Roditelji Kolumne roditelja 240 prikaza 18. ožujka 2015.

Moj me sin odgaja više nego ja njega

Doris Pinčić
Foto: Marko Prpić/PIXSELL
klokanica postala miss7mama.24sata.hr

Dan prije sinovog prvog rođenada zapisala sam: Sve si promijenio. Nekad bih ti dala sve poljupce ovog svijeta. Nekad bih te bacila kroz prozor. Gradiš me u najboljem svjetlu, iako je ponekad teško biti tvoja mama. Odgajaš me nerijetko i više nego ja tebe

Moj sin nedavno je proslavio svoj prvi rođendan. Sad razumijem onu da godine doista počnu letjeti kad dobijemo djecu. Nismo se ni okrenuli, a on je već mali čovjek koji hoda, brblja i sad sve više zna točno što želi. Trudim se razumijeti ga, pružiti mu podršku, zagrliti ga kad vidim da je nervozan i, što je najvažnije od svega, podržavati njegovu čistoću, jer u tim godinama tako su predivno čisti. Pitam se kako mu pomoći da zadrži tu bjelinu duše koju ima, jer činjenica da mu mogu samo pomoći, ne i odraditi život za njega. 

Svi ponekad griješimo

Znam točno nabrojati gdje mislim da su moji roditelji "pogriješili", ali poznavajući njih, znam da su vjerovali da rade najbolje stvari za svoju djecu. A ipak su se putem dogodile neke situacije, greškice, napetosti koje su itekako oblikovale i mene i brata i sestru. Logičnim slijedom čovjek zaključi da ćemo i mi zasigurno napraviti neke pogreške sa svojim djetetom. Kad bi barem postojao neki senzor koji bi nas upozorio da stanemo kad idemo u krivom smjeru. Kad bi barem postojao gumb koji je univerzalno točan u kriznim situacijama. Ah, zato je roditeljstvo vjerojatno najljepši i najteži posao na svijetu. 

U ovih godinu dana naučili smo puno toga - sad znamo procijeniti kad je temperatura s kojom moramo na hitnu (iako mi poprilično ide na živce što nas liječnici kad dođemo u panici sve prvo gledaju kao hipohondre, dok se ne uvjere da doista ima previsoku temperaturu, kao da mi je odlazak u bolnicu u nedjelju u podne oduvijek bio neostvareni san), naučili smo što znači koji plač, naučili smo kakva kakica treba biti, naučili smo razumijeti i ne osuđivati druge roditelje (svi rade najbolje što mogu, a putem se ponekad i pogriješi; treba znati oprostiti, prije svega sebi samom), naučili smo da postoji cijela jedna nova dimenzija ljubavi i još nekoliko desetaka paleta osjećaja. 

Koliko nam je važan brak?

Jedan od najčudnijih osjećaja koje nosim iz ove prve godine sinovog života je koliko dijete može utjecati na brak. I dobro i loše. Odjednom netko spava s nama u krevetu. Između nas. Odjednom smo (pre)umorni navečer kad bi se trebali družiti. Odjednom odlazak u kino ima težinu vaneuropskog putovanja u trajanju od dva tjedna. Odjednom shvaćamo koliko je divno imati dobru baku koja doleti kad nas uhvati kriza jer već tri tjedna nismo razgovarali ni o čemu osim o pelenama, o tome kako ispumpati slinu iz nosa, kako mu obući jaknu jer on to baš ne voli (i o tome raspravljamo žustro), odjednom shvaćamo kako moramo paziti na nas. Između ostalog jer je za njega, i za nas još više, važno da smo zajedno. Ali sretni zajedno, nikako drugačije, tu kompromisa jednostavno nema. 

Znamo se odavno...

Godina koja je za nama donijela je, jasno je, milijardu emocija i dan prije rođendana sročila sam ih u ovih nekoliko stihova i poslužila se omiljenom mi pjesmom: 

Znamo se mi odavno, iz nekih drugih života naše duše putuju zajedno. Ali sutra će eto biti točno godinu dana da smo se upoznali u ovozemaljskoj priči. Sve si promijenio. Nekad bih ti dala sve poljupce ovog svijeta. Nekad bih te bacila kroz prozor (na primjer kad ne spavaš noćima - za to ti osveta slijedi u pubertetu, zapamti što sam ti rekla). Gradiš me u najboljem svjetlu, iako je ponekad teško biti tvoja mama. Odgajaš me nerijetko i više nego ja tebe. Kad pomislim da ne mogu, ti čudo malo, daješ mi nadu, snagu, podcrtaš smisao svega. Prelijepo je znati da postojiš, zaokružio si moju priču na najbolji način. 

Brzo ćeš narastiti i zabraniti mi da te ovako javno sramotim patetičnim izjavama, ali do tada dopusti mi da vičem na sav glas koliko mi je lijepo biti tvoja mama

Sretna sam što postojiš!

P.S. Ne brini, nećemo ovo pokazivati ni jednoj curi koju ćeš loviti, pod uvjetom da ti meni svaki rođendan barem na uho šapneš "I ja tebe volim stara". Evo ti pjesma koja najbolje opisuje koliko sam sretna što postojiš:

You raise me up, so I can stand on mountains;
You raise me up to walk on stormy seas;
I am strong when I am on your shoulders;
You raise me up to more than I can be.

Sretan ti tvoj prvi rođendan.. i svaki ostali dan života. Da ljubav uvijek biraš kao životnog partnera..
Voli te mama
i tata naravno

Komentiraj, znaš da želiš!

Za komentiranje je potrebno prijaviti se. Nemaš korisnički račun? Registracija je brza i jednostavna, registriraj se i uključi se u raspravu.