Djeca koja su odrastala 80-ih i 90-ih često se s nostalgijom prisjećaju djetinjstva u kojem su imala više samostalnosti nego što je to danas uobičajeno. Mnoge obveze koje su tada bile sasvim normalne danas bi mnogim roditeljima bile nezamislive, ponajviše zato što su se promijenili način života, sigurnosne okolnosti i roditeljska očekivanja.
Nekada nije bilo mobitela, aplikacija za praćenje djece ni stalnog dopisivanja s roditeljima. Djeca su već od rane dobi učila snalaziti se u svakodnevnim situacijama, preuzimala kućanske obveze i samostalno rješavala brojne zadatke. To ne znači da su današnja djeca manje sposobna, već da odrastaju u drukčijem vremenu. Ipak, mnogi će se složiti da su djeca prije nekoliko desetljeća ranije dobivala više odgovornosti.
1. Pripremala su obroke za sebe i obitelj
Priprema jednostavnog doručka ili ručka bila je dio svakodnevice mnogih obitelji. Djeca su često sama pripremala užinu za školu ili bi započela kuhati prije nego što bi se roditelji vratili s posla.
Na taj su način vrlo rano učila koristiti štednjak, pećnicu i kuhinjski pribor te razvijala osjećaj odgovornosti i samostalnosti.
2. Čuvala su mlađu braću i sestre
Starija djeca često su bila zadužena za mlađu braću i sestre, osobito nakon škole ili tijekom školskih praznika.
Pomagala su im oko obroka, pazila da napišu zadaću ili jednostavno provodila vrijeme s njima dok roditelji rade. Danas bi mnogi roditelji dvaput razmislili prije nego što bi djeci povjerili takvu odgovornost, no prije nekoliko desetljeća to je bilo sasvim uobičajeno.
3. Prala su obiteljski automobil
Prije nego što su autopraonice postale uobičajene, pranje automobila često je bilo vikend-obveza cijele obitelji.
Djeca su pomagala roditeljima ili bi s vremenom taj posao preuzela sama. Kanta s vodom, spužva i crijevo bili su sasvim dovoljni, a mnogi se i danas sjećaju kako je upravo to bio jedan od zadataka koji se morao obaviti prije igre ili izlaska s prijateljima.
4. Sama su odlazila u školu
Za mnoge je odlazak u školu bez roditelja bio sasvim normalan dio odrastanja. Djeca su pješice ili biciklom odlazila u školu, često u društvu prijatelja iz susjedstva.
Takva svakodnevica učila ih je odgovornosti, snalaženju u prometu i donošenju jednostavnih odluka, a roditelji su imali više povjerenja u njihovu samostalnost.
5. Kosila su travu i pomagala oko dvorišta
Ako je obitelj živjela u kući, pomoć oko okućnice podrazumijevala se. Košnja trave, grabljanje lišća ili zalijevanje vrta bili su redoviti kućanski poslovi.
Tek nakon što bi obavili svoje obveze, djeca bi odlazila igrati se ili provoditi vrijeme s prijateljima.
6. Sama su odlazila u trgovinu ili obavljala sitne zadatke
Roditelji bi ih često poslali po kruh, mlijeko ili neku drugu sitnicu iz trgovine. Mnogi su biciklom odlazili obaviti ono što je trebalo ili su sami odlazili kod prijatelja.
Takvi su zadaci djecu učili organizaciji, odgovornosti i snalaženju izvan kuće.
7. Vozila su se javnim prijevozom
U gradovima su se mnoga djeca već u osnovnoj školi samostalno vozila autobusom ili tramvajem.
Morala su naučiti čitati vozni red, znati na kojoj stanici izaći i snaći se ako nešto pođe drukčije od planiranog. Osim samostalnosti, pritom su učila i osnovna pravila ponašanja u javnom prostoru.
8. Sama su pisala zadaću
Roditelji su odlazili na informacije i pregledavali svjedodžbe, ali svakodnevna školska rutina uglavnom je bila odgovornost djece.
Pisanje domaće zadaće, spremanje školske torbe i priprema za nastavu bili su zadaci koje su većinom obavljala samostalno, bez stalne pomoći ili nadzora roditelja.
