Odgoj samopouzdanog i uspješnog djeteta ne traži savršenstvo – već mudrost u svakodnevnim, malim reakcijama. Pogledaj koje tri stvari čine veliku razliku.
Djeca se često dive vršnjacima koji briljiraju u školi, sportu, glazbi ili jednostavno zrače samopouzdanjem. U društvu koje često slavi "prirodni talent", lako je povjerovati da je uspjeh rezerviran samo za one kojima sve ide glatko i odmah.
No, istraživanja i iskustva pokazuju suprotno, uspjeh nije stvar sreće ni talenta, nego upornosti, učenja i što je najvažnije, odnosa prema greškama.
Dok neka djeca brzo odustanu ako nešto ne ide iz prve, druga nauče da su pogreške sastavni dio svakog pokušaja i ključan korak u razvoju. Upravo roditelji imaju važnu ulogu u tome kako će dijete doživjeti neuspjeh – kao znak da treba stati ili kao poziv da pokuša ponovno, piše Yourtango.
U nastavku donosimo tri konkretne i korisne strategije koje roditelji često (svjesno ili nesvjesno) koriste, a koje pomažu djeci da izrastu u samopouzdane, uspješne osobe.
1. Pomažu djetetu da drugačije gleda na greške
Većina djece na greške gleda kao na „nešto loše“ što često dovodi do manjka samopouzdanja i izbjegavanja izazova. Prema poznatoj psihologinji Carol Dweck, djeca s takozvanim fiksnim načinom razmišljanja vjeruju da su sposobnosti urođene i nepromjenjive i zato ne žele riskirati, pogriješiti ili se truditi ako ne uspiju odmah.
S druge strane, djeca koja razviju mindset - uvjerenje da se trudom, učenjem i upornošću može napredovati hrabrije prihvaćaju izazove, brže se oporavljaju od neuspjeha i bolje prolaze u školi.
Roditelji tu mogu napraviti veliku razliku:
- pričajte s djecom o tome kako se mozak razvija učenjem,
- dajte im prostora za pokušaje i pogreške bez osude,
- pohvalite trud više nego rezultat.
-
Kako razviti i ojačati samopouzdanje djeteta?
2. Mijenjaju način na koji reagiraju na djetetove greške
Većina nas je odrasla u uvjerenju da se greške trebaju skrivati. No, djeca koja se boje posljedica za svaku sitnicu, uče da je bolje ne pokušavati nego pogriješiti.
Naravno, to ne znači da dijete ne bi trebalo snositi odgovornost za svoje postupke, ali važno je kako kao roditelj reagiraš. Umjesto kritike, pokušaj:
- smireno razgovarati o tome što se dogodilo,
- pokazati razumijevanje,
- zajedno pronaći način kako da idući put postupi bolje.
Greške su sastavni dio pokušavanja i vježbanja. A upravo vježbanje i pokušaji grade samopouzdanje, ono isto koje želimo vidjeti kod svoje djece.
3. Uče ih kako biti nježan prema sebi
Nakon neuspjeha, djeca često pomisle da nisu dovoljno pametna ili dobra. Samokritika dolazi prirodno, ali roditelji ih mogu naučiti boljem pristupu - suosjećanju prema sebi.
Psihologinja Kristin Neff ističe da suosjećanje prema sebi nije isto što i samosažaljenje ili popuštanje. To nije umanjivanje problema, nego iskreno prihvaćanje pogreške bez osuđivanja.
Za razliku od samopoštovanja koje često ovisi o vanjskim uspjesima, suosjećanje prema sebi temelji se na unutarnjoj sigurnosti – ideji da smo dovoljno vrijedni, i kada pogriješimo.
Ako djeca nauče pristupiti vlastitim pogreškama s razumijevanjem, moći će ih analizirati i učiti iz njih bez osjećaja srama. To im daje emocionalnu snagu za cijeli život.
