strah od poroda

E pozdrav svima,ja sam rodila prije 8 mjeseci , sto se mog iskustva tice mogu  vam samo reci da se nemate cega bojat, sve su zene to prezivile pa cete i vi ( a utjesno je to da neke idu i po nekoliko puta) , znaci i da nije tako strasno! Normalno je da boli ali je izdrzljivo. Meni je to bio prvi porod i nije bilo strasno. Samo mislite na svog malog andela i sve ce biti lakse.

Mime ovo je vrlo utješno jer sam ja sada dva mjeseca prije poroda i ne smijem više čitati priče s poroda ili bilo što slično jer sam se neki dan tako rasplakala od jada i straha.
Totalno sam istraumatizirana i preplašena da bi me širili ručno, skakali po rebrima gurali drip nepotrebno . Strah me je carskog reza i bilo kakvog rezanja. U životu ne želim više niti jedan šav!

Baš me uhvatila trta i očaj!

Ja se zapanjujuće ni prvi a ni sada drugi put nisam bojala poroda. Možda zato što meni prvi nije ostavio neke silne "traume". Mislim, nije da ne boli i to, ali ja sam se pomirila sa time da to boli i da to tak mora biti. Iskreno, skoro da se više bojim zubara nego poroda.

Normalno je da strah od poroda postoji s obzirom da se nikad nije iskusio, to je nešto u nama i teško da će ga koja prvorotkinja izbjeći. Treba biti hrabar i suočit se s njim kao i bilo kojim drugim strahom. Ja sam isto bila u bolnici i šoro je je strah svaki dan, pogotovo navečer jer sam se bojala toga da neću dočekati jutro u komadu. Kad je doktorica rekla idemo na indukciju, prihvatila sam kao da je rekla idemo na kavu, jednostavno strah je nestao, isto kad je rekao idemo na carski, a ja ok, pa idemo. Tako da treba prihvatiti tu situaciju, tako mora biti, to se mora proći, bit će sve ok i stvoriti si tu viziju u glavi, psiha je tu veliko okidač i teško se nositi s njom.

ja od kad sam saznala da sam trudna pokušavam pobijedit strah od poroda. puno toga sam proučavala, čitala i gledala, na kraju sam se složila s jednim psihologom koji je rekao kako se žene boje jer slušaju od drugi žena kako je to grozno i neizdrživo, odnosno od malih nogu nas uče kako je to nešto najbolnije što ćemo proživit, zbog toga straha žene i imaju teške porode, odnosno strah im koči tijelo i mišiće i zato porod postaje teži i bolniji, i na tečaju od sestara do nutricionista svi su nam rekli da je strah najgori..
E sad to kontrolira podsvijest pa ga se nije lako riješit, ja se trudim i onda mi se nekad učini kako bi ovaj trenutak mogla rodit bez imalo straha a opet u nekom me uhvati takva panika da bi iz kože izašla, slažem se da ne treba čitati koje kakve priče i loša iskustva nego gledat sebe i prihvatit da je naše tijelo za to napravljeno i da mu je to najprirodnije, drugim riječima, treba imati malo više povjerenja u svoje tijelo jer ono zna što treba napravit..

ja imam onu teoriju... da ne možemo to, ne bi bile ni stvorene da rađamo... mene isto čeka prvi porod...i isto ne znam što očekivati... isto, svi pričaju da boli, da umireš od bolova bla, bla... ali cura koju znam nedavno je rodila i baš smo pričale i veli ona meni.... boli da, ali to ne boli kako ljudi vele... svi preuveličaju to na kraju... tak da ja idem u rodilište s tom logikom...a i beba kad je jednom unutra mora van... a drugačije ne ide..

upravo tako, jedna žena je rekla nitko se ne pita kako je naše tijelo sposobno od jedne točkice u 9 mj izgradit cijelo jedno malo biće, cijelu osobu, a nitko mu nije rekao ili pokazao nego jednostavno zna  to je čudesno.. slažem se s tim pa onda mislim kako ga je izgradilo tako će ga i dopremit van..
imam osjećaj da ću se par dana prije poroda zavući u osamu sa klokanicom i svojim pozitivnim mislima i to će biti moja priprema za porod

ja isto par dana pred porod ne želim nikoga vidjeti ...pogotovo svekrvu koja mi već sad nabija parnoju (njoj kao da je cilj oko svega me izbezumiti, bez obzira što sam nekih 6 godina starija nego je bila ona kad je rodila prvo dijete)... želim samo vas cure s klokanice i dragog kraj sebe... i još 2 frendice koje su full ok oko svega što se tiče poroda :)