Sv. Nikola ove godine je bio više nego velikodušan, a koliko je tek darova Djed Božićnjak spremio u svoju vreću! I više nego je potrebno za veselje naših mališana. Iako bi obilje trebalo biti nešto čemu djecu treba naučiti da dolazi prirodno, pretjerivanje postaje neprirodno. Svoju djecu želim naučiti da budu zahvalna
Bliži se Božić, doba darivanja, pa iako darove koje želimo većinom uvijek zamišljamo u određenoj formi pod božićnim drvcem, ima li boljeg razdoblja da se prisjetimo koji su pravi darovi koje dobivamo. Beskonačno i nesebično.
Kada sa svojom djevojčicom, posvetim trenutke molitvi, pokušavam je naučiti zahvalnosti.
Sv. Nikola ove godine je bio više nego velikodušan, a koliko je tek darova Djed Božićnjak spremio u svoju vreću! I više nego je potrebno za veselje naših mališana.
Iako bi obilje trebalo biti nešto čemu djecu treba naučiti da dolazi prirodno, pretjerivanje postaje neprirodno. Svoju djecu želim naučiti da budu zahvalna na svojoj obitelji koja ih voli, mami, tati, krovu nad glavom koji nas štiti i grije u ovim hladnim zimskim noćima, na svakom prekrasnom danu provedenom u igri, darovima prirode, suncu koje nas grije i snijegu koji nam pruža puno veselja. Popis može ići u nedogled.
Dolazim i do sebe, roditelja. Osjećam zahvalnost za veselje koje moja djeca osjećaju i dijele sa mnom, zagrljajem, osmjehom, pjesmom i plesom. Primam radost zajedničkih trenutaka provedenih u sreći. S radošću primam darove ljubavi koje dobivam kao roditelj.
Jeste li ikada u tim trenucima osjetili kao da se vrijeme trenutaka sreće zaustavlja i proteže u beskonačnost. U trenucima kada smo združeni u ljubavi sjajimo najsjajnijim svijetlom kao dijamanti na nebu. Sjetite se zvijezda koje promatramo na noćnom nebu. Njihova svjetlost doputovala je do nas iz prošlog vremena te, iako neke od tih zvijezda možda više ni ne postoje, njihov sjaj putuje svemirom i ulazi u oči i srca promatrača. Tako i mi u trenucima u kojima znamo da smo ljubav, sjajimo svojim najljepšim sjajem i naša svjetlost odjekuje svemirom.
Cijenimo zato zajedničke sretne trenutke, prihvatimo te darove ljubavi i sjetimo se da ono na što obraćamo pažnju jača. Tako nam djeca mogu pomoći da budemo bliži jedni drugima, i onome što bi zapravo trebao biti pravi duh Božića. Stavimo li u stranu darove pod drvcem i obilje blagdanske hrane, u smislu primanja i dijeljenja ljubavi iskoristit ću onu ofucanu frazu: Zar ne bi bilo dobro da je Božić svaki dan!