Kad govorimo o djeci i ovisnostima o mobitelima, često zaboravimo na prvu i osnovnu mjeru koju moramo poduzeti – spustiti vlastiti telefon. Jer sebe najčešće ne vidimo.
Mobiteli su postali naša stvarnost, naša svakodnevica, naša desna ruka, naše društvo, naš bijeg... Da, mobiteli su postali previše tog u našem životu, možemo se svi složiti s tim. I dok brinemo kako djecu maknuti od ekrana, često zaboravimo na ono najvažnije – maknuti se i sami od ekrana.
Kad su roditelji zadubljeni u ekrane, najčešće mobitele jer su nam uvijek pri/u ruci, to može narušiti emotivnu i bilo kakvu drugu povezanost s djecom. Istraživanja pokazuju da nedostatak roditeljske pažnje zbog ekrana često potkopava roditeljski autoritet, te zauzvrat zanimanje djece za njih i toplinu u obiteljskom okruženju.
Ovo je 11 stvari koje rade roditelji ovisni o mobitelu, a da to i ne primjećuju.
1. Pregledavaju mobitela za vrijeme obiteljskog ručka
Umjesto zajedničkog razgovora, ekran odvlači pažnju baš u trenutcima u kojima bi obitelj mogla najviše ojačati vezu i neometano razgovarati. Nećemo niti spominjati da je to izrazito nepristojno i da to djeci ne dozvoljavamo, niti želimo da se drugdje tako ponašaju.
2. Snimaju svaki trenutak
Lijepo je zabilježiti neke važne trenutku u životima naše djece, kako bismo se poslije mogli tih trenutaka prisjećati uz blagodati moderne tehnologije. No, ponekad dođe do tog da roditelji više gledaju u objektiv nego u dijete, a na taj način je lako izgubiti trenutačnu interakciju i propustiti nježne poglede.
3. Polovično slušaju
Dok dijete priča, roditelj odgovara na poruku ili mail. Kako se ti osjećaš dok ti netko to radi? U takvim se situacijama, mi ćemo ti reći, djeca se osjećaju neslušano i manje sigurno.
4. Skrolaju dok dolaze po djecu
Prvo mobitel, pa tek onda osmijeh i zagrljaj. I onda opet mobitel. Dok ti dijete priča o svom danu i svemu što je bilo važno u njemu, ti gledaš u mobitel. Tako se vrlo lako propušta prilika za jačanje veze.
5. Šeću uz mobitel
Čak i kratka zajednička šetnja nekad protječe tako da roditelji gledaju u ekran. Možda nisi u potpunosti prisutna, možda te muči stotinu problemam, ali gledanjem u ekran to dodatno naglašavaš, umjesto da pokušaš kvalitetno provesti vrijeme s djetetom.
6. Koriste telefon kao dadilju
Nekad nam treba da djeca budu mirna, tiho. Telefon je rješenje, to znamo. No, ako se to prečesto događa, zapravo gubimo prilike za interakciju s djecom, što nikako nije dobro.
7. Objavljuju o obiteljskim trenucima
Ponovno, slična stvar. To nešto moraš uslikati – više puta dok ne bude sjajno - sliku urediti, pa objaviti... Više vremena troši se na dijeljenje selfieja nego na stvarno uživanje u zajedničkim događajima.ž
8. Daju prioritet mobitelu nad potrebama djeteta
Kada dijete traži pažnju, roditelj šuti ili zamoli ga da bude tiho kako bi mogao riješiti nešto na mobitelu – poruka je jasna: ekran je važniji. To nije dobro, trebamo li naglasiti?
9. Propuštanje važnih trenutaka
Prvi koraci, dječje čavrljanje ili osmijeh – sve to može ostati neprimijećeno dok roditelj bulji u ekran. Čini nam se nevjerojatno, ali mobitel nas sve više obuzima i ovo uopće nije nemoguće.
10. Kritiziraju djecu dok provode vrijeme pred ekranom
Roditelji koji sami predugo gledaju u mobitel često osuđuju djecu zbog iste navike, stvarajući licemjernu napetost.
11. Ignoriraju emotivne slomove
Umjesto da pomogeš djetetu da što bezbolnije prođe kroz tantrum, ti bježiš u skrolanje jer je tako lakše. Ili djetetu daješ mobitel da se smiri. To nije zdravi model koji želiš prikazati i koji želiš da dijete slijedi.
