Blizak odnos između roditelja i djeteta ne gradi se velikim gestama ni skupim poklonima. Češće ga čine male, svakodnevne stvari zbog kojih dijete osjeća da je viđeno, saslušano i prihvaćeno.
Svaki roditelj želi da se njegovo dijete osjeća voljeno, sigurno i da mu se može povjeriti. Iako ne postoji recept za savršen odnos, neke navike mogu pomoći da se među njima razvije veća bliskost. Mitzi Bockmann, autorica i savjetnica za odnose, izdvojila je pet jednostavnih stvari koje, prema njezinu iskustvu, mogu ojačati odnos roditelja i djece.
Zaista ih slušaju
Roditelji često misle da slušaju svoju djecu, ali istovremeno odgovaraju na poruke, razmišljaju o poslu ili već unaprijed pretpostavljaju što će dijete reći.
Autorica priznaje da je tek godinama kasnije shvatila zašto su njezina djeca i njihovi prijatelji toliko voljeli boraviti u njihovu domu.
"Mislila sam da dolaze zbog mojih keksa s komadićima čokolade, ali kasnije sam shvatila da su dolazili zato što sam ih stvarno slušala."
Ističe kako djeca često pričaju o svakodnevnim, naizgled nevažnim stvarima, no upravo se među njima ponekad krije nešto što roditelj ne bi smio propustiti.
Zato savjetuje da roditelji, kad god mogu, odlože mobitel i posvete djetetu punu pažnju.
Dopuštaju djeci da budu djeca
Današnja djeca često imaju ispunjen raspored i mnogo manje slobode nego što su je imale prethodne generacije. Organizirane aktivnosti, škola i brojne obveze ostavljaju im malo vremena za spontanu igru.
Prema autorici, upravo su dosada, slobodno vrijeme i igra bez stalnog nadzora važni za razvoj samostalnosti i samopouzdanja.
To ne znači da djecu treba prepustiti samima sebi, nego im, kad god je moguće i sigurno, dati priliku da istražuju, voze bicikl, igraju se s prijateljima, uprljaju odjeću ili padnu i ponovno ustanu.
"Svijet odraslih doći će dovoljno brzo. Dopustite im da što dulje budu djeca", poručuje.
Ostaju smireni i kada je teško
Djeca ponekad viču, proturječe ili burno reagiraju, osobito kada ih preplave emocije. Upravo tada, smatra autorica, roditelj ima priliku pokazati djetetu da je sigurna osoba na koju može računati.
Opisuje primjer majke koja je na djetetovu ljutnju reagirala istom mjerom, zbog čega su se sukobi samo produbljivali.
Umjesto da ponašanje djeteta doživimo kao osobni napad, važno je pokušati razumjeti što se krije iza njega.
"Dijete tada ne treba roditelja koji će uzvratiti istom mjerom, nego odraslu osobu koja će ostati smirena, saslušati ga i pružiti mu podršku."
Podržavaju njihove snove
Roditeljske riječi često ostanu u djetetovu sjećanju mnogo dulje nego što mislimo.
Autorica se prisjeća kako joj je otac, kada mu je kao mlada djevojka govorila o svojim planovima i snovima, rekao da će vjerojatno imati "prosječan život". Iako je od tog razgovora prošlo mnogo godina, priznaje da se tih riječi i danas sjeti kad god donosi neku važnu životnu odluku.
Zato roditeljima savjetuje da djecu ohrabruju i kada njihovi snovi djeluju teško ostvarivi.
"To ne znači da će se svaki san ostvariti, ali spoznaja da roditelji vjeruju u njih može biti jedan od najvećih poticaja koji dijete može dobiti", smatra.
Pokazuju da mogu računati na njih
Djeci nije potrebno da roditelji budu savršeni niti da uvijek stave njihove potrebe ispred svega ostalog. Ono što im je najvažnije jest osjećaj da imaju osobu kojoj se mogu obratiti kada im je teško.
Autorica ističe kako su njezina djeca oduvijek znala da će biti uz njih kada god je trebaju. Prema njezinu mišljenju, taj osjećaj sigurnosti jedan je od najvećih darova koje roditelj može pružiti djetetu.
