Roditelji Kolumne roditelja 07. siječnja 2015.

Odlazak na skijanje s bebom bio je pravi debakl

doris pinčić rogozniica
Foto: Marko Prpić/PIXSELL
klokanica postala miss7mama.24sata.hr

Naivno smo dogovorili s društvom zajedničko skijanje, cijeli tjedan boravka u zajedničkom apartmanu i zajedničko kuhanje. Nismo pritom razmišljali o tome da ti naši dragi prijatelji još uvijek nemaju djecu

Osjećam se privilegirano i zadovoljno jer, Bogu hvala, u zemlji koja je doista u banani uspijevamo dobro živjeti od svog rada pa si možemo priuštiti i jedno putovanje godišnje. Istina, ne baš po nekim luksuznim uvjetima. Ipak još uvijek možemo, ako malo prištedimo svaki mjesec, otići na skijanje u trajanju od tjedan dana. Ili ako imaš dijete - u trajanju od 3 dana. Naivno smo dogovorili s društvom zajedničko skijanje, cijeli tjedan boravka u zajedničkom apartmanu i zajedničko kuhanje.

Nismo pritom razmišljali o tome da ti naši dragi prijatelji još uvijek nemaju djecu i zasigurno se, u zadnjih godinu dana, naši načini života razlikuju. Doista ne podcjenjujem niti želim uvrijediti nikoga. Niti su oni bolji niti smo mi gori ili obrnuto. Svako ima svoja pravila, uvjerenja i navike, ali činjenica je da ti dijete okrene svijet naglavačke. Više ne znaš je l' spavaš na rubu kreveta, na podu, kauču ili s njim u krevetiću (samo da spava), ali ono što zasigurno znaš je da ti je njegova sreća apsolutno najvažnija misija na planeti.

Počelo je divno, a završilo temperaturno

Puni elana, obavili smo sve pripreme i konačno krenuli na dugo očekivano putovanje. Prvu prepreku smo elegantno riješili. Naš D se budi ujutro tek oko 10 a društvo je inzistiralo da krenemo već oko 7.30 na put. Navečer sam ga stavila spavati u trenirci, ujutro presvukla, dobro zabundala u dekicu i lagano prebacila u auto sjedalicu gdje je on bez prigovaranja nastavio sanjati. Prvi dan djelovao je vrlo idilično. On je bio veseo, svima se smijao, napravio je prve samostalne korake, a mi smo se divili sami sebi kako smo krasno stvorenje napravili. Pa mi s njim možemo na kraj svijeta!

Sljedeće jutro debakl je otvorio svoja vrata. Suprug i ja imali smo dogovor da ja skijam (ispravak, pokušavam se ne ubiti na stazi) u prvoj rundi do 12, a on od 12 pa do kraja dana. Kako je majčinski instinkt jači od bilo koje internet veze, doslovno mi vrag nije dao mira, pa sam se nakon sat vremena boravka na planini spustila jureći u apartman (koji je hvala Bogu bio prvi red do skijališta). Kad sam došla imala sam što i vidjeti. Ono divno dijete od sinoć je plakalo suznih okica i visoke temperature koja je rasla iz minute u minutu. Lijekovi za snižavanje temperature? Naravno da ih nemam sa sobom, što je jasan pokazatelj mog neiskustva. Nije mi palo na pamet ponijeti ih jer naš Donat nikad nije bolestan!! Tuširat ćemo ga, stavljati obloge, temperatura će sigurno pasti do jutra. Ili možda neće. Ujutro žurnim korakom, s prijateljem koji govori njemački, idemo u ljekarnu. Gospođa nam ne želi dati nikakve lijekove (što mi je sasvim u redu) dok nas ne pregleda pedijatar. Idemo pedijatrici koja je izuzetno ljubazna, detaljno ga pregledava, utvrđuje da je sve u redu i da se radi o običnoj virozi. Ne trebamo ići kući, koristimo čepiće, koje smo sad dobili u ljekarni, i snižavamo temperaturu. Pa to su sjajne vijesti!

Svi se žele opustiti na svoj način

Ostajemo i pokušavamo smiriti situaciju. Međutim D je toliko nervozan zbog toliko ljudi i društva koje jako puno puši, na što nitko od nas nije naviknut. Mi smo svi nepušači a prijatelji koji nam dolaze doma puše isključivo na balkonu. Čim bi krenulo dimljenje, povlačili smo se u sobu. Ali ne možeš dijete cijeli dan držati u sobi. Pokušali smo nekoliko puta sugerirati da bi trebalo manje pušiti zbog djeteta, ali nismo baš uspjeli probuditi svijest. Na neki način razumijem i njih, ljudi su isto kao i mi platili svoj odmor i žele se opustiti na najjače tih nekoliko dana.

Na kraju sam supruga smirivala da se ne svadi s nikim. Njega je silno pogodilo što nisu više pazili na D. Ali ja sam shvatila da to niti nije njihova dužnost. Jedini koji su krivi zbog toga što se naše dijete našlo u neprilici smo mi. Trebali smo znati da će teško biti odraditi taj suživot. Trebali smo znati da je njima normalno da se preskoči ručak pa kuha večera (jer je i nama to bilo u redu dok smo bili sami). Trebali smo znati da naše strahove, kad smo vidjeli toplomjer na 40, može razumjeti samo netko tko već ima svog patuljka i da na ovakve avanture dok D malo ne poraste idemo sami ili s nekim koga ćemo pripremiti bolje na naš ritam.

Skijanje je propalo

Vratili smo se nakon 4 dana doma, veselivši se svom malom stanu kao najvećoj kraljevskoj palači. Temperatura je pala, bolest smo riješili, a i mi smo bome izvukli itekakve pouke za sljedeća putovanja. Prije svega, potvrdili smo onu staru i dodali joj još jedan detalj - tko s djecom liježe, popišan se diže, ali istovremeno i sretan jer te popiškilo baš to malo stvorenje čija ti je sreća postala važnija no tvoja sama.

Nema veze što smo to putovanje iščekivali cijelu godinu, nema veze što smo zavoljeli to suludo bacanje s planine, nema veze što nam je trebalo oduška, sve to pada u vodu pored osmijeha koji je D imao na licu kad je ušao u kuću i vidio svoju igračku, krevetić i baku. To se ne može mjeriti ni s čim u galaksiji, zar ne dragi roditelji supatnici i suputnici u ovoj našoj misiji?  

  • Avatar Lollypop
    Lollypop

    jedno vrijeme sam mislila da su ljudi koji puše za početak manje uviđavni i pristojni nego drugi; no sad počinjem vjerovati da nikotinska ovisnost nekako u mozgu pogubno djeluje i na osnovnu ljudsku empatiju. strašno i nevjerojatno mi je čitati da netko nema obzira prema bolesnoj bebi svojih bliskih prijatelja. tu nema drugog objašnjenja nego da su toksini jači od socijalnih i emocionalnih veza. Kao i svaka druga ovisnost.

  • sampleofsoul

    Moglo bi se reći da je bilo pravi BEBAKL

  • Avatar naamahkali
    naamahkali

    Slažem se s LEDOMMEDOM, roditelji (bez da uvrijedim ikoga) sami sebi rade komplikacije, a tu i djeca ispaštaju. Mi imamo curicu od godinu dana i s njom smo svaki ili svaki drugi dan vani od kad je napunila 15 dana. Od tada smo 4 puta bili u Italiji na putovanju od tjedan dana (i sami i s mojim roditeljima), u Zagrebu nekoliko dana pa na ljetovanju i u kampu  2-3 dana, po Istri, i dva puta ove zime na snijegu i nikad nije bilo ikakvih većih problema. Kad bi joj se spavalo je spavala, kad je bila gladna stali smo i dali joj jest, promijenili pelene i to je to. Ponekad (kao i svi mi) imala je trenutke nervoze, tada bi bez problema napravili pauzu i na sve bi gledali pozitivno. Djeca su najmanje zahtjevna i prilagodljiva su, naviknu se na sve, ako ti radiš dramu oko nečega dijete to vidi i počne biti nervozno. Bitno je da je dijete sito, naspavano i čisto i da se odabere prikladno društvo za zajednički put. Dijete nije nikakva prepreka ičemu, ni hobijima itd...sve se da uskladiti. TREBA PRATITI DJEČIJI RITAM ;) A još je veći užitak kada sve trenutke možete dijeliti i provesti zajedno.

Komentiraj, znaš da želiš!

Za komentiranje je potrebno prijaviti se. Nemaš korisnički račun? Registracija je brza i jednostavna, registriraj se i uključi se u raspravu.