Što mislite, što se u životu mijenja nakon rođenja djeteta?

Što mislite, što se u životu mijenja nakon rođenja djeteta? Kojih promjena se najviše plašite?
Pet odgovora na ova pitanja koja nam ostavite od četvrtka 13. ožujka do srijede 19. ožujka u 11 sati nagradit ćemo našom knjigom tjedna 'Beba u pravo vrijeme' u izdanju Škorpiona.
https://klokanica.24sata.hr/zelim-dijete/planiranje-trudnoce/jeste-li-spremni-za-dijete-1284

Najvažnija stvar koja se mijenja je da dolaskom bebe u naš život ulazi novo bespomoćno malo biće koje je potpuno ovisno o nama roditeljima. Dijete mora biti na prvom mjestu, ništa više nije važnije od djece i to je zapravo naš novi život. Svakodnevica i život mijenjaju se za 100% i 24 sata dnevno mi smo roditelji, a ne samo ono što smo bili prije.
Čega se najviše plašim? - zapravo se ne bojim nekih većih životnih promjena (jer mi ništa nije važno kao moje dijete, pa mi je normalno i prirodno život prilagoditi djetetu).... Brine me kako ću se snaći kao mama, najviše me brine da li ću moći stići sve što treba obaviti tijekom dana, kako će se promijeniti odnos nas kao muža i žene...

Kad zena zatrudni sve se vec pocne mjenjati jer onda razmislja samo o djetetu vise nije sama sebi prva na mjestu ni muz,.Meni osobno sve je tako pocelo sa trudnocom iz dana u dan sam se mjenjala za dolazak mog prvog sina,kad se rodio 24 sata sam se posvetila samo njemu nista mi nije bilo bitno,do prve njegove godine nisu mi vise bila bitna druzenja sa kolegicama po kaficima ni izlasci kao dok smo bili bez nasega malog andela,svo nase vrjeme smo posvetili nasemu sinu igrali smo se iz dana u dan uzivali u njemu,veselili se prvom njegovom gugutanju,zubicima sa kojim nije imao nikakvih problema,probavanju novih hrana nakon mljeka smijali se njegovim grimasama,kad je poceo puzati pa ubrzo i prohodao,ubiti mislim da kad jednom postanete roditelj da za vas nista vise ne postoji osim djece jer oni su nasa najveca radost i bogastvo,ja imam 2 andela jedan ima 10 a drugi 3 godine i evo na putu trece i oni su za mene sve, jer moj zivot nebi imao smisla  bez njih.

Nakon rođenja djeteta najviše se mijenjaju naši osjećaji, prioriteti i navike. Ako je dijete željeno i dolazi u normalne uvjete, promjene nisu razlog straha niti stresa. Tada sve što se promjeni brzo prihvaćamo i sve prilagođavamo malom biću koje nas treba. Dolaskom moje kćerkice na svijet postala sam drugačija, kao i moj brak. Nikada nismo bili sretniji niti imali više razloga za ljubav i davanje pažnje nečem drugom osim jedno drugom. Dijete donosi potpuno novu dimenziju osjećaja koje ništa dotada ne može nadmašiti (poslovni uspjesi, materijalna dobra, putovanja i slično). S radošću smo prošli svih 9 mjeseci trudnoće i sada uživamo već dva mjeseca s našim anđelkom koji je došao baš u pravo vrijeme :) Svim budućim roditeljima želimo ovako dobru bebu i dom pun ljubavi kakav je naš otkad smo postali mama i tata :-)

Djete nam je bozji dar,zato se i kaze da je zena u blazenom stanju.kad se rodi to cisto bice bez grjeha ,to je osjecaj sta nemoze se opisat sa rjecima.to nam je na prvome mjestu.to nas treba a mama i tata su tu da budiju pored njega.prema djeci uvjek imamo bezuvjetnu ljubav,netrazimo nista za uzvrat ,samo dajemo,dajemo ljubav i toplinu.uvjek cjeli zivot.

Roditelj tek postajem (uskoro ) i izuzetno se veselim novoj stranici u životu i svojoj novoj ulozi, kao i novoj ulozi mog muža! Prevladava veselje, uzbuđenje, iščekivanje, nestrpljivost, no naravno da se javljaju i brojna pitanja, strahovi.. Nije mi problem prilagoditi život djetetu, dijete smo željeli i osjećam se zrelo za ulogu majke. No pitam se, hoću li biti dobar roditelj? Kako ću uspjeti uskladiti sve obaveze uz dijete, pogotovo kada se vratim na posao. Koliko ćemo suprug i ja uspjeti pronaći vremena za sebe i naš odnos. Hoću li biti pod prevelikim stresom zbog puno obaveza i hoće li se to negativno odraziti na dijete i moj odnos s djetetom. Kako ću sama sebi pomoći u slučaju premora i stresa? Znam da svi roditelji to prolaze i da je unatoč svemu, roditeljstvo nešto najljepše! I ja tako osjećam i ne razmišljam negativno, no, ipak mi ovakva pitanja prolaze kroz glavu... Možda najviše zbog toga jer mi je sve to novo i još nepoznato..

Pa mislim da se puno toga mijenja.više ne živiš samo za sebe nego i za to maleno biće. I svu svoju ljubav poklanjas tom malenom biću,mjenjas sve svoje navike koje su do tada bile i dijete postaje tvoj centar svijeta. JAko se radujem kad ce moj andelak ugledati svijetlo dana   i znam da cu tada biti najsretnija na svijetu :)

Beba mijenja naše obiteljsko stablo na najljepši mogući način, na njemu smo do njenog dolaska bili zadnja grančica, a onda stiže produžetak, mali pupoljak, više nismo samo nečija djeca već su neka nova srca koja kucaju našeg tijela gospodari.
Ta promjena uloga u krugu života najveća je već sama po sebi, a sve drugo dolazi s njom.
I kao što jedna serija kaže:
"Zena koja rodi više nikad nije samo žena. Ona je uvijek i majka."

Mijenja se sve - pogled na svijet, perspektiva, prioriteti... Sve postaje podređeno našim malim bićima, već u samoj trudnoći, a pogotovo nakon rođenja novog života. To je nova uloga u životu roditelja, i treba ju zaigrati na pravi način, i svaki dan napredovati u toj ulozi. 
Kako očekujem upoznavanje sa svojim sinčićem u kolovozu, a doticaja sa malim bebama nisam imala već godinama, tako se u mojoj glavi svaki dan pojavljuju nova pitanja, strahovi. Najviše me strah nepoznatog, kako ću se najbolje postaviti prema bebi, kako joj omogućiti sve najbolje, i kako sve izbalansirati. No, od osjećaja straha, jači je osjećaj ljubavi i iščekivanja koji će do kraja trudnoće vjerojatno prevladati sve!

Želim bebu već 4 godine, i pripadamo forumu Potpomognute oplodnje, ali to nije razlog da vam ne kažem da želim da mi se sve promjeni, da mi se svijet okrene naopako, da ne spavam noćima, da me popiški, da me pokaka, da me izbljuca, sve to želim doživiti, da plače, da se smije, da ga razmazim, da spava između nas u krevetu, želim cijeli svoj život posvetiti djetetu i uživati u svakom danu s njim/njom