dobro ja sad uskoro u 28. ulazim pa nis. al ok bit cemo uporni 

Neznam ima li koja iskustva s naglim promjenama raspoloženja?! Mene je to opasno počelo pucat poslije 30.tjedna i čak tolko da sama sebe nekad zabrinem. Čas sam sretna i ponosna i sve mi je super a onda me ko iz vedra neba pogodi takva depresija i tjeskoba i crnilo da je to strašno!!! Događa mi se to većinom kad ostanem sama i misli mi odlutaju;svašta mi se mota po glavi od toga dal je sve ovo ispravno,dal sam spremna,kako ćemo mi to,hoće li to dijete biti sretno a najviše me brine da se dragi i ja ne udaljimo...već si ponekad mislim da sam luda i da samo ja mogu o tome razmišljat pa me znamima Vaše mišljenje!??  Inače sam u životu optimist i za svaki problem u životu mi postoji rješenje a "ružičaste naočale" ne skidam pa me ove promjene baš zabrinu i bojim se da me poslije poroda ne ulovi neka depresija i da se neću znati nositi s tim. uf,uf...

Ja sam tek u 14. tjednu, ali nisam imala neke značajne promjene raspoloženja (emotivna sam i lako se rasplačem na slatke bebe i životinje), ali sam primijetila da više ne trpim ljude koji su bezobrazni ni one koji mi donose lošu energiju.
5ra-ne brini se, većina trudnica ima promjene raspoloženja, no to ne znači da ćeš imati depresiju! Hrabro naprijed i drži se! 

5ra - to ti je sve normalno. Vjerojatno si i netom prije vjenčanja (ako si se udala) imala puno nedumica, pa si ipak "uskočila" u takav oblik veze. Sve nas je strah kako ćemo i što ćemo. Mene je strah koja već imam dijete, kako ću sa dvoje. Ja se cijelo vrijeme samo nadam da mi drugo za razliku od prvoga hoće spavati. Ne znam kako ću to iskombinirati (moja starija sada kako je vruće neće prije 11 zaspati, a nekad je do ponoći budna - a ja se mogu na trepavice postavit). Ali nekako sam uvjerena da će ipak sve biti ok. Mislim sad si preko 30 tjd - bojim se da više nema natrag kako god okrenula.

5ra imsm isto takve bubice.. a 21 tj sam.. normalno je to iako je tu uvijek dobrodoslo malo da te netko pogura .. mogla bi naprimjer reći dečku- mužu baš to što si ovdje napisala pa će te njegovo ohrabrenje s vremena na vrijeme vjerojatno vratit u ružićaste naočale... mislim da je pogrešno da sama sa sobom to nosiš...

5ra sve je to normalno! I kako Docky kaze, podijeli to sa dragim, nema smisla da se s time nosis sama, bit ce ti lakse.

Slazem se s docky i proudmomy...trebas to podjelit s dragim...odmah ce ti biti lakše...na taj nacin se budete jos vise povezali i ujedinili (bar je nama tak bilo) jer vjerojatno i tvoj dragi ima neke nedoumice i strahove a covjek je u paru jaci...u ostalom i on bude sudjelovao u odgoju i razvoju bebaca pa zasto bi ga vec sad isključila

Darija, baš sam jako sretna zbog tebe, mogu zamisliti kako vam je super bilo! To je jedan od onih trenutaka koji se pamte.
5ra, sve je to normalno... Bože moj, skupa ste u svemu, kako u dobru, tako i u zlu... Pa eto 
Ja sam zadnjih dana baš promjenjivo... Uzela sam par dana slobodno na poslu. MM i ja smo krenuli na trudnički tečaj i to nam je super. Jučer smo bili prvi put, i jedva čekam da danas opet... Imali smo i smrtni slučaj, a sad u subotu kumujemo u svatovima... Tako da imamo stalno prešaltavnje emocija... Malo mi je to sve skupa naporno, ali imam divnog muža koji me tetoši pa je sve lakše...
I baš sam jako jako jako sretna zbog bjap! Kao da je netko od mojih rodio...