Dolaskom djeteta mijenjaju se navike, prioriteti, osjećaji, pa samim time i mi kao osobe. Ne mislimo više toliko na sebe koliko na to malo biće, da njemu bude dobro i da se on dobro osjeća. Stvari koje smo prije toga smatrali važnim nerijetko dolaze u drugi plan jer nam je na prvom mjestu djetetova sreća. Razumnije donosimo odluke i pomno biramo svaku kunu kako bismo svom djetetu mogli priuštiti nešto više. Majke se nebrojeno puta nađu u situaciji da pomalo i zanemare ljude iz svoje okoline jer su pogotovo u prvim mjesecima djetetova života u potpunosti posvećene svom malom blagu. Predivan osjećaj primanja svog djeteta po prvi put u svoje ruke okreće život u totalno drugom smjeru i na njega se nadovezuje sreća koju žena osjeti svaki put kad se dijete nasmije, izgovori prvu riječ, počne puzati, hodati itd. Svaki uspjeh tog malog bića bilježimo i kao svoj uspjeh. Skoro nitko ne govori o onim situacijama koje nisu toliko divne kao što su sati i sati nespavanja, mijenjanja pelena, grčeva, temperature…a znate zašto? Jer nisu toliko ni važni. Ponekad jedan trenutak sreće s djetetom obriše sate i sate lošeg dana. Toliko je čudesna ta uloga majke da se zaokrene pogled na svijet u sekundi. Mene osobno ne plaše promjene koje će se dogoditi u mom životu, čak im se i veselim. Ono što mene plaši je bojazan hoću li biti dobra majka, hoću li mu moći priuštiti sve ono što zaslužuje, hoću li mu biti dobar primjer, hoću li ga naučiti suosjećanju i pomaganju, pružati mu pomoć i savjete kad me to bude tražio i ne tražio, prebroditi s njim pubertet i prve zaljubljenosti, itd. Ne znam kako će to dijete jednog dana svojim očima gledati mene, ali znam da će sve što ću u životu napraviti, biti u cilju njegovog dobra. I isto tako znam, svaki put kad napravi neku glupost, ja ću u njemu još uvijek vidjeti ono malo nemoćno biće koje sam donijela na svijet, možda nekad i kriviti sebe za neke postupke istim žarom kako sam njegove uspjehe gledala kao svoje jer.. Moje dijete će uvijek biti moje dijete, imalo ono godinu dana ili stvorilo već svoju obitelj, majka je uvijek majka… <3 <3 <3
Mislim da prve promjene već nastupaju kada žena ostane trudna. U tih 9.mj imamo se vremena prilagoditi na sve. I mislim da se može pripremiti psihički, da strah ne bude prisutan kada donesemo to malo čudo. Jer kao i u trudnoći i poslije, naše bebe osjete kako se mi osjećamo. Zašto moramo biti opuštene i smirene kada dojimo?! Da naša beba ne bi imala grčeve. Beba sve osjeti pa čak i kad je kod nas prisutan strah. Zato je potrebno pripremiti se na sve! A, kada čujete prvi plač svoje bebe i kad porod prođe u najboljem mogućem redu onda nam je sve lakše i onu bol koja je bila prisutna prije samo par minuta i strah sve zaboravimo. Pa tako i to, bebi treba pružiti odgovarajuću njegu, naravno ljubav i pažnju.. Drugo će sve sjesti na mjesto! Ako griješim, isprike to je samo moje mišljenje.
Lukas 19.09.2015.🧸
Adela 28.03.2017. 👑
Promijenilo se to što je naše dijete na prvom mjestu, on ide prvi jesti, pa onda mi, njemu se prvome sve kupi, pa onda nama i tako. Kao i većina mama, bojala sam se kako ću se snaći s malom bebom, hoću li znati, više neću imati slobodnog vremena za kave i još puno toga. Ali majka priroda se pobrinula i to se sve tako posložilo da mi uopće ne nedostaju neka dosadašnja druženja jer imam svoju bebu i uživam svakim danom u njoj. Sada razumijem rečenicu svoje mama: “Vidjet ćeš kad budeš imala svoje dijete”. I vidim. To je nešto posebno. Kada sam rodila, nakon par dana se u meni stvorio osjećaj da sam tek tada nešto postigla u životu. Drago mi je da sam to iskusila.
Mjenja se dosta toga, i vecinu stvari koje su nas prije smetale sada su zanemarive jer je najbitnije da dijete ne place, da nije gladno, da je pelena promjenjena, jednim rijecima najvaznije je da je dijete sretno a onda se gledaju druge stvari.Mjenjaju se neke navike (ako netko zeli pusiti pusit ce na terasi a ne u kuci zbog djeteta, ako mi je dijete bubino necu ici na kavu sa kolegicama, ako mi dragog decki zovu na nogomet rade ce provesti dan u setnji samnom i djetetom,,Mnogo se stvari mjenja, ali me nista neplasi jer imam divne ljude oko sebe koji su spremni za svaku pomoc :)
Dragi čitatelji, hvala na sudjelovanju u nagradnom natječaju.
https://klokanica.24sata.hr/zelim-dijete/planiranje-trudnoce/test-jeste-li-spremni-za-dijete-1284 [klokanica.24sata.hr]
Knjigu ‘Beba u pravo vrijeme’ u izdanju Škorpiona osvojile su scarlett, sanjaradic, MarijaŠ, emiro i lidija87.
Čestitamo dobitnicima, a oni će biti obaviješteni i putem e-maila.
Pozivamo vas da nam i dalje pišete što se u životu mijenja nakon rođenja djeteta, a vaše komentare objavit ćemo u našoj temi s foruma!
Najbolje je za jednu zenu da se upozna time sto je ocekuje,kad znate sta vas ceka onda znate kako da se za to pripremite bez imalo straha
Iskreno,nisam jos majka mada bi voljela i tako reci kada uzmem necije dijete u narucje pomalo budem tuzna,ali eto o tom po tom,i da dosta toga ce se vjerovatno promjeniti u zivotima ljudi koji ocekuju to malo slatko stvorenje,i ja jedva cekam da ga uzmem u narucje,samo onaj miris tog malog bica,i znas da je to nesto plod ljubavi i da ti je raslo ispod srca,jednostavno nesto za sta se svaka majka i ona koja ce to postati,bori..ja ipak mislim promjene u braku,samim dolaskom tog malog stvorenja,da je to sve do samih partnera za sve treba truda,pa tako i za zivot nakon dolaska bebe u porodicu 
Sortiraj odgovore
Najstariji