Bez obzira na nagradnu igru, htjeLa bih s vama podijeLiti svoje strahove.. Ovo ce mi biti prvo dijete, normaLno strah me je poroda, aLi tjesim se da ce biti brz.. 
ALi ipak me je vise strah onog sto doLazi posLije rodiLista.. ja i muz smo sami u stanu, nemam nikog bLiskog u ovom mjestu osim muza Strah me je da ne povrijedim bebicu, misLim fizički.. Hoću Li je praviLno podići a da joj ne ostetim vrat..? hocu Li je znati praviLno drzati u rukama.?. kako cu znati jeLi gLadna.?. Kako cu praviLno promjeniti peLenu.? Sto ako bude staLno pLakaLa..? A pogotovo sto cu s pupkom..??? Kako njega njegovati..? Kako okupati..? kako sve obaviti a da ne povrijedim bebicu… MiLijun sto i kako..??? Pozvati cu majku da bude neko vrijeme sa mnom, aLi strah me je onog kad ode.. jao, jao..
Bez obzira na nagradnu igru, htjeLa bih s vama podijeLiti svoje strahove.. Ovo ce mi biti prvo dijete, normaLno strah me je poroda, aLi tjesim se da ce biti brz..
Hej,tjesi se da nisi jedinaaa..i meni je isto kao i tebi,i ja sam sama u kuci sa muzem..mama ce mi doci neko vrijeme..a sto kasnije?al ne treba tako negativno misliti..vjerujem da kad bebica dode da sve to dođe na svoje 
da ce majčinski instinkt proraditi i da cemo sve znati kad dode vrijeme za to..!no panic 
sve se mijenja, ali ja sam spremna. izivjela se jesam, tulumarila jesam, sve te stvari mi vise nisu zanimljive kao prije. moram priznati malo me strah hocemo li ja i dragi ikad imati malo vremena za sebe da se mazimo i opustimo kao sada, ali vjerujem da ce se sve fino posloziti. a oni svi ostali trenuci s nasom princezom su dragocjeniji od svega ostaloga, znam to i jedva cekam 
mene malo strah trenutno kako se starije dijete bude prilagodilo, tj nije me toliko strah za njega nego za mene koliko ću imati vremena za njega pošto je do sad bio i je centar svijeta i svih mojih osjećaja, čula sam pa vjerujem da je tako da se dolaskom novog člana ljubav ne dijeli nego množi, još malo,malo pa budemo vidjeli..
url=https://lilypie.com [lilypie.com]]
[lilypie.com]
[lilypie.com]
mene malo strah trenutno kako se starije dijete bude prilagodilo, tj nije me toliko strah za njega nego za mene koliko ću imati vremena za njega pošto je do sad bio i je centar svijeta i svih mojih osjećaja, čula sam pa vjerujem da je tako da se dolaskom novog člana ljubav ne dijeli nego množi, još malo,malo pa budemo vidjeli..
url=https://lilypie.com [lilypie.com]] [lilypie.com] [lilypie.com]
Kad dijete dođe sve je gotovo. Cijeli život. Prvo te brinu cjepiva, pa onda razne trajne bolesti, pa onda činjenica da budale oko djeteta pušu i da će mu to narušiti imunološki sistem. Onda nemaš novca za krov nad glavom, za hranu, ako nađeš posao gdje ćeš sa djetetom? Odvedeš ga u jaslice pa u vrtić pa u školu drugim rječima vidiš djete dva sata dnevno i eto roditeljstva. Dođe ljeto, ljetni praznici, gdje ćeš sa djetetom? Nema rodbine, nema dadilja, nema stana, ne možeš naručiti dostavu hrane u kuću jer šta ako dostavljač proširi priču da je dijete samo u stano i neko ga siluje i maltretira svakodnevno dok si ti na poslu. Ideš upisat dijete na sport sa 8 godina jer dijete želi, trener ti kaže da je prekasno, da se trebao upisati sa 5 godina. I onda u sebi si malo sretan jer ionako ne možeš platiti treninge. Dijete ima 10 godina pita sa suzama u očima kad će imati svoju sobu, na poslu se mrcvariš i uz najveću moguću štednju kalkulacija kaže da ćeš moći priuštiti vlastiti stan za 12 godina. Pa mu kažeš makar imamo ovo, kako je onima u poplavljenim područjima, a dijete to ne može perceptirati, jer; gdje je njegova soba. Blago se mojoj frendici u razredu, njeni baka i djed su iz Amerike i ona ima velikuu kuću i bazen kraj plaže. A tebi padne mrak na oči i odeš prat pod samo da se malo smiriš. Šta ako ostane trudno kad dođe do 15-18 godine? Šta ako nekome napravi dijete? Koju će srednju upisati, koji falkultet, odakle ćeš financirati fakultet? Što ako nakon fakulteta ne nađe posao? Što ako dobije neku tešku bolest, što ako oslijepi, ogluši, što ako padne na igralištu ili nešto padne na njega? Što ako se priključi sekti? Što ako se tebi nešto desi? Gdje će dijete završiti? Što ako ga otmu? Što napraviti kad dođeš na sastanak a on počne sa izjavom, tvoje dijete ti je teret, koči te u karijeri. I, i možeš li ga ostaviti u kampu ljetnom na dva mjeseca, treba nam radnik da ode u inozemstvo i nadzire radove. I, i onda druga osoba u potpuno istoj situaciji kao i ti, samohrani roditelj, uz jednu malu mikroskopsku razliku, dijete ima drugog roditelja u blizini i može ga njoj ostaviti kad bilo i dobije sve “tvoje” poslove i napreduje dalje brzinom svjetlosti, odlične pare zarađuje, samo zato što ima kome dijete ostaviti. I onda ti koji obožavaš svoje dijete, čekaš dan kad ćeš dosaditi dijetetu i da može biti samo, da možeš otići i zaraditi više, za to isto dijete. Koje na kraju dana neće novac već tebe. Jedeš parizer cijelo ljeto dok drugi kupuju voće. Pa se onda sramiš svoje depresije, jer drugi tamo negdje umiru od gladi a ja se tužim što imam samo parizer. I ponekad pomisliš: Jedva čekam da dijete navrši 18, dat ću mu svu svoju ušteđevinu i otići živjeti u šumu, na miru, napokon biti sretan. Šta ću kao djed morat čuvat njegovo dijete? Pa kad ću biti slobodan? Sve je gotovo. Katastrofa. Obožavam svoje djete, ali nitko normalan ne želi djecu. Evo, ja prvi bi volio da se nikad nisam rodio. Gledat kako se otac mrcvari da stavi hranu na stol, da umre od srčanog radeći tri posla 18 uri na dan u kamenjari sa 56 godina. Jer mu je to trebalo. A još je sa 10 ostao bez oca i preuzeo ulogu muškarca obitelji i počeo raditi. Od 57 godina života 47 godina je proveo radeći da bi umro ni za šta, ni za koga, jedva mu ukopno mjesto našao, uvalio ga među drugu obitelj. Bolesno. Pitalo me dijete za djecu i rekao sam bez dlake na jeziku, nikako imat djecu ako nemaš svoju vlastitu nekretninu, dosta ušteđevine i siguran posao sljedećih 15 godina najmanje. Nikako. Imati djete, a da ti uvjeti nisu zadovoljeni je teški debilizam. I nepravedno prema samom djetetu, jer ljubav te neće nahraniti i stvoriti krov nad glavom.
Sortiraj odgovore
Najstariji