Očekujemo li prebrzo previše od svoje djece?

Otkako se moja djevojčica rodila stalno strepim hoće li sve biti u redu s njezinim razvojem. Uspoređujem s drugom djecom iste dobi da vidim da li se okrenula s leđa na trbuh točno po pravilima, je li počela sjediti kako piše u knjizi, kakve su joj motoričke sposobnosti.

Trenutno smo u fazi razvoja odnosno bolje rečeno proširivanja vokabulara na sve više i više riječi i opet se uhvatim u razmišljanju je li već trebala početi spajati riječi ili je u redu da svakih tjedan-dva dana usvoji novu riječ koja je onda u upotrebi neprestano. Prvi sam put majka i opterećujem se bespotrebnim stvarima, znam, ali mama je valjda programirana da uvijek brine bez obzira koliko to bile male stvari.

Uvijek strepimo i pazimo

Isto tako, u današnje doba kada se stalno preispituje djelovanje cjepiva na razvoj djeteta, sa strahom idem pedijatrici na iduću dozu cjepiva. Kada me pitaju što mislim o cjepivima ne znam što zapravo odgovoriti. Moje dijete je do sada, u svojih godinu i par mjeseci primilo sva propisana cjepiva, znam da postoji puno nuspojava koje se mogu i ne moraju manifestirati, no kada uzmem u obzir bolesti koje ju mogu zadesiti ako odbijemo cijepljenje, moj je zaključak da biram manje od dva zla ako pokušamo te bolesti prevenirati.

No, je li potrebno stvarno toliko strepiti? Naravno da ne, ako si možete pomoći. Opet s druge strane, uvjerila sam se već i na primjeru moje djevojčice da koliko god strepili, pazili, pokušavali, ako je tako zapisano negdje u zvijezdama nešto će vas svejedno iznenaditi. Na nama, kao roditeljima, je da damo sve od sebe u svrhu očuvanja i poboljšanja zdravlja djeteta u ovom vremenu ogromnog zagađenja i zraka i hrane za koju vjerujemo ili želimo vjerovati da je prirodna i zdrava.

Dijete ne treba uspoređivati s drugima

Što se tiče razvoja, mislim da je svako dijete jedinstveno i ne treba uspoređivati s drugima je li izgovorila određenu količinu riječi baš u istom vremenskom periodu kao i neko drugo. To ga ne čini manje vrijednim niti sposobnim i ne znači da neće u budućnosti svojim sposobnostima nadmašiti svu djecu koja su progovorila prije nje. Vjerojatno zato kažu da je s drugim djetetom lakše jer puno naučiš i puno problema stvoriš iz ničeg kada si prvi puta mama i uvijek se pitaš da li činiš dovoljno kako bi dijete iskoristilo sav svoj potencijal u učenju novih stvari, razvoju i općenito o životu.

Ne kaže se uzalud da je život i roditeljstvo vječna škola u kojoj djeca uče od nas, ali apsolutno i mi od njih.