Djetinjstvo ne oblikuje samo uspomene i osobnost, može ostaviti trag i na mozgu. Sve više istraživanja pokazuje da odrastanje u teškom obiteljskom okruženju može imati posljedice koje se osjećaju i desetljećima kasnije.
Ponekad odrasli godinama nose posljedice djetinjstva, a da toga nisu ni svjesni. Možda te lako preplavi stres, stalno si na oprezu, teško se opuštaš ili se boriš s tjeskobom i iscrpljenošću. Znanstvenici danas sve bolje razumiju zašto se to događa. Odrastanje u nesigurnom, stresnom ili emocionalno teškom okruženju može doslovno promijeniti način na koji se razvija mozak.
Još su 1995. godine liječnici Vincent Felitti i Robert Anda pokrenuli veliko istraživanje u kojem su pratili više od 17.000 ljudi. Otkrili su da nepovoljna iskustva u djetinjstvu poput zanemarivanja, nasilja, gubitka roditelja ili života u stalnom stresu povećavaju rizik od brojnih psihičkih i fizičkih zdravstvenih problema kasnije u životu.
Danas znanstvenici znaju i da ta iskustva mogu ostaviti vrlo konkretne tragove na mozgu i tijelu.
1. Organizam može ostati „zaglavljen“ u stanju stresa
Ljudi koji su odrasli u teškim obiteljskim okolnostima često imaju osjećaj da su stalno pod stresom. I najmanji problem može ih izbaciti iz ravnoteže.
Razlog je taj što se dječji organizam, kada je dugo izložen stresu, prilagođava tako da ostaje u svojevrsnom stanju pripravnosti. Tijelo se ponaša kao da opasnost nikada nije u potpunosti prošla.
Zbog toga su kasnije u životu češće prisutni anksioznost, kronični umor, ali i veći rizik od srčanih bolesti, depresije i drugih zdravstvenih problema.
Istraživači sa Sveučilišta Yale otkrili su da kronični stres u djetinjstvu može utjecati čak i na gene povezane s odgovorom na stres i raznim bolestima u odrasloj dobi, piše Yourtango.
2. Neki dijelovi mozga mogu se razvijati drugačije
Dječji mozak iznimno je osjetljiv. Kada je dijete dugo izloženo stresu i strahu, određeni dijelovi mozga mogu se razvijati drugačije.
To se posebno odnosi na područja koja sudjeluju u pamćenju, regulaciji emocija i donošenju odluka.
Zbog toga neke osobe koje su imale teško djetinjstvo mogu burnije reagirati na stres, teže se smiriti ili imati osjećaj da ih i sitnice previše pogađaju.
3. Veći je rizik od poremećaja raspoloženja
Znanstvenici posljednjih godina sve više proučavaju i posebne stanice u mozgu, takozvanu mikrogliju, koja pomaže u razvoju zdravih živčanih veza.
Istraživanja pokazuju da kronični stres u djetinjstvu može promijeniti način na koji te stanice funkcioniraju, što kasnije može biti povezano s većim rizikom od:
- depresije,
- problema s pamćenjem,
- poteškoća s koncentracijom,
- lošije regulacije emocija.
Posebno su ranjiva djeca koja tijekom odrastanja nisu imala barem jednu stabilnu i brižnu odraslu osobu kojoj su mogla vjerovati.
4. Stanice mogu brže starjeti
Možda zvuči nevjerojatno, ali teško djetinjstvo može ostaviti trag i na staničnoj razini.
Istraživanja pokazuju da osobe koje su doživjele rane traume češće imaju oštećenja telomera – zaštitnih dijelova DNK koji pomažu očuvati zdravlje naših stanica.
Zbog toga se povećava rizik od bolesti i ubrzava proces starenja organizma.
5. Teže razlikuju što je prijetnja, a što nije
Neuroznanstvenica Ruth Lanius sa Sveučilišta u Ontariju objašnjava da naš mozak neprestano procjenjuje što je sigurno, a što potencijalna opasnost.
No kod djece koja su odrasla u stalnom stresu taj se sustav može promijeniti.
Zbog toga neke odrasle osobe i mnogo godina kasnije mogu svijet doživljavati kao nesigurnije mjesto, biti opreznije od drugih ili se teško opustiti čak i kada objektivno nema razloga za strah.
6. Emocionalna bol može se odraziti na tijelo
Sve je više dokaza da su mozak i imunološki sustav puno povezaniji nego što se nekada mislilo.
Istraživači sa Sveučilišta Virginia School of Medicine otkrili su da postoji izravna povezanost između mozga i imunološkog sustava.
To pomaže objasniti zašto ljudi koji su odrastali u teškim okolnostima češće imaju i fizičke tegobe: od kronične boli i probavnih problema do različitih upalnih stanja.
Naše tijelo, čini se, pamti i ono što bismo ponekad najradije zaboravili.
7. Veći rizik od anksioznosti i depresije
Istraživač Ryan Herringa sa Sveučilišta Wisconsin otkrio je da djeca i tinejdžeri koji su doživjeli kronični stres imaju slabije veze između dijelova mozga odgovornih za regulaciju emocija.
Posebno je zanimljivo da su te promjene bile izraženije kod djevojčica, koje su kasnije imale veći rizik od razvoja anksioznosti i depresije.
Ali postoji i dobra vijest
Sve ovo može zvučati teško, osobito ako se u ovim opisima prepoznaješ.
No stručnjaci ističu jednu važnu stvar, mozak nije „zauvijek gotov proizvod“. On se mijenja tijekom cijelog života.
Baš kao što zacjeljuju fizičke rane, i naš mozak može stvarati nove, zdravije obrasce. Sigurni odnosi, podrška, terapija i okruženje puno razumijevanja mogu pomoći da se dio posljedica teškog djetinjstva ublaži i da se ponovno izgradi osjećaj sigurnosti. Jer iako nas djetinjstvo oblikuje, ono ne mora odrediti cijeli naš život.
