Zašto nisam dojila svoju djecu?

Baš mi je drago da Vas je oraspoložila moja priča I zapamtite “Vi najbolje znate što je najbolje za Vas I Vašu bebu”. To je I bila namjera-oraspoložiti mame koje iz razno raznih razloga ne doje, a osjećaju se da ih okolina osuđuje. Upravo ste shvatili bit ovoga članka. Sigurno da nikakva objašnjavanja, pogotovo prolaznicima koje sretenemo na putu do parkića, nisu potrebna ;).

Rodila sam prije mjesec dana, a od prije tjedan dana prešli smo na AD. Jedino što ja znam je da sam prva tri tjedna plakala danonoćno, izgledala ko zombi, nisam pričala s mužem, nisam stizala ništa. A ono najgore od svega je što mi je dijete nad sisom plakalo gladno dok joj je patronažna svaki dan gurala sisu jer kao mora navuć mlijeko. Tako da mi se dijete, skupa samnom, u ta tri tjedna nije pošteno najelo ni naspavalo.Nije istina da je svako mlijeko jednako kvalitetno i da ga svaka mama ima napretek. I nekad na selu neke žene nisu imale mlijeka, a neke jesu. Zato i je ova koja je imala puno dojila i tuđu djecu. I ja mislim da su i doktori svjesni da se dijete pošteno ne najede zato se i promovira dojenje na zahtjev. Jer nikad nisi siguran jel ti dijete sito.Ne osporavam da je to daleko daleko najzdravije za dijete, ali ako ne ide ne ide! Čemu osuđivati nas koje ne dojimo! I meni je, vjerujete, teško što ne dojim. Imam grižnju savjest i ljudi mi nabijaju svašta na nos pa i to da sam loša mama. Zašto i ja ne bi imala potporu?
Otkad smo na bočici moje dijete je mirno. Uhvatile smo ritam. Stignem skuhati, pospremiti stan, oprati njenu robicu i opeglati je (i ko god kaže zanemari kućanske poslove sad je najvažnije dijete- da je, ali muž i dalje mora jesti, roba se i dalje mora prati, stan i dalje mora biti čist, a nemam nikog tko će to obaviti umjesto mene, muž radi 12 sati dnevno), stignemo prošetati bez da mi je u glavi kad će zaplakati i moram se okrenuti doma. Navečer nemamo scene od 4-5 sati plača jer ona nikako da se najede i zaspe. Ja sam zadovoljnija i odmornija, a i moje dijete. Zaplače dvaput u danu. 
Nismo sve iste i glupo je da se osuđujemo međusobno. Ne bih rekla da sam prekomotna za dojenje, ali bilo mi je previše stresno. Netko teško podnese trudnoću, drugima je lako. Netko kaže da mu porod nije bio prevelika trauma, netko više ne želi rađati. Nekome je dojenje prekrasno iskustvo, ja sam na spomen dojenja plakala. Netko puši u trudnoći i ne brine da šteti djetetu, a onda će sutra dojiti jer je to najbolje za njega. 
I same kažete dojenje nije lako. Divim se i svaka čast majkama koje imaju strpljenja i volje, i mlijeka. Jučer sam kod prvog posjeta pedijatru imala milijun pitanja o ADu. Znate na koliko sam dobila odgovor? Na nijedno. Žalosno. Dobila sam samo- dojite. Stavite dijete pola sata na jednu cicu, pola sata na drugu i onda još bočicu ako je nužno potrebno. A poslije podoja masirajte grudi barem sat vremena. Zanima me kako bi mi dan izgledao? I kako da ja dijete “prisilim” da vuče ukupno sat vremena jer u knjigama piše da je tako najbolje. A ja kao njezina mama, koja sam dan i noć s njom, ne znam njezine potrebe.

Drage mame, ja još nisam majka ali čekam bebu i bila bi najsretnija na svijetu kada bi moja bebica sisala, jer je to najzdravije za nju. Čitala sam forume, gledala filmove i informiram se na sve moguće načine. Ja sam osoba koja nije navikla na neuspjeh, uporna sam i tvrdoglava, nisam se bojala puno izazova u životu ali od dojenja sam prestravljena, ne mislim tako laku odustati od dojenja. Ovaj članak me nekako umirio jer ipak nije smak svijeta ako bebica ne sisa, najbitnije je da se rodi zdrava a za povezanost se ne bojim, ipak je ona u mom stomaku 9 mjeseci. Ne osuđujem nikoga tko ne doji bebu i tako treba biti, svatko ima svoje razloge!

Nije smak svijeta ako beba ne sisa,s prvim djetetom sam prošla tako da jednostavno uz sav trud nije išlo,bio je gladan ,stalno je plakao a ja sam bila živčana,neispavana …dojio je 6 mj i jeo ad,,no jako je boležljiv i osjetljiv neznam da li sve to skupa ima veze no evo drugi put drugačije beba sisa od samog izlaska iz mene i ovaj put je sve savršeno znači nisam osjetila niti skok niti sam ovaj put bila tako umorna mi dojimo uspješno,i sretne smo obje..da sam se više informirala jesam,ali rekla sam sama sebi ako ne uspije nema veze,znat ću bar da sam pokušala..svatko bira za sebe!

Kad se sjetim nasih suza i truda, sad mi je to smjesno ali tada i nije bilo… place beba place mama  trazila sam savjete i radila sve sto su mi govodrili, a maleni nije htio sisati. Od rodilista je bila borba sa sisanjem, razlog nisam nasla i jos ne znam u cemu je bio problem, kasnije sam se pocela izdajati i uspjela nekih 8 mj sa jednim obrokom ad. 
Volila bi da sad bude sve ok, da nam od pocetka krene, nisam se pripremila za ne dojenje. Isto sam citala dosta o neuspjesima i sto napravit u kojoj situaciji, nadam se da ce ovog puta biti manje stresno i da cu gustat… bumo videli 

Upravo tako, nitko ne osporava to da je dojenje najzdravije, i svima nam je zajedničko to da želimo najbolje za svoje dijete. Zato me jako ljute ovi komentari da se zbog komoditeta odustaje od dojenja-a to je jako rašireno mišljenje. Draga gospođo loraZ-ja vjerujem da ni jednoj majci koja ne doji, komoditet nije bio razlog za to. Iako sam i prije trudnoće znala da neću smjeti dojiti, ta tuga i praznina koju sam osjećala kad sam nakon poroda dobila bromergon da se zaustavi laktacija je bacila sjenu na nešto što je trebalo biti najsretnije razdoblje u životu. I pošto nisam podnosila bromergon, a mlijeko je nadošlo, mjesec i pol dana sam se morala izdajat tek toliko da popusti pritisak i prolijevat to mlijeko dok nije u potpunosti nestalo…teško mi je bilo jako! I zadnje što mi je trebalo u tom razdoblju su žene koje će mi reć da sam komodna…to boli! i zato promislite prije nego osudite, jer sam sigurna da svaka majka daje sve od sebe da pruži najbolje svom djetetu, a na kraju krajeva, ljubav koju im pružamo je najvrednija, s dojenjem ili bez njega. Sirena, hvala još jednom, predivnu dječicu imate! <3

Ma kako netko ima pravo osuđivati nekog tko iz nekih određenih, sebi poznatih, razloga ne doji.. pročitajte dobro članak prije komentara (vidim da ima dosta onih što izvlače riječi iz konteksta)…autorica navodi njezino iskustvo i njezine razloge ne dojenja koje su ponajprije fizičke prirode, u niti jednom djelu članka ja nisam shvatila propagiranje ne dojenja ili AD-a, dapače, žena je učinila sve što je mogla. Znam i ja za skok u razvoju, ali jeste li pročitali da je majka bila na operaciji dojki i da su vjerojatno mliječni kanali bili začepljeni, autorica kaže da je beba plakala od rođenja od gladi a ne tek 6-7-8 dan. I da je to bio skok jeste li vi svjesne kako je teško biti majka prvi put bez ikog svog u tuđini, ni to nezna tko nije doživio. Nismo se sve mi rodile naučene. Umjesto razumijevanja i poneke lijepe riječi ovdje često doživiš same osude.
Mi smo sve tu da izmjenjujemo iskustva i savjete, bez osuđivanja i prebacivanja. Klokanica je tu da nam omogući da se sve u nečemu pronađemo i time si olakšamo.
Tko tu zagovara ne dojenje i promovira AD. Pa sve bi mi bile najsretnije kad bismo djetetu uspjeli pružiti ono za što smo stvorene. Zbog takvih komentara i ja sam se osjećala nemajka duuuuugo vremena jer nisam mogla dojiti dijete jer je moje dijete gubilo konstantno na kilaži 15 dana, u mojim dojkama ni kapljice, što sam trebala, pustiti ga da umre od gladi. Gdje god smo se pojavili, prvo pitanje je bilo jel dojite, iduće bi bilo A ZAAAAŠTO NE?, onda bi obično uslijedio komentar kao SVAKA MAJKA MOŽE DOJITI!? Oni koji nisu iskusili ne znaju i nemaju pravo suditi. 
Ja zahvaljujem autorici na ovom članku jer konačno neki tekst koji se osvrće na to da voliš svoje dijete i ono tebe neovisno jel to dijete bilo dojeno ili ne. Jer ja sam žena i majka, ali sam i čovjek, i imate pravo…sretna majka-sretno dijete
Oprostite ako su moje riječi preoštre, ali ja se divim svakoj majcI koja uspije dojiti i ljuta sam kad baš te majke stalno stvaraju atmosferu da smo mi koje nismo uspjele manje vrijedne (kao da nije dovoljan vlastiti osjećaj neuspjeha koji nas iz dana u dan, dugo vremena proganja)

Ma kako netko ima pravo osuđivati nekog tko iz nekih određenih, sebi poznatih, razloga ne doji.. pročitajte dobro članak prije komentara (vidim da ima dosta onih što izvlače riječi iz konteksta)…autorica navodi njezino iskustvo i njezine razloge ne dojenja koje su ponajprije fizičke prirode, u niti jednom djelu članka ja nisam shvatila propagiranje ne dojenja ili AD-a, dapače, žena je učinila sve što je mogla. Znam i ja za skok u razvoju, ali jeste li pročitali da je majka bila na operaciji dojki i da su vjerojatno mliječni kanali bili začepljeni, autorica kaže da je beba plakala od rođenja od gladi a ne tek 6-7-8 dan. I da je to bio skok jeste li vi svjesne kako je teško biti majka prvi put bez ikog svog u tuđini, ni to nezna tko nije doživio. Nismo se sve mi rodile naučene. Umjesto razumijevanja i poneke lijepe riječi ovdje često doživiš same osude.
Mi smo sve tu da izmjenjujemo iskustva i savjete, bez osuđivanja i prebacivanja. Klokanica je tu da nam omogući da se sve u nečemu pronađemo i time si olakšamo.
Tko tu zagovara ne dojenje i promovira AD. Pa sve bi mi bile najsretnije kad bismo djetetu uspjeli pružiti ono za što smo stvorene. Zbog takvih komentara i ja sam se osjećala nemajka duuuuugo vremena jer nisam mogla dojiti dijete jer je moje dijete gubilo konstantno na kilaži 15 dana, u mojim dojkama ni kapljice, što sam trebala, pustiti ga da umre od gladi. Gdje god smo se pojavili, prvo pitanje je bilo jel dojite, iduće bi bilo A ZAAAAŠTO NE?, onda bi obično uslijedio komentar kao SVAKA MAJKA MOŽE DOJITI!? Oni koji nisu iskusili ne znaju i nemaju pravo suditi. 
Ja zahvaljujem autorici na ovom članku jer konačno neki tekst koji se osvrće na to da voliš svoje dijete i ono tebe neovisno jel to dijete bilo dojeno ili ne. Jer ja sam žena i majka, ali sam i čovjek, i imate pravo…sretna majka-sretno dijete
Oprostite ako su moje riječi preoštre, ali ja se divim svakoj majcI koja uspije dojiti i ljuta sam kad baš te majke stalno stvaraju atmosferu da smo mi koje nismo uspjele manje vrijedne (kao da nije dovoljan vlastiti osjećaj neuspjeha koji nas iz dana u dan, dugo vremena proganja)

Neki dan sam pročitala članak na temu o dojenju u javnosti. Između ostalog, u članku se navode komentari članova klokanice, pa tako jedna mama kaže da ju “smeta što se mora sakrivati dok doji, dok mame koje daju bočicu mogu slobodno, bez srama hraniti dijete, a trebalo bi biti obratno”. Oprostite, ali zašto bi se mama koja daje bočicu trebala sakrivati? To je kao da kažete da nisu bijelci trebali diskriminirati crnce nekada davno, već su crnci trebali diskriminirati bijelce. Ne treba diskriminirati nikoga I ne treba propitkivati ničije razloge. Netko ne doji radi zdravstvenih razloga, netko zato što naprosto nema mlijeka I ne želi izgladnjivati svoju bebu, netko nema nikoga da mu pomogne I mora si sam skuhati, peglati I čistiti I nema vremena dojiti cijeli dan, netko se mora vratiti na posao nakon mjesec dana, itd….razloga je puno I osobno svaki razlog poštujem. Pa to je samo bočica mlijeka, nije da u bočici netko daje otrov djetetu.
Kokolo, hvala na komplimentu ;)

Pozzz…Svaka čast mamama koje uspiju s dojenjem,al evo i ja sam uspjela svoje tri othranit bez toga,tak da neznam u čem je problem.Pokušala sam s prvom,mjesec dana se borile,nisam znala jel hodam po zraku il po zemlji od umora,iscrpljenosti,neispavanosti,ona je pak stalno plakala,tak da mi ne pada na pamet mučit djete,koje se kasnije ionak ne razlikuje od onog koje je bilo na prsima.Sve je to isto.A i sama sam,muž radi,pa s troje male djece si nemogu priuštiti da svakih par minuta dijete dojim,jer imam posla preko glave…Tako da tko voli,nek izvoli,ja probala,al hvala nebi više.