Iznenadio se
Majčinstvo me naučilo velikom strahu od svakog novog dana u kojem prvi put više nisam ja nego moje dijete.
Naučilo me i velikoj hrabrosti jer se više ne bojim ničega da bi njemu bilo bolje.
Dijete ti učini da sebi i ostalima budeš na drugom mjestu, a da je to najljepše mjesto na kojem se možeš zamisliti.
Da bol godi, a nespavanje odmori.
Da si sretan i gladan da bi njemu dao jesti.
Da vani, kada pada kiša, njega sakriješ makar tebe oprale sve nebeske kapi.
Kad najveću tugu sakriješ osmijehom da njega ne dotakne ta ista tuga.
Sad shvaćam miran osmijeh pred smrt oca u filmu 'La vita e bella' da bi mu sin sve shvatio kao igru.
Danas bi se i ja da moram nasmiješila na isti način kao i on***
Ja još nisam mama, ali se družim sa djecom :) Animator sam na rođendanima i obožavam svoj posao! Prvenstveno jer me čini sretnom, kao i dječica i njihova bezbrižnost i veselje, zaigranost... Pobjegnem od svojih briga i upustim se u njihov, u najmanju ruku šareni, sretan i zaigrani svijet :) Naučili su me radovati se malim stvarima, biti spontana, razveseliti se, ne zaboraviti osmjeh na licu svake sekunde :)
Najvažnija stvar koju sam naučila od tih dragih, malih bića je iskrenost, ali i bezbrižnost, smijeh, veselje, jednostavnost. Odgajajući svoju djecu imam ponekad osjećaj da su pametniji od mene, jer reagiraju tako dobro pa sam često iznenađena i oduševljena mojim malim srećicama.
Mene je dijete naucilo da budem vesela svaki dan.Nakon sto sam tuzna i lose volje naucila sam da se brzo razvedrim i da se radujem svakom jutru,podnevu i veceri.Dijeca neznaju lagati i glumiti pa sam naucila i ja da bolje reci svakom sta mislim, a poslje sta bude.Nema glumatanja,sve je spontano.U dusi sam jos veliko dijete, a uz igru sam naucila kako nije bitno sada samo gledati ko je bolji vec je bitno da se druzimo,veselimo,smijemo i zabavljamo..Kako vrijeme ide mislim da su dijeca u odnosu na nase vrijeme puno zrelija,samostalnija i mogla bih reci pametnija pa sam uvjerena u to da cu se od svoje dijece jos kojesta nauciti :)
Nešto jako dobro što čovjek nauči od djece je mirnoća, smijeh i pošten način gledanja na život i svijet. Da, puno ljudi bi trebalo učiti od djece. Možda bi svijet bio bolji i iskreniji.
Dok nisam rodila, nisam shvaćala što znači bezuvjetna ljubav i da će mi najveća želja u životu biti da mi je dijete živo, zdravo i veselo, a da novac i svi drugi problemi pa i oni bračni postaju manje važni.
Moja curica me je naučila da je život lijep u svoj njegovoj jedostavnosti, u meni je probudila onu razigranu curicu koja nije imala brige i radovala se svakom danu bio sunčan ili kišan.
Naučila me je da budem bolja prema svojoj majci, jer sam prije nje mislila da me mama ne voli uvijek, pogotovo kad učinim nešto loše, a sad sam sigurna da me voli bezgranično i to mi je prekrasna spoznaja iako mi je žao za svaku ružnu riječ koju sam joj uputila, jer sada znam kako ju je boljelo.
Naučila me je debelom strpljenju, vratila je uspavanu kreativnost u meni, kroz crtanje i izmišljene pjesmice i razne igre. Podsjetila me tko sam i što želim bit. Bez preuveličavanja ona je moj životni guru, a tu će se svaki roditelj složit koji uživa u odrastanju svog djeteta.
Djeca me uče svakim svojim pokretom, svakom svojom reakcijom na svijet. Uče me odnos prema svemu, jer oni tako spontano reagiraju. Plaču kada trebaju i smiju se kada to i ne očekujemo. Djeca nas uče svojim prvim riječima što im je najnužnije i najvažnije. Uče nas vedrini. Svojim malim a tako velikim pitanjima, zbunjuju naš sistematičan i tvrd svijet u kojem mislimo da je sve crno bijelo. Vesele nas dubljim a zapravo tako naivnim pogledom na život. Uče nas svemu što smo zaboravili kroz odrastanje.
Sortiraj odgovore
Najstariji