Sjećate li se vremena kada je odlazak u trgovinu sam, igranje vani do mraka ili prespavanci kod prijatelja bili potpuno normalni? Danas bi mnoge od tih stvari izazvale lavinu komentara i zabrinutih pogleda.
Ako si odrastala 60-ih, 70-ih, 80-ih ili 90-ih, velika je šansa da je tvoje djetinjstvo izgledalo potpuno drugačije od djetinjstva tvog djeteta danas.
Tada su roditeljske odluke bile vođene povjerenjem, samostalnošću i puno manjim pritiskom javnosti. Danas? Sve se dokumentira, dijeli i komentira. Standardi su se promijenili, informacije su dostupnije, a društvo budnije, ponekad i oštrije.
Nije stvar u tome da su naši roditelji manje voljeli. Nego su vremena bila drugačija.
Evo 11 stvari koje su nekad bile potpuno normalne, a danas bi podigle popriličnu buru.
1. Cijeli dan vani bez javljanja
Sjećaš se onog: izađeš nakon doručka, vratiš se kad se upali javna rasvjeta? Nije bilo GPS-a, mobitela ni poruka “gdje si?”. Roditelji su vjerovali da ćeš se snaći. Susjedi su usput bacili oko, postojala je neka neformalna mreža sigurnosti.
Danas bi takva sloboda kod mnogih izazvala paniku. Društvene mreže brzo šire priče o opasnostima (čak i rijetkim), pa je osjećaj rizika veći nego ikad. Ono što je nekad značilo samostalnost, danas se često doživljava kao nemar.
2. “Samo ću na minutu do trgovine”, a dijete čeka u autu
Nekad je bilo sasvim uobičajeno da dijete ostane u zaključanom autu dok ti na brzinu kupiš kruh ili mlijeko. Danas? Netko bi mogao pozvati policiju. Zakoni su stroži, svijest o sigurnosti i temperaturama je veća, a društvena tolerancija puno manja. Roditeljstvo se danas odvija pod povećalom, ponekad i doslovno.
3. Prespavanci bez “provjere pozadine”
Prespavanac je bio normalan dio odrastanja. Poznaješ obitelj, dijete ide i prespava. Danas mnogi roditelji dvaput razmisle prije nego pristanu.
Više se razgovara o granicama i sigurnosti, a povjerenje se gradi opreznije. Neke obitelji prespavanke uopće izbjegavaju. Ono što je nekad bilo simbol druženja i socijalizacije, danas traži ozbiljan razgovor.
4. Bicikl bez kacige
Kacige? Nisu bile standard. Vozili smo bicikle, role, skejtove – ogrebotine su bile dio djetinjstva.
Danas su kacige često zakonska obveza, a roditelji koji ih ne inzistiraju mogu se suočiti s osudom. Svijest o ozljedama je veća, zaštita se podrazumijeva.
5. Slanje djeteta samog u trgovinu
“Otiđi po kruh.” I dijete ode. Samo. To je bio mali, ali važan korak prema samostalnosti.
Danas bi takva situacija kod nekih prolaznika izazvala zabrinutost. Društvena tolerancija prema djeci bez nadzora znatno je manja. Samostalnost se pomiče na kasnije godine.
6. Igranje vani do mraka
Djeca su sama rješavala svađe i dogovarala pravila igre. Danas su rasporedi puni aktivnosti, a slobodna igra rjeđa. Sigurnosne brige i užurban život doprinose tome da su djeca stalno pod nadzorom. Nekad je to bilo zajedništvo. Danas je češće – organizacija.
7. Tinejdžerski tulumi bez detaljnog plana
Roditelji nisu znali baš svaki detalj. Danas digitalni trag ostaje zauvijek. Fotografije, videi, društvene mreže, sve je dokumentirano. Pravna odgovornost i koordinacija među roditeljima su veće. Prostor za “nisam znao/la” znatno je manji.
8. “Riješite to sami”
Djeca su češće sama rješavala sukobe. Nije svaki problem uključivao roditelja, učitelja ili grupni chat roditelja.
Danas brže uskačemo, posredujemo, pišemo poruke. S jedne strane to znači veću podršku. S druge strane, manje prilika da dijete samo izgradi otpornost i vještine rješavanja konflikata.
9. Mediji bez stroge kontrole
Televizija se gledala bez detaljnog analiziranja svakog sadržaja. Oznake su postojale, ali nisu se uvijek striktno pratili.
Danas su roditeljske kontrole, aplikacije za nadzor i razgovori o screen timeu gotovo standard. Internet je otvorio potpuno novu dimenziju – i nove brige. Ono što je nekad bila “samo zabava” danas ima puno više slojeva.
10. Dosada je bila normalna
“Nema ti što raditi? Smisli nešto.” I to je bilo to.
Danas su rasporedi puni: sport, jezici, radionice, aktivnosti. Ponekad se bojimo da će dijete nešto “propustiti”. Ali istina je da je upravo dosada nekad poticala kreativnost i samostalnost.
11. Fizičko kažnjavanje bez veće osude
U prošlim generacijama fizička kazna bila je društveno prihvatljivija. Danas su stavovi znatno drugačiji.
Istraživanja o razvoju djece, nove roditeljske filozofije i veća osviještenost o emocionalnim posljedicama promijenili su normu. Ono što je nekad bilo “uobičajeno”, danas izaziva snažne reakcije, piše Yourtango.
