa, posebno sestra koja mi je jako puno pomogla."
Renatina sestra, glumica i radijska voditeljica Gianna Kotroman, bila je uz nju od prvih minuta nakon nesreće. Vrlo živo se sjeća sve te neizvjesnosti.
"Prvih 96 sati je bilo upitno hoće li Renata i Borna preživjeti... Znam da mi je iz korita pružila ruku... Tih 96 sati nitko nije spavao. Srećom... ipak molitvu netko čuje."
U Petrovoj bolnici, gdje je Renata rodila, cijeli je tim pristupio njezinom slučaju maksimalno stručno, prisjeća se Gianna.
Renata i sestra Gianna
Rođenje malog Borne i prvi veliki izazov
"Kad je došlo vrijeme za porod, ginekolozi su u Petrovoj stvarno pristupili u ovom posebnom slučaju jako stručno. Stigao nam je Born..."
I danas, njihova majka, Bornina baka Nada, teško govori o tim danima.
"Bilo je strašno. Osjećala sam se grozno jer sam bila bespomoćna kao majka čije dijete pati..."
Renatin život nakon nesreće potpuno se promijenio. Svakodnevica, odlazak liječnicima, šetnje s bebom. Sve je zahtijevalo pomoć i prilagodbe. No, neugodne situacije zbog invaliditeta gotovo da nije doživljavala. Najviše ju je smetalo što roditelji ponekad nisu objašnjavali djeci ono što ih je zanimalo.
"Možda bi bilo ljepše s par rečenica objasniti da je ta osoba ozlijedila leđa i da više ne može hodati..."
Dobra strana bila je ta što je njezin grad, Velika Gorica, bio jako dobro prilagođen osobama u invalidskim kolicima. Zahvaljujući organiziranom kombi prijevozu, mogla je obavljati sve potrebno - od većih kupovina do odlazaka u Zagreb.
"Za veću kupovinu, prijevoz na atletska prvenstva, kino i slično, na raspolaganju mi je kombi prijevoz zahvaljujući Gradu Velikoj Gorici... To nam je svima jako dobro."
Borna je odrastao uz mamu u invalidskim kolicima i suočavao se s dječjim pitanjima i zadirkivanjima u školi, ali, kako kaže, dobro se nosio s tim.
Renati je sport od mladosti bio blizak, pa ju nije iznenadilo što je 2009. godine pronašla novi smisao u Para atletskom klubu “Uspon” u Velikoj Gorici, kao bacačica diska. Klub i zajednica dali su joj dodatnu podršku.
Bornina maturalna večer
Život pun boja, unatoč svemu
Danas Renata živi život ispunjen aktivnostima, druženjima i događanjima koje voli.
"Mogu otići u kafiće, mogu otići u kino, mogu otići u kazalište... imamo pristup praktički svugdje..."
Iako se njezino tijelo svakodnevno nosi s osteoporozom, skoliozom, povremenim dekubitusima i posljedicama dodatnih padova, Renata ostaje nevjerojatno pozitivna. Redoviti liječnički pregledi dio su rutine koju ne doživljava dramatično.
"Za ginekološki pregled... ništa posebno za razliku od vas zdravih žena i cura... sve ostalo je isto."
I kod zubara je slična situacija — uz male prilagodbe, sve ide bez poteškoća.
Da život zaista nije siv, potvrđuje njezina priča. Volja i snaga kojima pristupa svakom danu, uz veliku podršku obitelji, čine je primjerom žene koja se nije predala unatoč svemu.
Da, neki dani znaju biti teški — ali tko ih nema? Najvažnije je prihvatiti život takav kakav jest i gledati naprijed.
