Volimo svoju djecu i volimo ih pohvaliti, ali često su nam govorili da ih ne bismo trebali previše hvaliti ili na pogrešne načine. No jedna znanstvenica kaže da bismo ih trebali hvaliti – puno.
Kako nekog tretiramo, tako će se ta osoba i osjećati i na taj će se način i razvijati. Znamo što se događa kad vičemo na djecu ili ih zlostavljamo na bilo koji način. To utječe nepovratno na njihov život. Znamo što se događa ako djetetu previše ugađamo i sve im odobravamo. Znali smo i da je u redu pohvaliti djecu, da im to čini dobro za samopouzdanje. No onda su nam počeli govoriti da djecu nije dobro pretjerano hvaliti, pa smo se i tome prilogodili.
Sada, pak, izgleda da ih trebamo hvaliti i više nego što smo mislili. Jedna neuroznanstvenica kao i stručnjakinja za roditeljstvo, dr. Chelsey Hauge-Zavaleta, kaže da ne hvalimo svoju djecu dovoljno osim ako ih ne hvalimo 100 puta dnevno. Da, dobro čitaš, 100 puta dnevno!
Sigurno će neki roditelji pomisliti kako ponekad nemamo niti dovoljno vremena za razgovor toliko puta u danu, a kamoli za pohvalu – ima nas puno. Ali dr. Hauge-Zavaleta kaže da znanost stvarno ide u korist ovog velikog broja - sto pohvala na dan je brojka kod koje psiholozi uočavaju klinički značajne razlike u ponašanju.
"Kada vaše dijete čuje 100 puta dnevno, iznova i iznova, ono što dobro radi, ono što dobro radi postaje sjećanje koje ima u svom mozgu i tijelu, a to čini više jer je imalo toliko iskustava s time da mu se to pojačava", objašnjava ona.
I suprotno je također istinito, kaže Hauge-Zavaleta.
"Kada vaše dijete iznova i iznova prima puno negativnih uputa ili jednostavno ne iznova i iznova pozitivne, ono što raste je odgovor na tu reaktivnost. Umjesto da vježbaju dobivanje tjelesnih sjećanja na to kako rade stvari na pravi način, vježbaju reagiranje i eksplozivnost."
Kaže da je ova taktika pohvale još značajnija za neurodivergentnu djecu. Prema Hauge-Zavaleti, neurodivergentna djeca čuju 20 000 više negativnih uputa od svojih neurotipičnih vršnjaka do 10. godine.
"Teren nije jednak. Imat će više reaktivnih iskustava jer im se neprestano govori da rade krivu stvar“, kaže ona.
To je teško čuti, ali ova znastvenica kaže da nije sve izgubljeno. Kaže da roditelji mogu ispraviti ovu vrstu negativnog govora, ali... bit će teško.
"Da biste to učinili, morat ćete pohvaliti svoje dijete 462 puta svaki dan", savjetuje ona. Da, svaki dan. Predlaže da pohvalite svoje dijete gotovo 500 puta! No ona nudi i trik uz koji je to moguće - "pohvala sportskog komentatora", odnosno prepričavanje i naglašavanje svega što dijete dobro radi tijekom dana.
"Preusmjerit ćete svoju pažnju na sva područja na kojima vaše dijete djeluje. I pobrinut ćete se da vaše dijete osjeti promjenu", savjetuje u drugom videu na Instagramu.
Kasnije je to pojasnila: "To je jednostavno komentiranje onoga što se događa točno pred vama. Zamislite da sjedite za stolom sa svojim djetetom dok boji. To je trenutak da jednostavno objavite što se događa: 'Vau, stvarno se fokusiraš na bojanje. Nevjerojatno je koliko pažnje tome posvećuješ.'"
Evo nekih rečenica koje mogu funkcionirati na ovaj način kao "pohvala sportskog komentatora":
- Sjetio/la si se reći hvala.
- Koristiš svoj unutarnji glas.
- Stavljaš tanjur u sudoper.
- Stavljaš prljavu odjeću u košaru za rublje.
- Natočio/la si bocu s vodom za školu.
- Sjetio/la si se vratiti stolac na mjesto.
- Tražiš pomoć s teškim zadatkom.
- Pokazuješ sestri kako se igra.
- Spremaš knjige večer prije škole.
- Lijepo komuniciraš sa suigračima.
- Čekaš svoj red da bi govorio/la.
- Držiš vrata susjedu.
Dakle, nema opravdanja – pohvale mogu početi za 3, 2, 1... Kreni!
