Zbog moje djevojčice ovo je bila godina za pamćenje!

Prosinac je baš poseban mjesec u godini. Sve svijetli, ljudi se više smiju, možda padne i snijeg. Posjeti nas Sveti Nikola i otvori sezonu svega slatkoga. Božić nas sve umiri, a Nova uznemiri. E u baš taj mjesec ugurao se za mene još jedan jako važan dan. Ustvari – najvažniji od svih dana u ovom mjesecu. I u svim mjesecima u godini. Rođendan najvažnije osobe u mojem životu. Moje male djevojčice. 

Amarie ima jednu godinu. S ponosom podiže kažiprst u zrak kad ju neko pita koliko ima godina i širi svoj veliki osmjeh prepun zubića. S još većim ponosom ozarimo se svi mi koji smo proslavili njezin veliki prvi rođendan, ali i svoju prvu godinu staža i neprocjenjivog iskustva bivanja roditeljem, tetom, bratićem... Bila je ovo nevjerojatna godina.  Sve što nam se s njom zbivalo – bilo je po prvi put.

Prvi dan doma. Prva noć. Prva neprospavana noć. Prvi izlazak. Prvi osmijeh. Prvi zubići. Prvi obrok. Prvo ljetovanje. Prvo "tata". Prvo "mama".  Prvo puzanje. Prva masnica. Prvi koraci. Prvi rođendan. 

Kako se njezin rođendan približavao, tako smo se s obitelji i frendovima krenuli prisjećati gdje smo bili, što smo radili prije točno godinu dana. Nevjerojatna je spoznaja kako godina brzo prođe. Ali je još više nevjerojatna spoznaja kako godina prođe puno puno brže kad imaš dijete. Jer sve što ti se zbiva ima više razina i puno slojeva, stvari gledaš ne samo svojim očima, imaš dodatnu ulogu i odgovornost u svakom danu.

Svaki dan novo iskustvo

Više si budna. Dojiš po nekoliko puta noću. Pa se budiš u trzaju jer u snu razmišljaš i ne možeš se sjetiti jesi li bebu nakon dojenja vratila u krevetić ili još spava između vas. 

Gdje god ideš – žuriš. Između sastanaka ne čekiraš mailove nego zoveš doma da čuješ jel' piškila, kakila, jela, spavala... Više razmišljaš. I o više stvari istovremeno. Sjediš na sastanku s klijentom i pričaš. Full aktivno sudjeluješ u diskusiji. A na paralelnom kolosijeku tvojih misli razmišljaš o prošloj noći, zašto je beba nemirno spavala, da li da pitaš pedijatra jel' to normalno ili da guglaš, kakva će sad biti sljedeća noć – jer ćeš ti, eto, pola noći morati raditi na ponudi za klijenta koji te upravo pili. 

I opet žuriš – da što prije dođeš doma da vidiš to svoje malo čudo i da se raspametiš od ljubavi i nježnosti. I da zaboraviš na sve brige – i u vezi teške noći, i u vezi ponude, i u vezi klijenta.  Jednostavno – drugačije živiš.  Ili – živiš drugačiji život.  Život koji nije uvijek lak i bezbrižan. 

Ali život koji je neupitno i neopisivo bogatiji i sretniji zato što imaš dijete. Život koji te svakim danom daruje nečim novim – zubićem ili osmjehom, novom riječi ili bržim korakom. I ti mali darovi znače ti više od ičega. 

Kraj je godine. Vrijeme da se rezimiraju poslovni planovi, analiziraju budžeti, brzo zaključuju otvoreni dealovi. Ali i vrijeme da se stane i razmisli. Da se prisjetimo što smo postigli, čemu smo se sve u ovoj godini veselili. I čime smo sve bili darovani. Sa zahvalnošću, neopisivom srećom i mirom mogu reći – moja 2014. godina najbolja je godina u mojem životu! Hvala ti, moja Amarie.