Kava će ti zaustaviti rast, žvakaća ostaje u želucu sedam godina, a nakon jela nema u more barem pola sata. Ako si odrastao 90-ih, ove si „istine“ vjerojatno čuo bezbroj puta. A budući da nije bilo Googlea da odmah provjerimo što je istina, roditeljima smo uglavnom – vjerovali.
Djetinjstvo 90-ih bilo je stvarno neki drugi svijet. Izašao bi van i nestao na nekoliko sati, a mama je otprilike znala gdje si. Ako te baš trebala, mogla je nazvati roditelje prijatelja kod kojeg si možda bio. Ili čekati da se pojaviš doma.
A slično je bilo i s informacijama. Kad bi roditelji rekli da će ti od kave prestati rast ili da će ti žvakaća ostati u želucu sedam godina, nisi baš imao gdje provjeriti govore li istinu.
Danas znamo da su mnoge od tih „činjenica“ zapravo bile samo mitovi koji su se godinama prenosili s roditelja na djecu. A ovo su neki od najboljih.
1. „Od kave nećeš narasti“
Kava je za odrasle, a ako je piju djeca neće narasti. Barem smo tako slušali.
Ispada da kava ipak nema takvu moć. Prema Harvard Medical Schoolu, nema dokaza da konzumacija kave utječe na konačnu visinu. Koliko ćemo narasti ponajprije ovisi o genetici te zdravlju i prehrani tijekom odrastanja.
To, naravno, ne znači da djeci treba davati kavu. Kofein može utjecati na san i izazvati nervozu i druge neželjene učinke. Samo nema veze s onim famoznim: „Ostat ćeš mali.“
2. „Ako se popiškiš u bazenu, voda će promijeniti boju“
Ovo je bilo genijalno roditeljsko zastrašivanje.
Navodno se u bazenu nalazi posebna kemikalija koja će istog trenutka obojiti vodu oko tebe i svi će znati što si napravio.
Problem je samo što takva kemikalija ne postoji.
Ali mora se priznati da je priča bila poprilično učinkovita. Nitko nije htio riskirati da se oko njega odjednom pojavi plavi ili crveni krug pred cijelim bazenom.
3. „Čokoladno mlijeko dolazi od smeđih krava“
Bijele krave daju obično mlijeko, smeđe daju čokoladno. Logično, zar ne?
Dobro, možda baš svako dijete nije povjerovalo u ovu priču, ali definitivno se pričala. A kad imaš šest godina i nemaš internet, nije baš jednostavno dokazati roditeljima da pričaju gluposti.
4. „Ako progutaš košticu lubenice, narast će ti lubenica u trbuhu“
Slučajno progutaš košticu i onda sljedećih nekoliko sati ozbiljno razmišljaš o tome što će se dogoditi s tobom.
Hoće li stvarno nešto početi rasti? I koliko uopće treba lubenici da naraste?
Naravno da se ništa od toga ne može dogoditi. Ali priča je bila toliko raširena da se gotovo uvijek našao neki klinac koji je tvrdio da zna nekoga kome se to „stvarno dogodilo“.
5. „Žvakaća ostaje u želucu sedam godina“
Sedam godina. Ne šest, ne osam. Baš sedam.
Istina je da naše tijelo ne može probaviti bazu žvakaće gume, ali ona zbog toga neće godinama živjeti u želucu. Proći će kroz probavni sustav kao i druge stvari koje tijelo ne može probaviti.
Liječnik obiteljske medicine dr. Mike Varshavski objasnio je da slučajno progutana žvakaća uglavnom nije razlog za brigu. Problemi su mogući ako se proguta velika količina ili zajedno s nekim drugim predmetom, pa gutanje žvakaćih guma ipak ne bi trebalo postati navika.
A zašto su baš svi govorili sedam godina? To očito ostaje jedna od većih misterija našeg djetinjstva.
6. „Ne smiješ upaliti svjetlo u autu dok se vozi“
Digneš ruku prema svjetlu i iz vozačkog sjedala gotovo automatski stiže: „Ugasi to!“
Mnogi su zbog toga odrasli potpuno uvjereni da je vožnja s upaljenim unutarnjim svjetlom protuzakonita.
Nije. Svjetlo može smetati vozaču, posebno tijekom noćne vožnje, pa je sasvim razumljivo zašto su ga roditelji željeli ugašenog. Ali nije baš bila riječ o tome da će nas policija istog trenutka zaustaviti.
7. „Nemoj sjediti tako blizu televizora, pokvarit ćeš oči“
A gdje smo trebali sjediti dok gledamo crtiće? Na kauču?!
Djeca 90-ih redovito su sjedila gotovo priljubljena uz televizor, a roditelji su ih jednako redovito upozoravali da će tako pokvariti vid.
Oftalmologinja dr. Vicki Chan kaže da samo sjedenje preblizu televizoru neće pogoršati vid. Isto tako, čitanje pri slabom svjetlu može umoriti oči, ali neće ih trajno oštetiti.
Dakle, oči smo možda umarali, ali roditeljska predviđanja da ćemo zbog televizora „pokvariti vid“ nisu baš bila točna.
8. „Ako pucketaš prstima, dobit ćeš artritis“
Još jedno upozorenje koje je gotovo uvijek slijedilo nakon onog poznatog krc-krc.
No istraživanja nisu pokazala da pucketanje zglobovima uzrokuje artritis. Harvard Medical School navodi da istraživanja koja su uspoređivala ljude koji pucketaju prstima s onima koji to ne rade nisu pronašla vezu s artritisom.
Dakle, možda je roditeljima jednostavno užasno išao na živce taj zvuk. I to možemo razumjeti.
9. „Jeo si? Sad pola sata ne smiješ u more“
Ovo je posebno boljelo tijekom ljetnih praznika.
Upravo si izašao iz mora, na brzinu pojeo sendvič ili sladoled i već krenuo natrag prema vodi, a onda bi stiglo: „Ne možeš, upravo si jeo.“
I tako sjediš na ručniku i gledaš more dok ne prođe tih famoznih pola sata.
Ideja je bila da tijelo nakon jela usmjerava krv prema probavnom sustavu i da bi zbog toga plivanje moglo biti opasno. Međutim, nema znanstvenih dokaza da nakon uobičajenog obroka moramo čekati točno 30 minuta prije ulaska u vodu.
Koliko smo vremena tako izgubili sjedeći na plaži, bolje da ne računamo.
10. „S tetovažom nećeš dobiti posao“
Ovo je malo drukčije od ostalih jer se ovdje nije promijenilo samo ono što znamo, nego i društvo u kojem živimo.
Tetovaže su se 90-ih puno češće povezivale s buntovnicima, punkerima i svima onima za koje su se roditelji nadali da njihovo dijete neće postati. Zato je jedno od glavnih upozorenja bilo da će tetovaža jednog dana značiti probleme pri traženju posla.
Danas su tetovaže toliko uobičajene da ih ima gotovo trećina odraslih Amerikanaca. Prema istraživanju Pew Research Centera, 32 posto odraslih ima barem jednu, a 22 posto više od jedne tetovaže. Čak 80 posto Amerikanaca smatra da je društvo u posljednjih 20 godina postalo tolerantnije prema njima.
Naravno, postoje poslovi i radna mjesta koja imaju svoja pravila o vidljivim tetovažama, ali vremena su se definitivno promijenila.
