Iskustva iz svojih dviju trudnoća i s poroda s nama je podijelila pravnica iz Čakovca Tatjana Pavlic Blažon, koja priznaje da želi biti bolja osoba, kako bi mogla biti i bolja majka
"Roditeljstvo je promijenilo moj život. Više nemam prazna poslijepodneva i vrijeme za ljenčarenje, ali sam i osobno više ispunjena bogatstvom koje mi je ta životna uloga donijela. Život se više živi sa srcem, od početnog partnerstva, dolaskom djece, ljubav se množi, a ne dijeli. Dijeli se jedino vrijeme, jer u počecima, kada su potrebe djeteta za stalnom prisutnošću majke velike, teško je naći vrijeme rezervirano samo za partnera. Zato je i važno da se partneri dobro poznaju prije upuštanja u avanturu zvanu roditeljstvo", smatra Tatjana Pavlic Blažon, mama četverogodišnje Glorie i osmomjesečnog Vinka.
Tridesetdvogodišnja diplomirana pravnica iz Čakovca trenutno je na porodiljnom s drugim djetetom, a za Klokanicu je ispričala kako su joj prošle obje trudnoće i porodi, što za nju znači biti majka i kako provodi vrijeme sa svojom djecom.
"Obje moje trudnoće bile su uredne. Trudnoća je sama po sebi takva da mijenja tijelo i priprema ga postupno za porod, tjera majku da uspori, a usmjerava energiju na stvaranje novog života. S razlogom se to zove drugo stanje", ispričala nam je. "Od samog početka omekšavaju se zglobovi što donosi trapavost, zdjelica se širi, tu su i mučnine u prvom tromjesečju, kod mene su bile teže u drugoj trudnoći nego u prvoj, a kako se trbuh povećava, jača pritisak na prepone što donosi nove 'vesele' probleme povezane s pritiskom na prepone – nesanicu, proširene vene nogu čak i hemoroide", podijelila je s nama neke detalje iz svojih dviju trudnoća.
Ipak, ističe da sve to prođe, a trudnoću prate i ljepše stvari. "Najviše radosti donijela mi je osjetna prisutnost bebe, komunikacija s njom, shvaćanje da moje tijelo nosi takvu kreacionu snagu koja je ravna čudu, a tu je i onaj trudnički sjaj koji često primijete i drugi", kaže i dodaje da je tijekom trudnoće savjete tražila posvuda, čitanjem knjiga, članaka na internetu, a interesirala se i kakav je porod imala njezina mama kad je nju rodila.
'Porod je nešto što je priroda savršeno dizajnirala'
"Mislim da je bitno biti upoznat s tijekom poroda i različitim mogućim "scenarijima", ma koliko mi to bilo mučno čitati u trudnoći, ali kada se čovjek nađe u toj situaciji lakše je rezonirati kada zna protumačiti što se dešava i kako reagirati na ponuđene medicinske zahvate", smatra Tatjana i objašnjava: "Ipak, prije svega, važno je ostati pozitivan i spoznati da je porod nešto što je priroda savršeno dizajnirala, a liječnike i primalje treba shvatiti samo kao svojevrsnu potporu tog prirodnog procesa".
Oba njezina poroda bila su prirodna, uz minimalnu intervenciju porodničara, a relativno brzo su i završila. "Prvi put u roku pet sati od dolaska u rodilište, drugi put u roku sat vremena, s time da je drugi porod bio još i brži i lakši jer nije kao prvi put došlo do spontanog pucanja međice. To se itekako odrazilo na moju fizičku spremnost za brigu o dvoje djece", priča Tatjana i dodaje: "Trudovi bole. To je činjenica s kojom se treba suočiti, a ne bježati od straha koji izaziva pojam boli. Trudovi tjeraju rodilju da se usmjeri na proces rađanja. Najljepši dio svega je, naravno, kada vam stave vaše dijete u krilo i po prvi puta ste oči u oči s njime nakon dugog iščekivanja".
Redovna druženja Hrvatske udruge grupa za potporu dojenja
Mama Tatjana dojila je oboje djece, a s dojenjem su počeli odmah nakon poroda. Čakovčanka je nakon rođenja kćerkice Glorie redovito odlazila na druženja Hrvatske udruge grupa za potporu dojenja (HUGPD) koja udružuje patronažne sestre na području cijele Hrvatske koje su kao služba posvećene pomoći trudnicama i rodiljama, odnosno dojiljama. Tako u sklopu svog djelovanja Patronaža u Čakovcu održava redovna okupljanja, sastanke na koje su dobrodošle sve mame s djecom ili trudnice.
"S Gloriom sam svaki mjesec bila redovno na druženju, a sada kad već nemam mnogo dvojbi samo povremeno idem na druženja koja se odvijaju svaki petak u igraonici dječjeg odjela Čakovečke knjižnice i čitaonice", kaže Tatjana i dodaje:
"Gloriu sam dojila do 13 mjeseci starosti, a i Vinka obavezno planiram dojiti u ovoj prvoj godini života, a kasnije ćemo vidjeti kako će se to nastaviti. Nikada nisam ni razmišljala da svoju djecu ne bih dojila. Očekivala sam da će mi drugi put biti lakše pri naviranju mlijeka i prilagodbi bradavica pa sam se iznenadila kada je to bilo gotovo jednako bolno kao i prvi put, ali i to se izdrži i brzo prođe".
Starija sestra obožava malog brata
Od kad ima kćer, Tatjana zajedničko slobodno vrijeme podređuje njoj i neprestano osmišljava što bi mogle raditi zajedno, a to uključuje odlaske na igrališta, u igraonice, na bazene, u igru s vršnjacima, knjižnicu, posjete obitelji, a kada su kod kuće zatočeni zbog vremenskih prilika, na programu su uvijek crtići, glazba i ples.
"Gloria je već sad toliko samostalna da se može sama igrati i osmišljavati svoj svijet mašte. Vinko je taman toliko star da uživa u šetnjama, boravcima na otvorenom gdje sve upija u svoju malu glavicu", priča pravnica na porodiljnom i dodaje da joj bavljenje novom bebom olakšava činjenica da je Gloria od prošle jeseni krenula u vrtić na koji se prilagodila u roku par dana. "Jednostavno zna da mame i tate idu na posao, a djeca u vrtić", kaže mama.
"Moja Gloria je 'girly girl', odnosno voli sve što možete povezati uz djevojčice: princeze, haljinice, uređivanje, a osim toga voli slušati priče i plesati", opisuje svoju mezimicu ponosna mama.
Iako je prije rođenja prinove kod roditelja postojala svojevrsna bojazan kako će se to odraziti na njihovu kćer, Tatjana kaže da Gloria svog brata obožava, štiti i mazi, a kaže da su pomalo pomogli i razgovori i čitanje priča o odnosima braće za vrijeme njezine trudnoće.
Mama Tatjana kaže da je i uloga oca jednako važna u roditeljstvu, a prema njezinom mišljenju ona jača kako dijete raste. "Tata je osoba za drukčiju, življu vrstu igre, ali i osoba čija se potpora traži u autoritetu pri provođenju discipline kad se mamu ne želi slušati", smatra.
Tatjana kaže da joj je važno da joj djeca rastu okružena ljubavlju, da se potiče njihov razvoj i socijalizacija te ističe da sama želi biti bolja osoba, kako bi mogla biti bolji roditelj. "Imam zdravu i živahnu djecu i na tome sam zahvalna. Biti roditelj je odgovornost. Ne rađamo se kao roditelji, već učimo svakom novom situacijom dok djeca rastu", priča te zaključuje: "Mislim da se svaka mama rastopi kada je njeno dijete spontano zagrli i dodijeli pusu ili kaže 'Mama, volim te!', to mi je pouzdan znak da ipak nešto radim kako valja".
