
Što je najvažnije što ste naučili od svoje djece?
Ostavite nam odgovor od četvrtka 16. siječnja do srijede 22. siječnja u 11 sati, a dva odgovora nagradit ćemo našom knjigom tjedna 'Što nas djeca mogu naučiti' nakladničke kuće Mozaik knjiga.
https://klokanica.24sata.hr/vrticka-dob/razvoj-od-4-do-6-godine/kako-reagirati-na-djecju-ljutnju-i-tugu-1084
Moje troje djece me svaki dan uče da mi uzajamno učimo jedni od drugih-koliko ih odgajamo i volimo,toliko i oni nas svaki dan uče što znači biti roditelj kroz njihove želje,stavove i potrebe.Jedinstvena cjeloživotna škola
Sami počeci moje trudnoće zadčudili su sve, pa i mene. Nakon smrti majke, ostala sam u drugom stanju… Tuga koju sam osjećala i koja je dan danas prisutna u meni, zamjenilo je čuđenje, strah, ali i radost i nadu u novi život. Nakon rođenja moga sina i nakon svih sličnosti koje ima sa svojom bakom, od kosice, oblika lica… kako ne pogledati to čudo… i znati da je jedan anđeo na nebu poslao moga anđela k meni. Od rođenja, do danas ne prođe jedan dan da se ne probudi sa osmjehom na licu.
OSMJEH, BEZUVJETNA LJUBAV, STRPLJENJE, ISKRENOST, IGRA, SNAGA i ono najbitnije što mi je majka uvjek govorila: "Bilo koliko godina da imaš, uvjek ćeš biti moja mala curica. " Do kraja života svoju ćemo djecu tretirati ko male, iako će to njima ići na živce… ali to je mama… Bezuvjetna ljubav do kraja. <3
Najvažnije što sam naučila od svojih malih kikača je biti dijete ponovo. Naučili su me kako se iz srca smijati, kako se igrati, svih onih stvari koje s vremenom mi odrasli zaboravimo...
Da je biti Mama/roditelj najdragocijeniji poklon koji sam ikada mogla dobiti. Uvijek sam voljela život i bila žestoki optimist, a kad sam prvi puta fizički vidjela i zagrlila svoju princezu još više ga volim, cijenim i uživam u svakom danu. Bio on težak ili ljepši od onog najljepšeg prije njega.
spoznala/naučila :da više nikad neću biti bezbrižna,
posebnu vrstu odvratne bespomoćnosti kad je bolestan a ja mu ne mogu pomoći
sitnice su jako važne
S obzirom da imam blizance od 2 godine i 9 mjeseci od kojih je jedno dijete sa posebnim potrebama, naučila sam da radi svog hendikepa nije drugačiji od ostalih. Treba mu više pažnje i vremena, ali se s njim može skoro sve kao i sa ostalom djecom. Ne može trčati ni puzati , ali se svejedno može s njim igrati na malo drugačiji način. Ono što je bitno da sam kraj njega naučila da je i on jednostavno živo biće prema kojem se moram odnositi isto kao i prema bratu. Kad je dobar i poslušan dobije nagradu, a kad ne sluša i živčani bude kažnjen. On je dijete kao i svako drugo :)
S obzirom da imam blizance od 2 godine i 9 mjeseci od kojih je jedno dijete sa posebnim potrebama, naučila sam da radi svog hendikepa nije drugačiji od ostalih. Treba mu više pažnje i vremena, ali se s njim može skoro sve kao i sa ostalom djecom. Ne može trčati ni puzati , ali se svejedno može s njim igrati na malo drugačiji način. Ono što je bitno da sam kraj njega naučila da je i on jednostavno živo biće prema kojem se moram odnositi isto kao i prema bratu. Kad je dobar i poslušan dobije nagradu, a kad ne sluša i živčani bude kažnjen. On je dijete kao i svako drugo :)
Bravo za vas :) Lijepo je što ga ne sažaljevate nego ste se prilagodili situaciji i igrate se s njim kako on može i uključen je u sve! On će narast u veselog dječaka, a i brat će puno naučit iz takvog odnosa ;)
Od svoje dvoje djece načuila sam oprostiti, smijati i igrati se:)
Nisam mogla napustit ovaj članak a da ne ostavim svoj prvi post.
Naša djevojčica od 3,5 godine me uči svaki dan tako da ne mogu reći da me "naučila".
Uči nas strpljenju, spontanosti, iskrenosti i to onoj naivnoj iskrenosti i spontanosti koju smo mi "odrasli" davno davno zaboravili. S njome se i ja i suprug učimo igrati i smijati se bez nekog posebnog razloga..samo zato jer se volimo. Uči nas zahvaljivati se na svakoj sitnici koju mi uzimamo zdravo za gotovo pa čak i na polovici jedne kaugume kou je dobila iako zna da "nije bila dobra" i "da nije trebala dobiti tu žvakaću" :-) . Svaku večer kaže Isusu "hvala ti za mamu i tatu jer ih puno volim"..pa eto...uči me kako biti dobar čovjek a ja nju kako četkati zubiće pa se pitam koja od nas dvije više zna i tko tu koga zapravo uči. Pozdrav svim malim anđelima
Mene je moj sin naucio necemu sto nije jos nikome poslo za rukom, iako imam 30 godina na ledjima :-)... Naucio me strpljenju... Naucio me i sto je to bezuvjetna ljubav i sto je to bezgranicna sreca...
Probudio je dijete u meni, koje se odavno bilo uspavalo, pa sam se ponovno naucila igrati, valjati po podu i umirati od smjeha. Naucio me kako se igrati u 3 ujutro, kada jedva drzis oci otvorene. Ma da skratim pricu, naucio me zivjeti jedan, novi, bolji i sretniji zivot!
http://proudmomy.blog.hr/
10.03.2013. Maksim 💙
04.06.2018. Aleksandar 💙
Moj sin Marko(4 god) je veselo i razigrano dijete koje me je naučilo da se svi problemi mogu riješiti mirnim putem,naučio me veseliti se malim stvarima,pobudio je u meni kreativnost koja je kod mene bila skrivena,uz njega sam postala skromnija i moj mali svijet je dobio novu sliku,onako bolju i ljepšu..
Naučila sam što obećamo da moramo ispuniti jer ona čeka i podsjeća da joj je to obećano :)
Moj andjeo me naucio sto znaci biti roditelj,sto znace neprospavane noci,sto znaci da mama bdije nad djetetom 24 sata,…Moj andjeo me naucio STRPLJENJU I zahvalnosti mojim roditeljima koji su tako voljeli mene :-*
I mene su moje cure naučile strpljenju :) Možda se drugima ne čini tako, al inače sam jako temperamentna i samo to što me ne izbaci iz takta deseto ponavljanje jednog teistog odgovora na pitanje zašto, puno znači :D Naučile su me koristit šesto čulo, naučile su me prepoznavat opasnosti, ali isto i kako pustiti dijete da samo nešto istraži premda u meni sve viče da će si nešto napravit :D Naučile su me da nije loše pokazat osjećaje drugima, da je najbolje sve napravit bez glume
Obriši komentar
Jeste li sigurni da želite obrisati komentar?
Sortiraj odgovore
Najstariji