Kad sam postala svjesna da radije doma gledam ciklus češkog filma nego da čekam zoru u birtiji do šest ujutro, otišla sam psihijatru. Rekoh, pala sam sto posto u maničnu depresiju. Ispalo je da sam sasvim u redu, i da mi je samo došlo vrijeme da se skrasim i od cure postanem žena
Velim ja mužu prošli tjedan da ću pisati kolumne za Klokanicu, a on me šutke pogleda ispod oka, zabrinuto zadigne obrvu i odvrati, 'to je neki bilten za zoološki vrt'? Kažem ja, 'ne ljubavi, to nije magazin o sisavcima, Klokanica je najčitaniji portal o obitelji, majčinstvu, braku, djeci i tako tim stvarima'. Prvih nekoliko sekundi muž je šutio, a kad se malo sabrao, sumnjičavo me prostrijelio pogledom i rekao, 'čekaj, čekaj ribica, ti meni zapravo hoćeš reći da ću završiti u tvojim tekstovima'? Kažem ja, 'pa tako nekako ljubavi, gle, ako mogu premijer i predsjednica, možeš i ti, ali ne brini, imaš privilegiju, zaštitit ću ti identitet, neću te zvati pravim imenom, na Klokanici ćeš biti Mr.S'.
Muž se skameni, nesvjesno stisne usnice i zaprijeti prstom pa bez riječi zgrabi palice i odjuri na golf.
Kad budemo u penziji, ići ćemo djetetu na roditeljski
Sljedeća dva dana u kući je trajala tiha misa, a kad se Mr.S napokon pošteno najeo i naspavao, rekao mi je onako pomirljivo, 'dobro, ajde koka, ako baš moraš raditi za te klokane, napiši onda odmah za prvi broj kako ćemo ti i ja biti sretni stari roditelji'. Bilo je u tom njegovom prijedlogu malo sitne provokacije, ali ja se nisam dala smesti, samo sam smireno kazala, 'ljubavi, pa to je naša prednost, kad budemo u penziji, ići ćemo zajedno djetetu na roditeljski'. Mr. S se ozbiljno namrštio i s vratiju strogo dobacio, 'malena, napišeš li na tom klokanu koliko imam godina promijenit ću ti bravu na vratima'.
Mr.S ima 51.
Ja imam 40.
U petom sam mjesecu trudnoće.
Oboma nam je prvo dijete.
Ja sam starija prvorodilja, a on stariji prvootac.
Jesmo li stari za roditelje?
Ne znam. Ja mislim da nismo.
Brava na vratima je još uvijek ista.
Zašto? Pa za početak mislim da je potpuna zabluda smatrati početak starosti u trenutku kad žena primijeti da su bore sve dublje i dublje. Utore na koži svaki iole obrazovaniji estetski kirurg riješi za nekoliko minuta, a ako je k tome još solidno i moralan pa pacijentici ne dozvoli sumanuto uštrcavanje hijalurona kako bi što više na njoj zaradio, žena može popeglana lica ugodno i prirodno stariti do osamdesete, a da pri tom ne izgleda kao Mickey Rourke.
Doduše, nekolicini pjevačica, starleta i voditeljica omakla se nezgodna kombinacija pohlepnog estetičara i vlastite gluposti pa su sirote završile kao Nina Morić, ali to je sad već tema za neku drugu kolumnu.
Tema ovog teksta jest da žena zapravo počinje stariti onog trenutka kad se uozbilji i postane realna, šparna i zrela, spremna za muža, odricanje i majčinstvo. Nekima se to dogodi već u dvadesetoj, a nekima, kao meni, tek u četrdesetoj. Simptomi starenja pojave se odjednom, ničim izazvani i izgledaju dosta neobično. Ne, nisu to celulit i proširene vene, više to bude stvar socijalno-psihološkog karaktera.
Sjećate se trenutka kad ste počele raditi neobjašnjive stvari?
Sjećate se sigurno trenutka kad ste neobjašnjivo počele raditi stvari koje niste nikada do tada, a koje vaša majka radi već godinama - skuplja vrećice iz Konzuma, pere čaše od jogurta, razvlači sama kore za štrudlu i naglo osvijesti činjenicu da je polica životnog osiguranja puno korisnija od Zanottijevih sandala u ormaru. Stvari se u nekom trenutku u životu počnu drastično mijenjati, tako većina žena na primjer prestane pušiti i ostatak života se pita gdje im je bila pamet dok su u sebe uvlačile dvije kutije Marlbora dnevno, odnosno, uhvati ih muka kad shvate da su godišnje na cigarete potrošile dvadeset tisuća kuna. Kad žena osjeti ove simptome, reklo bi se da počinje stariti.
Odnosno, zove li se to baš starenje, ili pak nekako drugačije, dalo bi se i o tome ponešto reći. Žena zapravo u jednom momentu neplanirano postane zrela, odgovorna, svjesna pravih prioriteta i istinske kvalitete života. Neke žene to prepadne, kad sam ja postala svjesna da radije doma gledam ciklus češkog filma nego da čekam zoru u birtiji do šest ujutro, otišla sam psihijatru. Reko, pala sam sto posto u maničnu depresiju. Ispalo je da sam sasvim u redu, i da mi je samo došlo vrijeme da se skrasim i od cure postanem žena. To je na kraju rezultiralo ulaskom Mr.S-a u moj život i trudnoćom.
Jesam li ja stara trudnica, a on budući stari otac?
E sad, jesam li s 40 stara trudnica, a on s 50 budući stari otac? Ja bih kazala da nismo. Odradili smo tijekom proteklih godina sve svoje komplekse, dokazivanja, karijere i ambicije, ostalo nam je sad da probamo biti roditelji. Istina, teško da ćemo moći s djetetom svaki vikend osam kilometara biciklom uzbrdo na Sljeme, jer mene boli kičma, a Mr.S ima giht, ali uvijek ga možemo upisati u izviđače pa nek se voza po šumi koliko god hoće.
Probat ćemo djetetu prenijeti sve ono iskustvo što smo stekli tijekom života, u ovim godinama imat ćemo za njega vremena više nego da smo to napravili prije dvadeset kad smo bezglavo i jedino trčali za svojim ciljevima. Mi zbog godina nismo odustali biti roditelji, nadam se da nećete ni vi kojih je opravdano strah baš kao i nas. I ne brinite, strah nas je još uvijek. Ali ne damo se jer nismo stari, samo smo zreli.
Kad Mr.S pročita da ima giht, brava na vratima će biti promijenjena.
