Roditelji Kolumne roditelja 12. prosinca 2013.

Čime sam vas zaslužio?

obitelj
Foto: Thinkstock
klokanica postala miss7mama.24sata.hr

"Možeš li zamisliti da se sada spremaš da bi izišao van s ekipom i bio vani cijelu noć", pita me žena dok smo u subotu navečer šetali po gradu, a baka-servis bio u pogonu. "Nikako", odgovaram. Nikako ne mogu zamisliti da sam igdje drugdje, osim u našem toplom domu, da se igramo i grlimo s onim malim živahnim stvorenjem

Svakoga dana postavljam si jedno pitanje za koje znam da nikada neću dobiti odgovor - čime sam vas zaslužio? Što sam to dobroga napravio u prošlom životu da sam u ovom dobio vas dvije? Jesam li čovječanstvo spasio otkrivši penicilin? Odgovor nikada neću dobiti... 

Kada se netko svako jutro budi s takva dva predivna osmijeha, veliki s desne strane i jedan mali s lijeve, život mu ne može biti ljepši. Bez obzira na posao, obaveze, brige i ostale odrasle gluposti s kojima se svi svakoga dana borimo. 

Sjećam se osjećaja kad smo saznali da ćemo postati roditelji. Koja erupcija osjećaja je  to bila – veselje, radost, strah, ponos... A tek kad nam je doktorica rekla da će biti curica, ne znam kako je onaj stolac na kojem sam sjedio ostao čitav koliko sam skakao po njemu od sreće. I bilo je sve ok. Bila si zdrava, rasla si svakoga dana sve više, s nama bila posvuda, dijelila svaki trenutak. I danas je tako. Nemaš ni pet mjeseci, a kao da si cijeli život s nama. 

"Možes li zamisliti da se sada spremaš da bi izišao van s ekipom i bio vani cijelu noć", pita me moja žena dok smo u subotu navečer šetali po gradu, a baka-servis bio u pogonu.

"Nikako", odgovaram. Ne mogu uopće pojmiti u glavi da se sada idem spremati, oblačiti pa na cugu u kvartovski kafić, a onda u kvartovski klub s kvartovskom ekipom. Nikako ne mogu zamisliti da sam igdje drugdje, osim u našem toplom domu, da se igramo i grlimo s onim malim živahnim stvorenjem. 

Biti roditelj nije lako, to svatko tko ima dijete zna. Istovremeno si umoran, iscrpljen i stalno zabrinut, ali i nevjerojatno sretan i ponosan. 

Ponosan si na dijete koje svakim danom otkriva nešto novo i tomu se nevjerojatno veseli. I ti se veseliš s njim kada prvi puta otkrije daljinski od televizije, kada otkrije koliko je jastuk zabavan, a tek kada se uz tvoju pomoć počne podizati. Sreći nema kraja....

Nevjerojatan ponos i sreću osjetim svaki puta kada te mama podigne, kada te ljubi, a ti "vrištiš" od smijeha... Nevjerojatan ponos i sreću osjetim svaki puta kada me gledaš dok te hranim. Kada svojom rukicom diraš moj nos i usne. I znaš da si sigurna i da ti ništa ne može biti. Nevjerojatan ponos i sreću osjetim svaku noć kada legnem, a obje spavate, veliki osmijeh s jedne strane i mali zvrckavi s druge.... 

Nikad nisam bio ponosniji nego u trenutku kada smo se tvoja mama i ja samo pogledali i bez riječi krenuli u rodilište. Nikad ponosniji nisam bio nego kada me tvoja mama držala za ruku i u trenucima najveće boli znala da će sve biti u redu. Kada sam u njezinim očima vidio život... 

Ljubav i sreću mnogi su pokušali definirati i staviti u neki okvir. Tisućama godina čovječanstvo stremi tomu, a rijetko tko to uspije. Ja sam uspio... Ljubav – to ste vas dvije.... 

Trebam li se opet pitati, čime sam vas zaslužio? Mislim da više ne trebam....

  • jadranka.alac

    jako lipo... nadam se da je puno ovakvih tata oko nas

  • Avatar Pia
    Pia

    Predivan clanak. Procitala sam ga suprugu uz jutarnju kavicu i bas ste nas dirnuli. I mi cekamo curicu, jos mjesec dana  I veselimo se i plasimo ali nakon ove predivne pricice jedva cekamo nove avanture u koje ce nas povesti nas mali andeo.

Komentiraj, znaš da želiš!

Za komentiranje je potrebno prijaviti se. Nemaš korisnički račun? Registracija je brza i jednostavna, registriraj se i uključi se u raspravu.