Generacija Z, odgojena s više nadzora, strukturiranih pravila i otvorenih razgovora o osjećajima i sigurnosti, ovakve situacije bi im vjerojatno bile preteške ili nepravedne. Razlike su toliko velike da bi mnoge stvari koje smo mi radili kao djeca natjerale Gen Z da zaplaču
Odrastati kao dijete iz generacije X značilo je biti samostalno na način koji danas zvuči gotovo nestvarno. Mnogo stvari morali smo sami shvatiti, zabavljati se satima i rješavati situacije koje bi danas izazvale grupni chat, poziv roditelju ili ažuriranje školske politike. Normalno djetinjstvo često je uključivalo neugodu, dosadu i lekcije “u vatri”, što je gradilo otpornost, ali uz vrlo malo emocionalnog jastuka.
Generacija Z, odgojena s više nadzora, strukturiranih pravila i otvorenih razgovora o osjećajima i sigurnosti, ovakve situacije bi im vjerojatno bile preteške ili nepravedne. Razlike su toliko velike da bi mnoge stvari koje smo mi radili kao djeca natjerale Gen Z da zaplaču.
1. Korištenje govornica
Prije pametnih telefona, kontakt s prijateljima bio je prava avantura. Ako smo napustili kuću i trebali nazvati nekoga, morali smo pronaći javnu govornicu i ubaciti novčić ili karticu. Ako nitko nije podigao slušalicu, morali smo zvati opet.
2. Iznajmljivanje videokaseta
Streaming nije postojao. Ako smo htjeli gledati film, morali smo ići u video klub, iznajmiti VHS i nadati se da film nije već posuđen. Ako je netko drugi iznajmio film koji smo željeli, morali smo čekati da ga vrate. Sve ovo bi za generaciju Z zvučalo nevjerojatno frustrirajuće.
3. Snimanje pjesama s radija na kasete
Playliste danas? Jedan klik i pjesma je tu. Mi smo stajali satima pokraj kazetofona ili stereo uređaja, pritisnuli “record” u pravom trenutku i nadali se da nećemo propustiti uvod pjesme ili da voditelje neće pričati preko nje. Zvuk je bio često škripav, prijelazi grubi, a proces pravljenja mixtapea mogao trajati tjednima ili mjesecima.
4. Stajanje u redu za ulaznice
Kada bi bend najavio turneju, morali smo stajati u redu satima, ponekad danima, samo da dobijemo kartu. Nije bilo Ticketmastera, nije bilo online kupnje u sekundi. Ako smo zakasnili, show je bio izgubljen.
5. Korištenje enciklopedija za školske zadaće
Internet nije postojao. Ako smo trebali istražiti temu, listali smo debelu enciklopediju ili išli u knjižnicu i prepisivali podatke. Gen Z, naviknuta na Google, brzo bi se izgubila u ovom procesu i vjerojatno plakala od frustracije.
6. Mijenjanje kanala bez daljinskog
Ako smo htjeli promijeniti crtani film, morali smo ustati i ručno okrenuti gumb na TV-u. Dva kanala, bez daljinskog – i to je bio cijeli izbor. Danas, s daljinskim ili mobitelom, Gen Z bi se sigurno rasplakala zbog ove “neefikasnosti”.
7. Čekanje da se razviju fotografije
Pametni telefoni omogućuju instant preview i uređivanje. Mi smo koristili film – nijedna fotografija nije bila vidljiva dok se nije razvila. Ako je slika bila mutna ili loša, morali smo se pomiriti s tim. Gen Z, naviknuta na savršene digitalne snimke, bila bi u šoku, piše Yourtango.
