Rodilišta i njihovo osoblje

ovako pocinje moja prica... zbog variranja tlaka otisla sam na hitnu, prekrasne zene su radile u toj smjeni! odlucili su me hospitalizirati na 1-2 dana, na kraju sam u papirima vidjela 3 dana, nista sto se ne moze izdrzati za dobrobit mog malog zlata. na odjelu patologije trudnoce doktori bas i ne mare za zene, oni medusobno nesto komentiraju i nitko nikada ne zna kakvi su im nalazi, a ne dao Bog da na viziti popricaju s vama. Uzas, osjecala sam se kao zatvorenik. Osim sto su doktori za svaku pacijenticu vec unaprijed odredili sta ce s njom (meni se tlak u meduvremenu normalizirao) meni su odmah ko iz topa izvalili - "vas cemo na inducirani porod", "zasto na inducirani ako je sve u redu", "gospodo, pa sta vas briga, ionako ste u terminu". tu sam stala kao pokosena. tada sam bila u 37+3. kada su moji zvali bolnicu receno im je da mi nije nista strasno, da ne brinu, porod ce biti prirodan (!?). i tako sam ja lezala 10 dana bezveze u bolnici, nitko mi nije rekao nista, na kraju se ustanovilo da mi dijete nije dobivalo na tezini (njihova procjenjena tezina 2700) te sam imala previsoke proteine u mokraci. prepali su me da je to za hitni inducirani porod. to je bilo u utorak. u petak sam imala zakazani pregled kod "uglednog profesora doktora", koji je zaboravio na mene i u subotu sam na viziti trazila da me pregleda jer me bilo strah sta ce biti s mojim malisanom. u subotu na pregledu sam saznala da mi je cerviks omeksan i da sam otvorena dva prsta. te tokom pregleda doktor mi je napravio "uklanjanje membrane" s maternice, da se pokrenu hormoni i da se porodim, po njegovom u ponedjeljak-utorak. medutim mene su uhvatili trudovi u 21h. na sto su mi sestre rekle da je to nemoguce i da odem spavati. nisam mogla izdrzati pa sam trazila ctg. nakon sto su vidjele da zbilja imam trudove pozvale su doktoricu iz rodilista koja je odlucila zaprimiti me u predradaonu jer "bit ce tako i vama i meni lakse, ja cu moci jos malo odspavati". (jel trebam sta na to komentirati) na brzinu sam dobila klistir, nisam niti prohodala nego ga dobila i poslali su me odmah na wc. u predradaoni u toj smjeni su radile prekrasne zene, sestre, doktorice. trazila sam bilo sto protiv bolova i dobijala svaka 2h na moj zahtjev - savrseno. unaprijeda sam rekla da zelim epiduralnu jer sam znala da necu moci izdrzati. u 4 ujutro otvorena 4prsta. drama pocinje negdje ujutro, ne znam niti sama koliko je bilo sati. vaginalni pregled - otvorena 7 prstiju. brzo u box. "ugledni profesor doktor" me vidi i pita "sta ti tu radis" i nastavi pricati sa sestrom kako ide na kavu. dolazi prekrasna doktorica, probusi mi vodenjak. trazila sam mobitel da nazovem muza da dode jer je silno bio sretan sto ce prisustvovati porodu. rekle su mi - ima vremena gospodo, vi ste prvorotkinja. mislim da je bilo 7 sati ujutro. nakon toga nitko ali ama bas nitko mi nije dolazio viditi kako sam. zena do mene je radala, s njom je bilo 5 sto babica sto doktora i muz. zvala sam ih, vristala od bolova, doktori su prolazili pored boxa, nadvirili se, pogledali me i produzili dalje, uzasan osjecaj. i sve do nekih 8:30. kada sam osjetila da mali krece van. bila sam u bunilu, u strahu, nitko me nije cuo, nitko me nije dozivio, nisam znala sta da radim. nakon sto sam svom snagom pocela vristati da me netko dozivi i vikala sam "sestro" dolazi mlada doktorica i jedna babica. tada sam se vec pocela gubiti, sto od straha sto od bolova. kako su dolazili trudovi ja glupaca refleksno stisnula noge. sve do kada se babica nije pocela derati i lupila me lagano po nozi, tu sam dosla k sebi. jest da sam ja u 4 truda rodila, nisam bila rezana niti sam popucala. ali ta trauma kada si sam, kada ti nitko ne zeli doci, kada te gledaju i produze kao da si totalno ne bitan, kada ti ne zele dati kapi vode niti da nazoves muza je jednostavno tako traumaticno i tuzno da jos uvijek ne mogu doci k sebi. 
zao mi je na dugom postu, morala sam ovo sve izbaciti iz sebe

Maja, zao mi je sto si to sve morala proci... :(
U kojoj bolnici si rodila?

Ines, rodila sam na sv. Duhu. moram napomenuti da ovisi u koju smjenu upadnes, ima jako krasnih ljudi, a ima i ovakvih na koje sam ja naisla. 
i da napomenem, tko god je radao taj dan nitko "nije stigao" dobiti epiduralnu.. :S
nanci- da sam ranije znala za doulu sigurno bi ju imala, mislim da vrijedi svaku kunu jer bi nakon poroda majka trebala biti i psihicki jaka za sve sto ju ceka. 
a porod kod kuce ne znam ni sama zasto jos nije zazivio, em je cisce em si opustenija jer si u svom okruzenju. bas smo o tome i na tecaju pricali, ni oni ne znaju zasto to nije aktualno jos.

Drage moje žene, tako mi je zao i tuzno kad citam losa iskustva...
Ja sam dosla tu da napisem jedno pozitivno iskustvo i da pohvalim Vinogradsku bolnicu. Da unesem malo pozitive i da vidite da ipak ima i lijepih poroda.
Rodila sam prije 10tak dana (05.03.2016.) u jutarnjim satima. Vecer prije pukao mi je vodenjak i sa time je zapoceo moj porod. Mene apsolutno nista nije bolilo, tako da sam u dubini sebe znala da i nisam bas otvorena ali svejedno sam se kroz nekih 2 sata nakon puknuca vodenjaka uputila u bolnicu.
Tamo me na ulazu u hitnu sluzbu docekala jedna super sestra. Odmah sam joj na vratima rekla da mi je pukao vodenjak, sestra je isti cas uzela papire i za 15ak min spojila me na ctg da vidi jel sa bebom sve u redu.
Dosla je doktorica kroz nekih pola sata, i iako me nije odmah vaginalno pregledala, lijepo me pozdravila i pitala da li je u redu da malo pricekam s obzirom da sam prvorotkinja i sa ctg-om je sve u redu. Bila sam odusevljena pristupom i nacinom kako su se ponijeli prema meni. Bilo me uzasno strah.
Kroz nekih 2-3 sata su me pregledali, obavili klistir, ispunili sve papire (htjela sam epiduralnu, ispunila sam da se slazem sa epiziotomijom ukoliko bude potrebno i slicno). Stavili su me u box kad sam bila otvorena 2-3 cm i to su me pitali da li zelim tako rano u box, s obzirom da se sporo otvaram. Rekla sam da zelim jer sam silno zeljela da mi muz napokon dodje (cekao je cijelo vrijeme ispred :) jer on moze unutra tek kada sam u boxu) Za njega nije trebala nikakva potvrda o tecaju, samo dobra volja. Pustili su ga u box cca 30min-45min nakon sto su mene smjestili i pripremili me.
Dobila sam drip i epiduralnu (doktorica je svaki put rekla jasno sto mi planira napraviti, a ja bih se slozila nakon toga. Tu vam daje prostora da reagirate ako nesto ne zelite ali vas direktno ne pita da li zelite to i to nego rade naravno ono sto smatraju da treba).
U boxu sam provela ukupno 7 sati, svako sat vremena je navracala sestra da pogleda jel sve okej i kako se osjecam a ja sam se u medjuvremenu malo druzila sam muzem, epiduralna je djelovala pa smo mogli malo i "odspavati". Dva sata prije izgona Epi je polagano prestajala djelovati i znala sam da se blizi taj tren. Sestre i babica su pocel i cesce dolaziti, i jedanput je samo babica rekla... jos samo malo pa cete roditi.
Prvi pokusaj tiskanja je bio neuspjesan, babica se trudila, ja pokusavala tiskati ali svi oko mene tvrdili da ne suradjujem. Ja se unervozila od straha da ce bebu vaditi na vakuum ili mi sjedati na trbuh... babica me pustila jos 15ak min da se borim sa trudovima i malo smirim pa onda dosla opet.
Drugi pokusaj je bio puno bolji, ona je glasno govorila sto trebam raditi, bodrila me, masirala medjicu... Sestre asistirale muzu kako da me drzi za ruku, broji i dise, pomagale koliko je trebalo...
Uglavnom, beba je izasla... Medjica ostala sacuvana, babica me bodrila cijelo vrijeme i na kraju jos pohvalila da sam bila super (iako znam da sam mogla i bolje suradjivati ali prvi put je... hehe).
Uglavnom, porod mi je ostao u predivnom sjecanju.
Kasniji boravak u bolnici je isto bio poprilicno okej. Sestre imaju pune ruke posla, ali kada im pozvonis da dodju, one stvarno dodju jako brzo i pomognu koliko god mogu. Neke sa vise smjeska neke sa malo manje, ali moj dojam je nekako da su pacijentice ponekad puno zahtjevnije nego bi trebale biti pa i sestrama nije bas lagano. Svaki dan vas posjeti i pedijatrica, i ginekolozi i sestre tako da se moze pitati sto god se zeli.
Nitko te nece nuditi ni ljekovima, niti ti nuditi pomoc na svakom koraku ali ako trazis pomoc, lijek, razgovor... Netko je uvijek tu.
Sve u svemu, ponijela sam lijepo iskustvo iz Vinogradske bolnice i ako budem radjala i drugi put, poprilicno sam sigurna da ce to biti ista bolnica.

Nadam se da sam nekome pomogla i ohrabrila ga svojim iskustvom. Slobodno pitajte ako vas jos nesto zanima.

Veliki pozdrav od moje malene i mene.
M&M

postoje nacini da se i u hrvatskoj rodi kod kuce. znam da hrvatske primalje zbog zakona ne mogu sudjelovati na takvom porodu, pa zene placaju primalje iz slovenije i doule. 
na određenom forumu sam citala o pedijatrima koji u takvim slucajevima pristaju pomoci u vidu izdavanja nekakvih potvrda.

zalostno, ali to je kod nas jos uvijek siva zona dok u zapadnim eu zemljama postoji uhodana praksa i uvjeti koje rodilja mora ispuniti za takav porod. ticu se prvenstveno sigurnosti, uredne trudnoce, blizine bolnice...

nanci - ja nisam dobila nikakav racun, nisam dobila niti sve nalaze koje su mi radili niti su mi na otpusnom pismu napisali da su inducirali porod nego da je krenuo prirodno.. uh, puno toga sam jos izostavila iz posta, jos sam sva zbunjena... imas pravo, ali nismo mi tu da oni zaraduju nego da normalno i dostojanstveno rodimo...
Mi@- bas mi je drago da ti je tako lijepo sve proslo! :)