moram vam ispricati jedan dogadaj koji mi je danas popravio raspolozenje. 
naime, bila sam u ducanu i otisla do garderobe da isprobam neku robicu. tamo je bilo drustvo od desetak maloljetnica, dala bi im 13-14 godina. stala sam na ulaz da udem kad se neka kabina oslobodi na sto su mi one rekle da one cekaju. ja reko ok i stanem sa strane. onda su skuzile moj trbuh i pocele nesto saputati. u tom trenu se oslobodila jedna kabina i ja ih pogledam i kazem da udu a one meni: ne ne, samo vi udite. 
vidite, to me razveselilo jer me iznenadilo, te curice nisu majke niti su ikad bile trudne a s veseljem su me propustile kad su vidjele da sam trudna. a neke puuno starije gospode mi snime trbuh i prave se blesave, boli njih briga za mene i moju bebu i nema sanse da propuste. pa onda kad vidim ovako nesto kod mladih kuzim da ipak ima nade za noviju generaciju 

Vjerojatno ove starije misle i ja sam bila trudna pa me nitko nije propustio, baš me briga. Ali lijepo od ovih curica što su te propustile, ipak ima dobro odgojene djece. Iako sam ja danas drugačije mislila jer sam šetala s malim pokraj osnovne škole, a neka djeca dobacuju s prozora- aj cura vamo. Mislim stvarno...

Ja sam samoj sebi rekla da se vise nikada u zivotu necu nikome dici u tramvaju, citavu trudnocu sam se vozila tramvajem (jer nisam vozac, pa sve sto trebam ako nema MM-a moram javnim prijevozom) i ni jednom, ali ni jednom mi se nitko nije digao. Ni mladji, ni stariji, ma nizko nikada! Tako da sada ja sjedim u tramvaju, pa makar sjekire padale! :-)

a kaj kad pise u redu da trudnice imaju prednost? mene je spotao danas prodavac u konzumu da ni slucajno vise ne cekam i da drugi put odem naprijed prva, a meni je to nekak bed..

I kod mene na poslu stoji natpis da trudnice i invalidi imaju prednost. Invalidi to koriste, ali trudnice ne. I često im drugi ljudi doslovno skaču preko trbuha kad je gužva, al da bi rekli pa idite vi prvi. To je do ljudi. Mene su jednom pitali hoću sjesti u domu zdravlja jedan stariji čovjek i poslije jedna baka kad sam išla na famozni ogtt, a bila puna čekaonica ljudi, zagušljivo za poludit, ali nitko od mlađih se nije sjetio, ali eto, živi smo svi. To je do kulture.

To sve samo ovisi kakav je tko covjek...mene prije cca koji tjedan zica lik u konzumu da ga propustim jer se njemu zuri i on ima samo dvije pive i njemu se neda stajat u redu...nisam ni ja imala puno stvari i pustim ga uz komentar i ja sam trudna pa stojim (za ironiju bas ispod natpisa da trudnice imaju prednost) i lik me pogleda i prokomentira je pa kaj cu vam ja...kao sami ste si krivi...i bez pardona ode naprijed a blagajnica se samo podrugljivo nasmijala...sreca pa sam taj dan bila bas flegma i nista me nije moglo nazivcirati

Evo ja sam u pon poludjela vodila sam veceg sina doktoru jer je u nedjelju pao i razbio koljeno pa sam ga morala vodit na previjanje uglavnom njega sam drzala za ruku ovog manjeg sam nosila jer ima fobiju od doktora pa cim se priblizimo dom zdravlju ne da place vec vristi a trbuh do zubi,.,puna cekaona ljudi nitko mi se nije dignuo  a niti pustio preko reda mada  pise na vratima trudnice djeca i invalidi imaju prednost,.,tako da sam sat vremena drzala djete u narucju i cekala red sramota od ljudi.

strasno cega sve ima.. pa si ja mislim jel bolje biti bezobrazan i iskoristiti svoje pravo ili cekati i misliti si u sebi hoce li nekog biti briga sto ti je tesko ili nece..

Ljudi uopce nemaju suosjecanja jedni prema drugima...ja i dok nisam bila trudna sam se trudila pomoc drugima i najvise me iznenadilo kako se ljudi sokiraju kad im zahvalis jer su ti pridrzali vrata a kam sta drugo

Evo jos jedan primjer, kad sam isla u muriju podic potvrde o prebivalistu za nas troje (brijem da mi je trebalo za naknadu od grada ili tak nest) mali mjesec dana imao. Ja i on s kolicima dosli. Redina za pop... jer se na istom salteru predju zahtjevi za osobne, podizu se osobne i vade sve te potvrde. I ja stojim i cekam i cekam i cekam. Nitko ni da bi me dozivio, a ja doista nisam takav tip, da se idem gurat naprijed. I dolazi neki decko cca 17 godina i staje iza mene. Nije meni nista rekao, vec se izderao da ga svi cuju: Pa dobro ljudi jeste slijepi ili sto? Pa zena s bebom ceka! I dalje nitko nista. Ja se okrenem prema njemu i kazem mu hvala. Kaze on da ne moze vjerovati. Rekoh gle kad mali pocne drecat, onda ce nas mozda netko i pustiti jer cemo im ici na zivce. I tako i bi! Sramota!