Pozz, jel ima netko svjeze iskustvo iz viroviticke bolnice?

drage (buduće) mame! naslušala sam se groznih iskustva iz naših rodilišta i odlučila roditi u sloveniji. nisam požalila ni na trenutak! ja sam rodila u Postojni, u Sloveniji i imam samo riječi hvale za higijenu, stručnost, osoblje, ama baš sve! ukoliko nekoga nešto zanima slobodno pitajte!

Bok cure, ako još nekog ima na ovoj temi. Zanima me ako netko zna da li u Merkuru postoje apartmani za trudnice, tj. privatne sobe sa kupaonom? ne mogu nigdje naći taj podatak pa ako netko zna.....

ovako pocinje moja prica... zbog variranja tlaka otisla sam na hitnu, prekrasne zene su radile u toj smjeni! odlucili su me hospitalizirati na 1-2 dana, na kraju sam u papirima vidjela 3 dana, nista sto se ne moze izdrzati za dobrobit mog malog zlata. na odjelu patologije trudnoce doktori bas i ne mare za zene, oni medusobno nesto komentiraju i nitko nikada ne zna kakvi su im nalazi, a ne dao Bog da na viziti popricaju s vama. Uzas, osjecala sam se kao zatvorenik. Osim sto su doktori za svaku pacijenticu vec unaprijed odredili sta ce s njom (meni se tlak u meduvremenu normalizirao) meni su odmah ko iz topa izvalili - "vas cemo na inducirani porod", "zasto na inducirani ako je sve u redu", "gospodo, pa sta vas briga, ionako ste u terminu". tu sam stala kao pokosena. tada sam bila u 37+3. kada su moji zvali bolnicu receno im je da mi nije nista strasno, da ne brinu, porod ce biti prirodan (!?). i tako sam ja lezala 10 dana bezveze u bolnici, nitko mi nije rekao nista, na kraju se ustanovilo da mi dijete nije dobivalo na tezini (njihova procjenjena tezina 2700) te sam imala previsoke proteine u mokraci. prepali su me da je to za hitni inducirani porod. to je bilo u utorak. u petak sam imala zakazani pregled kod "uglednog profesora doktora", koji je zaboravio na mene i u subotu sam na viziti trazila da me pregleda jer me bilo strah sta ce biti s mojim malisanom. u subotu na pregledu sam saznala da mi je cerviks omeksan i da sam otvorena dva prsta. te tokom pregleda doktor mi je napravio "uklanjanje membrane" s maternice, da se pokrenu hormoni i da se porodim, po njegovom u ponedjeljak-utorak. medutim mene su uhvatili trudovi u 21h. na sto su mi sestre rekle da je to nemoguce i da odem spavati. nisam mogla izdrzati pa sam trazila ctg. nakon sto su vidjele da zbilja imam trudove pozvale su doktoricu iz rodilista koja je odlucila zaprimiti me u predradaonu jer "bit ce tako i vama i meni lakse, ja cu moci jos malo odspavati". (jel trebam sta na to komentirati) na brzinu sam dobila klistir, nisam niti prohodala nego ga dobila i poslali su me odmah na wc. u predradaoni u toj smjeni su radile prekrasne zene, sestre, doktorice. trazila sam bilo sto protiv bolova i dobijala svaka 2h na moj zahtjev - savrseno. unaprijeda sam rekla da zelim epiduralnu jer sam znala da necu moci izdrzati. u 4 ujutro otvorena 4prsta. drama pocinje negdje ujutro, ne znam niti sama koliko je bilo sati. vaginalni pregled - otvorena 7 prstiju. brzo u box. "ugledni profesor doktor" me vidi i pita "sta ti tu radis" i nastavi pricati sa sestrom kako ide na kavu. dolazi prekrasna doktorica, probusi mi vodenjak. trazila sam mobitel da nazovem muza da dode jer je silno bio sretan sto ce prisustvovati porodu. rekle su mi - ima vremena gospodo, vi ste prvorotkinja. mislim da je bilo 7 sati ujutro. nakon toga nitko ali ama bas nitko mi nije dolazio viditi kako sam. zena do mene je radala, s njom je bilo 5 sto babica sto doktora i muz. zvala sam ih, vristala od bolova, doktori su prolazili pored boxa, nadvirili se, pogledali me i produzili dalje, uzasan osjecaj. i sve do nekih 8:30. kada sam osjetila da mali krece van. bila sam u bunilu, u strahu, nitko me nije cuo, nitko me nije dozivio, nisam znala sta da radim. nakon sto sam svom snagom pocela vristati da me netko dozivi i vikala sam "sestro" dolazi mlada doktorica i jedna babica. tada sam se vec pocela gubiti, sto od straha sto od bolova. kako su dolazili trudovi ja glupaca refleksno stisnula noge. sve do kada se babica nije pocela derati i lupila me lagano po nozi, tu sam dosla k sebi. jest da sam ja u 4 truda rodila, nisam bila rezana niti sam popucala. ali ta trauma kada si sam, kada ti nitko ne zeli doci, kada te gledaju i produze kao da si totalno ne bitan, kada ti ne zele dati kapi vode niti da nazoves muza je jednostavno tako traumaticno i tuzno da jos uvijek ne mogu doci k sebi. 
zao mi je na dugom postu, morala sam ovo sve izbaciti iz sebe