Rodilišta i njihovo osoblje

Rodila sam u bolnici Merkur i mogu reći da je svo osoblje bilo okej. Osim gl. neonatologa koji je bio užasno neljubazan i drzak i jedne sestre na intenzivnoj koja je mrtva hladna jela čevape u kuhinji dok su joj u intenzivnoj sobi, gdje je ležalo 4,5 bebica, pištali valjda svi aparati.

Drugim sestrama, svaka čast, a i liječnicima, osobito dr. Zmijanac. Divna žena.

Ah, ta rodilišta! Rodila sam u tri različite bolnice pa imam svakakva iskustva! Prva dva poroda u Vinogradskoj, mogu samo reći da smo tretirane kao na traci, sljedeći.....Ni malo ljubaznosti, ničega, sad više to ni ne očekujem od babica ni doktora, ali kad znaju da ste prvorotkinja bilo bi dobro da vam se barem ljubaznije obraćaju! Nakon toga odlazim roditi u Pakrac, dolazim s trudovima svake 2 minute, skroz otvorena, a babica me upisuje moje podatke i očekuje da joj kažem adresu, a ja bi najradije vrištala od bolova i onda još viče na mene! Sreća da je porod bio brz pa ju nisam morala dugo gledati! Ali uz svu tu bol ulazi u prostoriju žena u bijeloj uniformi, dolazi do mene, namoći gazu i obriše mi znoj i da mi vode, primi me za ruku i uputi mi nekoliko umirujućih riječi....Kao da je u salu ušao moj anđeo i spasio me, i dan danas sjetim se te gospođe i žao mi je što joj ni ime ne znam! Ona bi trebala biti primjer svim babicama i sestrama na porodu! I zadnji porod U SIsku, oko mene dva doktora, babica, dvije sestre, patronažna sestra čeka bebicu, meni sve čudno kaj se događa, možda nešto nije u redu?! Doktor me pita jesam li dobro, jel mogu još malo izdržati, babica žena smirenog glasa, kad je beba stigla svi se nasmijali kao da su samnom djelili moju sreću, meni i dalje ništa jasno, možda i postoje ljudi koji ipak cijene novi život i koji mogu biti i ljubazni!!!!!

Rodila sam u Merkuru.Doktori i babice na porodu su mi bili divni. Iako je bila nedjelja i doktor je bio dezuran od petka, bio je mrak, poslije sam mu rekla da ne znam kako bih rodila da nije bilo njega. Sve pohvale dr. Zuncu, doista je divan mladi covjek. Sestre na odjelu su bile isto u redu, a sestre za bebe su bile prica za sebe. One su mi boravak u bolnici ucinile mmucim i skoro me kostale dojenja. Zbog njih sam jedva docekala da dodjem kuci. :-) Imaju rooming in 24 sata i ako slucajno trazis da ti odnesu dijete navecer gledaju te u stilu kakva si ti to majka. Bas me zanima kako ce njima biti kad ce ih netko tako gledati, buduci da se mahom radi o mladim curkama koje jos nisu radjale. Jedna starija sestra za bebe mi je bila spas u takvim situacijama i sama mi ponudila da odnese malog da se malo odmorim.

Rodila sam u Splitskom rodilištu i imam samo pohvale za svih. od prvog trena kad sam ušla u rodilište svi su bili ok prema meni (a i ja prema njima). kad smo zvali došli su, objasnili dojenje sve što nas je zanimalo.

Imala sam dva carska reza....s tim da sam u prvoj trudnoći mjesec dana ležala u Vinogradskoj zbog nekih komplikacija i još dva tjedna nakon carskog. Ugl. oduševljena sam osobljem od čistačica do doktora svaka pohvala! Bilo je puno žena koje su se konstantno nešto žalile...npr zašto tuš kabine nisu uvijek čiste.....da trebale bi bit uvijek čiste,al kad to obavlja samo jedna osoba na 100 i više pacijenata onda je nemoguče održat konstantno čisto,sestara je isto tako malo al se trude iz petnih žila da udovolje pacjenticama,doktori jako ljubazni itd. Ja sam bila zadovoljna sa Vinogradskom

Rodila sam u srpnju 2013. u Petrovoj bolnici. Medicinske sestre neljubazne i živčane (čast izuzecima, bilo je par zaista dragih i toplih, uglavnom mladih!), mladi doktor na porodu izuzetno drag, smiren i pun potpore. Babica na porodu grozna, kao i čistačica koja me prebacivala na nosila nakon poroda. Kao životinju. Oko dojenja nisu bile spremne pomoći, kao ni oko prvog tuširanja i odlaska na wc. Sve u svemu, ako ikad budem opet rađala, dobro ću razmisliti.

Rodila sam u vinogradskoj i imam svake pohvale od sestara, babica do doktora. U bolnici sam ležala tjedan dan prije poroda i tjedan nakon. Beba je rođena mjesec i pol dana ranije i stvarno imam svaku pohvalu za svo osoblje u ne bas jednostavnom porodu. Na svako pitanje sam dobila odgovor i i u svakoj situaciji su me umirili kad je bilo potrebno.

Ja spadam u kategoriju više rodilišta. Prvo dijete sam rodila 2004 u Merkuru i rekla nikad više. 19 sati torture, vrijeđanja, omalovažavanja i rada na silu s ciljem da se dovrši smjena. Užas. Trebalo mi je dobrih 5 godina skupljanja hrabrosti da bi krenuli na drugog klinca. Prijateljica mi je netom rodila u Bračku-Zabok i prenijela pozitivna iskustva. Kako smo mi iz Sesveta nije bio problem potegnuti preko Laza do Zaboka. Nismo pogriješili. Bio je to porod jedne velike bebe gdje su se doktori konstantno izmijenjivali, provjeravali da li je sve OK, babice koje su bodrile i osvježavale, a kad bi bilo najteže pričale viceve. Možda nekome u bolovima to i nije fora, ali meni je u tom trenutku takva atmosfera puno pomogla.

U 39.tt. smo i odavno znam ću roditi u OŽB Našice. Uopće se nisam dvoumila između KBC-a Osijek i Našica. Ležala sam na održavanju u Našicama i za njih imam samo sve pohvale. Od portira i čistačica do sestara i doktora, svi super ljubazni, dragi, pristupačni. Doktorice Klapan, Bartolović, Crnković, Barakat i dr. Karša, ne znaš tko je bolji. Odjel mali i sve ti je pri ruci. Za razliku od osječkog rodilišta gdje doktora možeš vidjeti na 10 sekundi u viziti, sestre su svugdje, samo ne tamo gdje trebaju biti, odjel nekako "hladan".
 još malooo