Koliko si puta djetetu ponijela zaboravljenu jaknu, pospremila nered iza njega ili riješila problem prije nego što je ono uopće pokušalo? Iako to radimo iz ljubavi, stručnjaci upozoravaju da djeci ponekad više pomažemo kada napravimo korak unatrag i pustimo ih da sami uče iz vlastitih iskustava.
Danas se o roditeljstvu govori više nego ikad. Tu su nježno roditeljstvo, slobodno roditeljstvo, helikopter roditelji, "sharenting"... Savjeta ne nedostaje, a čini se da svi pokušavamo pronaći pravi pristup.
Dok tražimo nove metode, možda zaboravljamo da su neke stare navike imale svoju vrijednost. Djeca koja su odrastala 60-ih i 70-ih godina često su puno ranije učila biti samostalna, snositi posljedice svojih odluka i preuzimati odgovornost. Naravno, vremena su se promijenila i ne treba idealizirati prošlost, ali neke lekcije vrijede i danas.
1. Pusti dijete da osjeti posljedice svojih odluka
Koliko puta si potrčala za djetetom jer je zaboravilo jaknu, zadaću ili bočicu s vodom?
Ponekad je sasvim u redu ne uskočiti i ne spašavati situaciju. Ako jednom ode u školu bez jakne jer ju je samo zaboravilo, velika je vjerojatnost da će je sljedeći put samo provjeriti prije izlaska iz kuće.
Djeca najbolje uče upravo kroz prirodne posljedice svojih postupaka.
2. Kućanski poslovi nisu kazna, nego životna vještina
Pranje rublja, pospremanje sobe ili pranje posuđa nisu poslovi koje bi djeca trebala raditi zato što su nešto skrivila. To su vještine koje će im jednog dana itekako trebati.
Kada djeca sama operu svoju omiljenu majicu ili pospreme nered koji su napravila, razvijaju osjećaj odgovornosti i samostalnosti. Psiholozi često ističu da upravo male svakodnevne obveze grade samopouzdanje jer dijete vidi da nešto može napraviti bez pomoći odraslih.
3. Nauči ih kako se upravlja novcem
Djeca ne moraju imati velike džeparce da bi naučila vrijednost novca.
Bilo da dobivaju mali tjedni ili mjesečni iznos, važno je da sama odlučuju hoće li ga potrošiti odmah ili štedjeti za nešto što žele. Tako uče planirati, donositi odluke i preuzimati odgovornost za vlastiti izbor.
4. Uključi ih u kupovinu
Kupovina namirnica odlična je prilika za učenje.
Dijete može pomoći sastaviti popis za trgovinu, uspoređivati cijene ili tražiti proizvode na policama. Starija djeca mogu dobiti i mali budžet te pokušati kupiti sve što je potrebno za jedan obrok.
Na taj način shvatit će da hrana ne dolazi sama od sebe i koliko je važno planirati kupnju.
5. Daj im priliku da se brinu o drugima
Djeca vole osjećaj da mogu pomoći.
Bilo da ti donesu čašu vode dok si prehlađena, pomognu mlađem bratu ili sestri ili nahrane kućnog ljubimca, takve male situacije razvijaju empatiju i osjećaj odgovornosti prema drugima.
6. Neka pospreme za sobom
Ako dijete može samo pripremiti doručak ili međuobrok, može naučiti i oprati tanjur ili pospremiti stol nakon jela.
To ne znači da sve mora biti savršeno, nego da dijete postupno usvaja naviku da iza sebe ostavi red.
7. Nemoj uvijek požurivati
Ako dijete stalno kasni jer se igra ili odugovlači, lako je upasti u začarani krug požurivanja, podsjećanja i nagovaranja.
Ponekad je učinkovitije pustiti da samo osjeti posljedicu kašnjenja. Ako zbog sporog spremanja ostane manje vremena za igru ili čitanje prije spavanja, idući će put možda drugačije organizirati svoje vrijeme.
8. Ne rješavaj svaki problem umjesto njega
Roditeljima je prirodno poželjeti pomoći čim vide da se dijete muči. No ako svaki put uskočimo s rješenjem, dijete neće imati priliku razviti vlastite vještine rješavanja problema.
Obiteljska terapeutkinja Jennie Marie Norgaard ističe kako upravo suočavanje s prirodnim posljedicama pomaže djeci da odrastu u odgovorne odrasle osobe. "Ako uvijek uskačemo i rješavamo njihove probleme, kako će naučiti da to mogu sami?" poručuje.
Ne treba raditi manje zato što nam se ne da nego zato da djeca mogu napraviti više
Današnje roditeljstvo često podrazumijeva da djeci želimo olakšati život na svakom koraku. No ponekad upravo mali korak unatrag može biti najveći korak naprijed za njihovu samostalnost. Ne znači da ih trebamo pustiti da se snalaze bez podrške, nego da im damo priliku da pokušaju, pogriješe i nauče. Jer upravo tako nastaju odrasli koji vjeruju u sebe i svoje sposobnosti.
