Roditelji Kolumne roditelja 17. srpnja 2015.

Zašto ljudi ne putuju?

obitelj auto putovanje
Foto: Thinkstock
klokanica postala miss7mama.24sata.hr

Nemaju novca, reći ćete odmah. Ali posvuda ima već tako jeftinog smještaja da vam je jeftinije nego doma, a osim toga, već na dan vožnje nalaze se Venecija, Beč, Postojna, Budimpešta – pa ipak ljudi nisu nikad tamo bili

Poznajem dosta ljudi koji nisu nikamo putovali. Dok su bili djeca roditelji ih nisu vodili na put, a sada kada imaju vlastitu djecu, ponovno nikamo ne putuju. 

A putovanje je izvrsna stvar. Čim prijeđemo granicu sve postaje drugačije – kuće su drugačije, sela su drugačija, gradovi su drugačiji, priroda je drugačija, ljudi su drugačiji. Mogu se vidjeti znamenite crkve i palače iz prošlosti, mogu se posjetiti muzeji s najvećim postignućima ljudskog duha, mogu se vidjeti planine, vodopadi i obale kakve mi ovdje nemamo, mogu se jesti čudna jela i pića, mogu se doživjeti susreti s novim i drugačijim ljudima…

Pa zašto onda ljudi ne putuju?

Nemaju novca, reći ćete odmah. Ali posvuda ima već tako jeftinog smještaja da vam je jeftinije nego doma, a osim toga, već na dan vožnje nalaze se Venecija, Beč, Postojna, Budimpešta – pa ipak ljudi nisu nikad tamo bili. A da i ne govorim da svako od tih putovanja stoji manje nego mjesečna rata za mobitel

Moja kći je za lektiru nedavno čitala hrvatske narodne priče, a među njima je bila jedna o ljudima koji su otputovali u nepoznatu zemlju. Na ulasku u nju bili su upozoreni da je tamo kamenje čarobno – tko ga ponese sa sobom kući, kajat će se, a kajat će se i onaj koji ga ne ponese. Nitko se od putnika nije usuđivao dirnuti takvo začarano kamenje, osim jednoga koji nije mogao odoljeti i strpao je jedan kamenčić u džep. Kad se vratio kući, otkrio je da se kamen pretvorio u dragulj. Upozorenje se tako pokazalo istinitim – oni koji nisu uzeli nijedan kamen kajali su se jer su se mogli obogatiti, a kajao se i onaj koji ga je uzeo – jer nije ponio više s putovanja.

Tko putuje, kajat će se, ali će se kajati i tko ne putuje

Meni se čini da je tako sa svakim putovanjem. Kada odemo u stranu zemlju, sve ono što je ondje obično, nama je neobično. Ondje možemo vidjeti neobične stvari, doživjeti razne pustolovine, steći prijatelje ili naći čak i ljubav – a kada se vratimo, to će biti dragulji u našem sjećanju. I ti će nam dragulji izazivati patnju jer će nam biti žao što ih nismo skupili više, i što više ne možemo biti ondje daleko gdje smo bili sretni, makar i samo na čas.

Čovjek koji ode na put nikad se zapravo više ne vrati s tog puta, barem ne posve. Uvijek negdje ostane dio njega, u tim prostranstvima, u velikim gradovima, među dragim prijateljima koji su se raspršili po svijetu i više se ne mogu sastati. Mislim da su ljudi koji ne putuju toga svjesni – da znaju da se preko obzora skrivaju divote koje će im otkriti da njihov život ovdje nije tako savršen i besprijekoran, da na svijetu postoje tisuće novih i nezamislivih mogućnosti.

Ljudi ne putuju jer se boje da će se suočiti sa samima sobom, da će se sresti neznano negdje – a taman su si doma sve uredili da se uspješno izbjegavaju.

Da završim – tko putuje, kajat će se, jer će poslije zauvijek biti tužan što se vratio. Ali kajat će se i tko ne putuje – jer nikad neće otkriti kakav je mogao postati.

Pa zar nije šteta djecu zakinuti za tu spoznaju? Pa što košta, da košta!

  • lucija8

    hm,iskreno clanak mi nikako nije sjeo.Primjer smo obitelji sa 3 djece cija su djeca puno toga vidjela.Stalno smo negjde,svake godine zajedno na more,dosta toga smo obisli.I moram rec da za to treba dosta novaca,sta god ko rekao.U ovakvoj krizi gdje ljudi nemaju za kruh je stvarno nedolicno govorit o tome da zasto neki ne putuju?Lako je to ljudima koji nemaju kredite za stan,auto,koji imaju dobre 2 place rec.Nekome ko je mozda podtsnar ili u kreditu za stan sa nekakvim prosjekom od place to stvarno nije na prvom mj.

  • Avatar missha
    missha

    Ja sam nedugo razgovarala sa susjedom, imaju dvoje djece, stari su oko 12 i 8 godina i još nikad nisu nigdje bili zajedno, ako pošalju djecu preko ljeta na par dana k teti ili k baki i to je to. Pa ona mene pita kaj mene ne smeta kaj nismo završili kuću i tak, da jel idemo na more. Ja reko-idemo. Kuća stigne bit završena, fasadu ću stavit, krov promijenit-kad bum mogla. A na more idemo. Jer smo zaslužili odmor i maknut se od svih. Makar tjedan dana. I ona se smije i veli kak je mužu rekla da joj je dosta toga da se stalno prek ljeta farbaju zidovi, grade ograde i slično i da ove godine idu konačno na more :D Reko, fala bogu ;) Odmorite se :)

  • Avatar Lollypop
    Lollypop

    Jako, jako lijep clanak!  I mene osobno muce ljudi koji ne putuju a novac ulazu u bolje zavjese, bolje lustere, bolju odjecu, to mi je tako povrsno, uvijek ce biti netko sa boljim autom ili boljom torbicom...vrijeme prolazi, a ostaju samo uspomene, ne zavjese i televizori ..moj stav je da je svako putovanje s djecom ulaganje u njihovo bolje sutra, bolje videnje i dozivljaj okoline, zblizavanje, bolje razumijevanje razlicitih kultura, stajalista, jezika..stvaranje zajednickih uspomena, anegdota..

Komentiraj, znaš da želiš!

Za komentiranje je potrebno prijaviti se. Nemaš korisnički račun? Registracija je brza i jednostavna, registriraj se i uključi se u raspravu.