
Draga TeaOsijek, dobro nam došla!! Ajme sad se sramim sa svojim promjenama raspoloženja kad vidim u kakvoj si ti ozbiljnoj situaciji.
Valda te je sada stiglo plakanje, bome imaš razloga...
Ostale cure, ja sam danas bila ok, samo sam maloprije vikala na svog tatu pa mi je sad žao i ne mogu prestat mislit na to.
Ma ja sam odlično, odmah sam se posložila u glavi, a i sama sam od početka trudnoće pa ni ne osjećam toliko taj nedostatak jer ne znam kako izgleda kada je ''normalno'' jer ja od prvoga dana sve radim sama.. A ti bjap neka te ne brine to vikanje, ja sam vikala i prije trudnoće, a sada sam još više galamđija pa svaki dan moram poslati bar tri poruke da se ispričam na vikanju koje je uglavnom neutemeljeno. pošalji porukicu da ga voliš i da ti je žao i da vidiš kako će ti odmah biti bolje
TeaOsijek dobrodošla.. Stvarno si se našla u groznoj situaciji, nije ti lako ali ne daj se.. Kad je već tako ispalo možda bolje da je "tata" odma otišao nego poslije kad si se navikla na to da je kraj tebe..
Ajme cure i ja zadnjih par dana samo vičem, imam osjećaj na koga god stignem. Imam osjećaj da su mi svi za sve krivi, totalno sam razdražljiva..
Hvala puno na podršci, zanimljive su mi vaše reakcije jer je meni to do sada toliko normalna situacija, da ne doživljavam da izgleda tako teško.. Ja volim svima pričati da je ta razdražljivost posljednjih par dana zbog vremena, nema veze s time što smo trudne
A ne mogu mu poslat takvu poruku, nemamo takav odnos baš. Drago mi je da si tako snažna u takvoj situaciji, ja ne bih mogla zamisliti da nemam podršku muža, čak sam nekada i ljuta što ne želi samnom na porod ili kad mislim da se ne brine dovoljno...
A vrijeme...pitaj me koliko inače plačem od sredine 10. mj do kraja ožujka! I čim dođe toplo i sunčano vrijeme ja procvjetam
Chocolate: Ja nisam tipična trudnica, kod mene cijeli taj tijek trudnoće totalno drugačije funkcionira pa se kao tješim da ja ni nemam hormone.. To malo razdražljivosti koja naleti uvijek pripišem nečemu drugome
bjap: Živ se čovjek na sve navikne, ne mogu reći da mi ne dođe teško i da mi nekada ne fali,ali sama sam sebi u glavi postavila da mogu sve sama, i radim sve sama, nabavljam stvari za moga sina, kupujem, vučem kutije u novi stan na 4-om katu jer sam se morala i preseliti u novi stan, sama i vjeruj mi svaka žena to može ako si tako posloži situaciju. Teško mi dođe samo kada me netko naljuti, onda mi on bude kriv za sve
Kako misliš nisi tipična trudnica? Svaka ti čast kad možeš sve to sama.. iskreno da sam se ja našla u takvoj situaciji ne znam baš kako bi mogla sama sve to..
Imam 26 godina, imam svoj siguran posao i sada ću imati dijete.. Postoje žene kojima je puno, puno gore nego meni. Ja ti na to tako gledam. Organizirala sam se, vozim bicikl, idem na fitness, puno vremena posvećujem sebi i druženju sa svojim prijateljima. Bogu hvala imam podršku svoje obitelji i prijatelja pa je sve puno lakše. Vjeruj mi da si u takvoj situaciji i ti bi na brzaka našla izlaz iz te tuge i posvetila se u potpunosti tome da si sama i da možeš sve. Prvih 18 tjedana trudnoće sam povraćala od jutra do sutra, išla sam na infuzije, toliko sam povraćala da su mi kapilare popucale i krv sam povraćala, sada sam 25 tjedana trudna, mučnine prošle prije kojih mjesec dana, do sada sam se udebljala dvije kile od početka trudnoće, a beba je savršeno zdrava i bucmasta. i nikada u tom periodu kada nisam mogla iz kreveta mi nije zafalio ''tata'' bez obzira koliko jako ga voljela i volim.
Sortiraj odgovore
Najstariji