Današnji roditelji puno više nadziru djecu, uskaču kada se pojavi problem i nastoje ih zaštititi od neugodnih iskustava. Prije nekoliko desetljeća odrastanje je izgledalo drukčije. Djeca su imala više slobode, ali se od njih i puno više očekivalo.
Roditeljstvo se posljednjih desetljeća prilično promijenilo. Roditelji starog kova možda su bili strogi kada je riječ o disciplini, ali djeci su istovremeno davali puno više slobode. Puštali su ih da sama istražuju, rješavaju probleme i nose se s neugodnim situacijama, umjesto da odmah uskaču i spašavaju ih.
Zbog toga su mnogi vrlo rano usvojili životne vještine koje mlađim generacijama danas mogu zvučati prestrogo, pa čak i nezamislivo.
1. Znali su se sami zabaviti
„Dosadno mi je“ nije bila rečenica koju je bilo pametno često izgovarati. Roditelji bi vrlo brzo pronašli neki kućanski posao pa su djeca radije sama smišljala što će raditi.
Izlazila su van, istraživala i igrala se bez stalnog nadzora odraslih. Takva sloboda donosila je i probleme koje su morala naučiti riješiti sama.
2. Naučili su biti otporniji
Mnoge starije generacije odrastale su s manje materijalnih mogućnosti i morale su biti snalažljive. Roditelji također nisu uvijek bili uz njih kako bi riješili svaki problem.
Pogriješili bi, snosili posljedice, nešto naučili i nastavili dalje. Od njih se očekivalo da prihvate kritiku i nose se s neugodnim iskustvima bez toga da odrasli odmah interveniraju.
3. Ozbiljno su sudjelovali u kućanskim poslovima
Nije bila riječ samo o pospremanju sobe. Djeca koja su odrastala na selu brinula su se o životinjama i pomagala na gospodarstvu, dok su druga prala automobile, kosila travu i obavljala druge zahtjevne poslove.
Za to najčešće nisu dobivala džeparac niti stalne pohvale. Podrazumijevalo se da su dio obitelji i da trebaju dati svoj doprinos.
; Zašto nije dobro djeci zabranjivati dirati stvari po kući?
4. Rano su naučili vrijednost novca
Nekada nije bilo moguće danas nešto poželjeti, a sutra to dobiti dostavom na kućni prag. Za mnoge stvari trebalo je štedjeti, zaraditi ih ili jednostavno čekati.
Djeca nisu automatski dobivala ono što žele pa su rano učila da novac i stvari imaju vrijednost te da se svaka želja ne mora ispuniti istog trenutka.
5. Morali su se sami zauzeti za sebe
Ako bi izbila svađa na igralištu ili među djecom u susjedstvu, roditelji se nisu nužno odmah uključivali.
Od djece se očekivalo da se zauzmu za sebe, postave granice i pokušaju sama riješiti problem. Roditelji nisu dolazili u školu zbog svakog sukoba niti rješavali svaki nesporazum umjesto njih.
6. Morali su se sami smiriti
Pristup dječjim emocijama bio je znatno drukčiji nego danas. Roditelji starog kova nisu se uvijek previše bavili tantrumima i emocionalnim ispadima.
Plač ili ljutnja najčešće nisu mijenjali njihovu odluku niti donosili dodatnu pažnju. Od djece se očekivalo da se sama smire i pronađu način da se nose s frustracijom.
7. Naučili su raditi bez prigovaranja
Naporno raditi i na kraju dana biti umoran za mnoge starije generacije bilo je nešto sasvim normalno. Djecu se učilo da budu ponosna na dobro obavljen posao, dok se žaljenje nije baš dobro prihvaćalo.
Od njih se očekivalo da naprave ono što treba bez nagrade i pohvale nakon svakog zadatka te da motivaciju pronađu i u sebi.
8. Informacije su tražili u knjigama i enciklopedijama
Prije interneta i mobitela odgovori se nisu mogli pronaći u nekoliko sekundi. Za školski projekt trebalo je otići u knjižnicu, otvoriti enciklopediju ili pronaći odgovarajuću knjigu.
Takav način rada zahtijevao je više vremena, ali i koncentracije, čitanja i razumijevanja pročitanog.
9. Znali su si pripremiti nešto za jelo
Mnogim prijašnjim generacijama samostalno pripremanje hrane bilo je dio svakodnevice, posebno djeci koja su nakon škole dolazila kući dok su roditelji još bili na poslu.
Ako nisu pripremila nešto za jelo, mogla su ostati gladna, a od starije djece često se očekivalo i da pomognu pripremiti obrok za mlađu braću i sestre. Jednostavno su učila radeći.
