Zimske bebe 2025./2026. ❄️⛄️🎄🎁🤰🏼

Meni je ovo treće (a vjerujem i zadnje) tako da niti ne mislim puno  novih stvari kupovati, a kamoli gomilati. Evo neki dan sam uzela tetrice nove i to je za sad prvo. Toga mislim uzeti još. Nekako volim da su friške i mekane. Kao i bodići - to isto mislim novo, jer je nakako prvo što stavljam na bebu pa da bude mekano. Ja nekako najviše volim one iz c&a. Prije bebe doslovno mislim nabaviti novu izdajalicu i bočice dr. browns. Dudu ako bi zatrebalo, iako mi njima stvarno to ne guramo pod svaku silu i kozmetiku. Ostalo više manje imam.
Zapravo mi je najvažnije da negdje krajem kolovoza ili sredine rujna dok je još sunce temeljito operemo kolica da se dobro osuše. Sve ostalo ćemo dokupiti kako će trebati. Stvarno vam ne treba sve odmah. 
Više mi je plan kroz 2 tjedna napraviti online šoping u dm-u za sebe da si spremim torbu. Je rano je, ali ulošci svakako ne mogu propasti 🙃. Ipak s obzirom na moju situaciju nikad ne znaš. Dio kozmetike, nove papuce i to sam si već sad bila kupila za serklažu baš s ciljem da mi ostane taman i za porod. 

Tako da samo lagano, to sigurno ne znači da ih manje volimo i čekamo samo zato jer možda ne kupujemo stvari mahnito kao za prvo. 

Pa ja bi rekla da je to i do toga jer smo sad već pametnije i iskusnije za sve one nepotrebne stvari koje smo kupile prije prve trudnoće 😂 kao ja npr. Baldahin za kinderbet 😂🫣

Drage trudnice, želim s vama podijeliti svoje brige…
U 16om tjednu smo i ova trudnoća od početka mi je predivna, možda najljepši osjećaj u životu, ali i da je naporna - jest. Poslije IVF-a oko mjesec i pol sam mirovala zbog uvećanih jajnika i opasnosti od torzije i strašno su me žigali jajnici, osjećala sam jaki umor i taj hormonski udar na tijelo, pogotovo uz terapiju kortikosteroidima, 800mg progesterona itd. Paralelno su krenule i mučnine i vrućine vani i dosta sam teško to podnosila. Kad se to smirilo sve napokon, osjećam se odlično, pogotovo u odnosu na prije, ali i dalje ne mogu sjediti duže od 2 sata, ne dižem skoro ništa, pazim se, jednostavno me počne boliti trbuh, a i preporuka liječnika je umjereno mirovanje. I glavobolje su tu. Idem normalno na posao, na druženja, na svadbe i sve događaje, pa čak i putujem, ali uz male prilagodbe. 
Oko sebe gledam trudnice u istim ili većim tjednima i vidim da su okretne, sposobne, dižu djecu, saginju se, sjede satima, i to sve s takvom lakoćom, neke i treniraju ozbiljnije. Ja sam npr morala prestati s tim… Baš smo neki dan bili u društvu gdje sam prokomentirala da bih nakon podužeg ručka i kave voljela prošetati jer mi je sjedenje užasan napor, pa su me prozvali osjetljivom uz komentar “ako si trudna, nisi bolesna”, i to žene i trudnice. Vidim hrpu osuđujucih pogleda i komentara. 
Samo jedna starija gospođa mi je rekla nek odmorim, da zna kako je njoj bilo..
Nisam okolini govorila za ivf, ali svejedno. Počela sam se pitati jesam li doista baš toliko osjetljiva ili i druge žene prolaze ovakve bolove/napore? Ili pak ima neke veze s ivf trudnocom? Na kraju dana se osjećam kao da sam “podbacila” u svojoj ulozi, a dajem sve od sebe.

riamaro

Počela sam se pitati jesam li doista baš toliko osjetljiva ili i druge žene prolaze ovakve bolove/napore? Ili pak ima neke veze s ivf trudnocom? Na kraju dana se osjećam kao da sam “podbacila” u svojoj ulozi, a dajem sve od sebe.

Ma je, pročitaj mojih par postova prije, umirem i sve me boli 😅. Ne podnosi svako tijelo isto, niti su sve trudnoće iste. Ja sam u prvoj trudnoći bila puno poletnija i okretnija, imala vise snage i skoro ništa me nije boljelo. Evo, isto tijelo, a ovu trudnoću me sve živo boli. Vjerujem da je tebi i drugačije jer si i prije trudnoće imala terapije, hormone i ostalo i tijelo ti se moralo prilagođavati na puno vise toga. Uživaj, odmaraj, pogotovo ako ti je prva trudnoća. Tek sad vidim i kužim koliko mi je to bio najbolji period ikad, ja sam bila na komplikacijama, stvaraš u sebi malo čudo, imaš vremena za sve, ako ćeš piti kavu, ići u trgovinu ili samo ležati i odmarati. Pogotovo kasnije kad krenu nesanice pa možeš bezbrižno ujutro odspavati do 11 ili odmoriti preko dana. Ja taj luksuz vise nemam, a sad mi je zao šta nisam vise cijenila to prvi put. Vratit će se sve na svoje kad tad, još dok nadodemo sebi u postpartumu i bit ćemo sve opet ko zmaj 💪🏻❤️

Čitala sam kroz dan ali nikako nešto natipkat. Više se ni ne sjećam šta se pisalo🤔glavobolja ja ju nemam često ali znam nosit visoki rep i stegnut prejako pa me od toga boli glava ili ako slabije pijem vode,ali sve u svemu nemam česte glavobolje. 
Što se tiče bolova i pokretnosti evo ja baš osjećam kako sam prošla 20.tt da kreće biti teže,donji dio leđa,noge..tako da me baš natjera da moram odmoriti čim sam duže na nogama. Ja iz trudnoće u trudnoće i s godinama moram priznat da je to sve intenzivnije,potrudit ce se jedino ovu trudnocu biti opustenija i manje u grču jer zadnje dvije sam tako stalno zbog straha bila u grču a na kraju eto i prenijela🤪 
Treba slušati svoje tijelo,a komentari nažalost toga uvijek ima,ali ne treba se obazirati,svaka od nas zna šta je prošla i kako je njoj...

riamaro

Drage trudnice, želim s vama podijeliti svoje brige…
U 16om tjednu smo i ova trudnoća od početka mi je predivna, možda najljepši osjećaj u životu, ali i da je naporna - jest. Poslije IVF-a oko mjesec i pol sam mirovala zbog uvećanih jajnika i opasnosti od torzije i strašno su me žigali jajnici, osjećala sam jaki umor i taj hormonski udar na tijelo, pogotovo uz terapiju kortikosteroidima, 800mg progesterona itd. Paralelno su krenule i mučnine i vrućine vani i dosta sam teško to podnosila. Kad se to smirilo sve napokon, osjećam se odlično, pogotovo u odnosu na prije, ali i dalje ne mogu sjediti duže od 2 sata, ne dižem skoro ništa, pazim se, jednostavno me počne boliti trbuh, a i preporuka liječnika je umjereno mirovanje. I glavobolje su tu. Idem normalno na posao, na druženja, na svadbe i sve događaje, pa čak i putujem, ali uz male prilagodbe.
Oko sebe gledam trudnice u istim ili većim tjednima i vidim da su okretne, sposobne, dižu djecu, saginju se, sjede satima, i to sve s takvom lakoćom, neke i treniraju ozbiljnije. Ja sam npr morala prestati s tim… Baš smo neki dan bili u društvu gdje sam prokomentirala da bih nakon podužeg ručka i kave voljela prošetati jer mi je sjedenje užasan napor, pa su me prozvali osjetljivom uz komentar “ako si trudna, nisi bolesna”, i to žene i trudnice. Vidim hrpu osuđujucih pogleda i komentara.
Samo jedna starija gospođa mi je rekla nek odmorim, da zna kako je njoj bilo..
Nisam okolini govorila za ivf, ali svejedno. Počela sam se pitati jesam li doista baš toliko osjetljiva ili i druge žene prolaze ovakve bolove/napore? Ili pak ima neke veze s ivf trudnocom? Na kraju dana se osjećam kao da sam “podbacila” u svojoj ulozi, a dajem sve od sebe.

Mene je sinoc pitao covjek ako moram mirovat jer u 22h idem doma sa rođendana 🙈 da kazem da sam bila na djecijem rođendanu sa djecom.. i da, naporno mi je, najvise sjediti, vise volim setati i raditi nesto, nego sjediti.. piski mi se konstantno kad sjedim i to me uzasno nervira.. iako mi je trudnoca uredna, meni su neke stvari naporne i jedva cekam leci.. i ja bih voljela ici na festu i biti do 2 ujutro, ali moje tijelo to ne moze.. aj, neki ne razumiju da nismo svi isti.. ja te razumijem, jer i na sto nemam nikakvih komplikacija, ne mogu, jednostavno.. 

Sinoc sam nosila svoju curicu od 18kg do wc-a da piski jer je zaspala, a nije piskila.. inace to ne radim, ali sam znala da ce plakati ako ju tata nosi pa sma istrpila tih par metra do wc-a.. u drugoj trudnoci sam nosika malog, imao je 15mj.. cijelu trudnocu sam ga nosila. Ali bila mi je posteljica u uscu do 18.-19.tt, to sve prepisujem tom nosenju.. tako da i tu te razumijem i ne moras nista i nikoga dizati.. trenirati ako mozes, neko lagano istezanje, pilates bez da se previse forsiras.. 

Bas sma muzu neki dan pricala kako ima zena kojima rade serkalzu i kako neke moraju lezat i samo ici na wc, on prvi put cuje za to.. neki ljudi uopce nisu svjesni kakve komplikacije se mogu dogoditi u trudnoci.

Morala sam staviti u 2 komentara jer sam se raspisala 🙈😅 

Ja sam nekidan završila na hitnoj. Od jutra sam povraćala žuč i kasnije sve ono malo što bih uopće mogla pojesti (bananu, komadić slanog klinčića, vodu, štapiće). Imala sam zimicu da sam se tresla, bez temperature. Leđa su me boljela kao i cijelo tijelo. 

Pokupila sam blagu virusnu infekciju prema nalazima krvi, ali meni nikako nije bilo blago jer me je dotuklo. Dobila sam 2 boce infuzije i reglan i spasmex.

Što želim reći time? Odnos prema trudnicama, bilo od drugih žena ili od medicinskog osoblja. 

Čekala sam na hitnoj ginekološkoj jer nisam znala što mi je, bilo me je strah za bebu. Ponavljanje simptoma prvo sestri koja je sve, samo ne empatična, a onda i mladoj specijalizantici jer sestra nije ništa zapisala. Nisam mogla mokriti jer sam bila dehidrirana jako, ali bitan je sestrin komentar da kada se popišam kako treba, onda mi može uzeti urin na analizu, jednostavno nisam mogla. Čekala sam nalaze sat vremena pod klimom blizu dizala na hodniku u takvom stanju da bi me poslala infektologu i onda sam tamo dobila dvije infuzije i ponašali su se prema meni kao prema čovjeku. 

Pitam se, što je tim ljudima koji rade s trudnicama. Zašto su bahati, drski, nema empatije, a osjetljivije smo nego inače? Bilo je tu još dosta stvari, ali jednostavno nemam živaca to pisati.

Hvala vam! Drago mi je da nisam sama ♥️

Makarena ma skuzila sam da sve mi pisemo neke tegobe, al me mucilo jel trudnice to skrivaju prema van pa samo ja ispadam da kukam 🤯 hvala ti na ovom sto si podijelila, motivirala si me da ipak razmislim o komplikacijama…
Lamise dobro si to rekla, ali evo nismo svi isti, nekako ja to jako primim k srcu, pogotovo od ljudi od kojih sam imala neka očekivanja. 
Timi da, vidis, nisam razmisljala da neke od tih stvari proizlaze iz neznanja. 
Giovanna zao mi je sto si morala to dozivjeti 🥺 bas nehumano i ruzno, osobito od medicinskih djelatnika.. p.s. posalji im jecmence 😉 i od mene jedan!

Riamaro, hvala, hoću. :D

Mislim da su rijetke trudnice koje se osjećaju super cijelu trudnoću. Ljudi svasta govore i komentiraju i vjerojatno trudnice niti ne žele govoriti jer im se ne da to slušati i može ih povrijediti kao i tebi, ali i mene, ja sam i inače hipersenzibilna. 

Da, trudne smo, nismo bolesne, ali to ne znaci da smo svemoguće i da trebamo šutjeti i praviti se kao da samo uživamo u trudnoći. Ima dana kada se ne mogu ustati jer sam umorna i osjećam se tromo i lijeno, a sutradan mogu sve. Važna je podrška partnera ili bliskih ljudi, iako bliski ljudi najviše povrijede, ili iz neznanja ili jer misle da žena treba trpjeti i šutjeti.

Pokušaj se što više izolirati od toga i što manje govoriti o tome pred ljudima koji te neće razumjeti, ne možeš ih promijeniti.

Pa kad bi o "nesposobnim" trudnicama ja bi svakako bila među rekorderima.
Doslovno od kak ostanem trudna stalno nešto i onda još i otvaranje i serklaže.
Mirovanje u prosjeku 15-20 tt. Prije toga mučnine i eto ti ga...

Muž odrađuje sav posao + sa svakom trudnoćom ima jedno dijete više o kojem se mora brinuti pa opet sve izdržimo. Trudnoće su uvijek planirane, ja ga uvijek pitam jel svjestan što će u pravilu to značiti za njega, on uvijek odgovori da za krajnji ishod to vrijedi istrpjeti. 

I kad smo kod toga, ja trudnoće i biti trudna uopce ne volim i to ne skrivam, bez obzira šta lezim stalno kukam, ali izdržimo jer nema drugog načina da dođemo do djeteta kojeg želimo.
Sad iza trećeg stvarno oboje osjećamo da je to to...mislim sa mojim dijagnozama i ovo će biti i hrabro i ludo. 

Tako da najvažnije da vas partner razumije i da od njega imate podršku...